Jeste li znali da podrijetlo modernog koncepta turizma seže u 17. stoljeće? Kako piše Europeane, u tom su stoljeću mladi plemići iz zapadnih i sjevernih europskih zemalja organizirali slavni Grand Tour ili putovanje po Europi kojemu je glavna svrha bila upijanje povijesti, umjetnosti i kulturne baštine. Do 18. stoljeća ovaj se običaj raširio među pripadnicima bogatijih klasa, ali i na druge dijelove svijeta, poput Amerike.
Sredinom 19. stoljeća turizam je na plodno tlo naišao i u Hrvatskoj. A od tada do danas, složit ćete se, promijenilo se uistinu mnogo toga.
– Turizam se u Hrvatskoj odavno prestao smatrati side jobom. Istina, prije 30 i više godina, poistovjećivao s time da su neki baba i dida imali kuću na moru u koju su im svakoga ljeta dolazili Hans i njegova Helga. I oni su bili u sretnom braku i sretnom turizmu. Međutim, danas prosječan putnik želi u istom danu obići 45 gradova i zato je to mnogim Hrvatima postao primarni biznis. S ekonomske strane to nije ništa loše, ali po pitanju okoliša je neodrživo. – prokomentirao je 11. travnja na LEAP In konferenciji u Splitu, Marko Mišulić, izvršni direktor aplikacije za hotele, hostele, male iznajmljivače i property managere, Rentlio.
S njime se složio i dr. Ante Mandić, docent na Katedri za turizam i gospodarstvo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, istaknuvši da je izuzev većih apetita pojedinaca danas i veći broj onih koji putuju.
– Treba razbiti tu stigmu vezanu za masovni turizam. Turizam će uvijek bit masovan. Prije nekakvih 40 godina na godišnjoj razini putovalo je otprilike 400 tisuća ljudi, a danas 1,47 milijardi ljudi. Turizam je, dakle, masovna pojava. Što mi imamo više novaca, više ćemo putovati. Prije su ljudi putovali jedan put tijekom godine, a danas svi putujemo po dva, tri puta godišnje. Zapravo ako nisi otišao negdje svakih dva mjeseca, dođe ti iskočiti iz kože. Nema sumnje da je turizam masovan, ali pitanje je kako upravljamo s tom masovnošću. – kazao je.
Osim o promjenama koje je hrvatski turizam doživio u posljednjih nekoliko desetljeća, na konferenciji se raspravljalo o tome kakva bi ovo zemlja bila da nema turizma. Što djelatnici u turizmu mogu napraviti da bi ga poboljšali i kako da spriječimo (ili barem umanjimo) negativan utjecaj ove djelatnosti na okoliš? Ova i slična pitanja uputila je panelistima – već spomenutima Marku Mišuliću i Anti Mandiću te Ivi Kegalj, izvršnoj direktorici putničke agencije, Litto Agency – voditeljica Odjela za komunikaciju i zagovaranje u Suncu te moderatorica panela Preserving Paradise: Sustainability at the Heart of Dalmatia, Maja Jurić.
“Po pitanju održivosti, Hrvatska uglavnom piše zakone”
U svojoj je uvodnoj riječi Maja najprije objasnila okupljenima na konferenciji da bi se pojam održivog turizma, najjednostavnije rečeno, mogao definirati kao pametno raspolaganje turističkim resursima.
– U Hrvatskoj imamo jako puno prirodnih i kulturnih bogatstava, imamo velike potencijale za kreiranje nekih posebnih ponuda i super je da je Hrvatska krenula u tom smjeru održivosti. Ono što Hrvatska po tom pitanju jako dobro radi je piše i prenosi zakone EU-a u naše strategije i zakone. Tako smo predvidjeli da se turizam mora temeljiti na unaprjeđenju zaštite okoliša, očuvanju prirodnih resursa i održivom upravljanju turističke ponude. To je vrlo važno radi postizanja klimatske neutralnosti koja je kontekst svake strategije pa tako i ove. Jer turizma ne može biti ako imamo poplave i požare ili ako se dignula razina mora ispred kuće koju ste sagradili na metar od obale. – istaknula je Jurić.
Svega su toga hrvatsko zakonodavstvo i regulatorna tijela svjesna, ali kako je profesor s Ekonomskog fakulteta objasnio, Hrvatska po pitanju održivosti često izgleda dobro na papiru, dok u stvarnosti to nije taj slučaj.
– Jedino što je spriječilo da naša sudbina bude poput one Lorette Marea i Zakynthosa, takozvanih betoniranih destinacija, je Domovinski rat. Jer, dok se kroz tih desetak godina kod nas nije ništa događalo zbog rata, te su destinacije išle prema masovnom turizmu i tamo se sve izbetoniralo. Međutim, način na koji mi sad pristupamo turizmu pokazuje da nećemo biti ništa bolji. Pogledajte samo makarsko primorje – ljudi su tamo ljeti kao sardine. To je jedna urbanistička katastrofa jer se grade nova naselja luksuznih stanova bez primjerice priključenja na javnu kanalizaciju – kaže profesor Mandić.
Zelene površine u gradu iznimno su važne
A razlog zašto se događaju takvi propusti, govori profesor, taj je što se razvojem turizma upravlja bez konkretnog sagledavanja negativnih posljedica. Na primjer, kako se nadovezao Marko, prije nekoliko godina Booking ih je obavijestio da Hrvatska spada u top pet destinacija u svijetu po količini smještajnih jedinica koje su dostupne na njihovoj platformi. Nažalost, ovo je „top pet“ na kojima se nije poželjno pojaviti jer više smještajnih jedinica znači manje zelenila.
Inače, zelene površine u gradskoj infrastrukturi jako su važne jer pomažu u smanjenju gradske topline, filtriraju zagađeni zrak, reguliraju klimu i poboljšavanju čovjekovo mentalno zdravlje i dobrobit.
Tog problema bilo je svjesno i Sunce, kada je u 2019. godini sklopilo sporazum o suradnji na razvoju održivog turizma sa Splitsko-dalmatinskom županijom. U sklopu tog sporazuma Sunce je postalo nositelj Dalmatia Green ekološkog certifikata namijenjenoga privatnim turističkim smještajnim objektima koji su odlučni ozeleniti svoje poslovanje i gostima pružati jedinstven boravak u harmoniji s prirodom i lokalnom zajednicom.
Prvo treba educirati turističke djelatnike, a onda putnike
– Sve u turizmu prepušteno je privatnom sektoru i turizam se razvija zahvaljujući poduzetnicima, ali javni sektor, turističke zajednice i ministarstva trebaju početi preuzimati dio odgovornosti na sebe, a posebno po pitanju edukacije. – kaže Ante koji svake godine educira brojne studente o toj temi.
Međutim, samo zato što netko nije obrazovan u formalnom sustavu, a danas se bavi turizmom, to ne znači da je izgubljen slučaj. Profesor smatra da bi se ljudi u javnom sektoru trebali potruditi da informacije o održivom turizmu dođu do svih njegovih dionika.
– Uvijek ima prostora za poboljšanje, ako ima onih koji bi to slušali. – rekao je kratko profesor.
A jedna od onih koji su „slušali“ bila je i Iva, nekad studentica ekonomije, a danas vlasnica putničke agencije kojoj je nit vodilja u poslovanju održivost.
– Mi kao tvrtka primjenjujemo mnoge održive prakse, na primjer svi vozimo električne automobile, ali mislim da se nas tu najmanje pita i imamo najmanji utjecaj na povećanje održivog upravljanja u hrvatskom turizmu. Jedino što možemo možda napraviti je promovirati smještaj koji ima uvedene te održive prakse, ali, nažalost, naše nam je iskustvo pokazalo da malo koji putnik traži takvo što pri biranju smještaja. Cijene takav tip smještaja, ali uglavnom ne traže. Zato je važno da se prvo turistički djelatnici promjene, pa će onda i putnici – rekla je Kegalj.
Kada govorimo o promjeni ponašanja turističkih djelatnika, ona se najprije mora dogoditi u njihovoj svijesti, a tek onda u praksi. Da do toga još nije došlo, potvrdio je Marko, koji je inače iz Zadra. Kako nam je opisao, kada je u ožujku došla vijest o tome da je Venecija zabranila sidrenje te su se ti brodovi preusmjerili u Zadar, njegovi su sugrađani slavili to kao pobjedu. Da, to možda podrazumijeva više zarade u turizmu, ali ova aktivnost također uzrokuje značajno pogoršanje stanja livada posidonije unutar Natura 2000 područja.
Dolazak većeg broja brodova nerijetko povlači za sobom i betonizaciju, to jest gradnju marina, koje uništavaju našu prirodnu obalu.
I dalje nam je kvantiteta važnija od kvalitete
– Grad Split kao destinacija nije održiv jer investitor koji kupi parcelu od 500 kvadrata, obično na njoj iskoristi maksimalni prostor za gradnju i na kraju izostavi zelenilo. To je naša realnost, to su naši sastanci svakog tjedna i nažalost svatko dobije dozvolu za to. Kako će to dugoročno izgledati, nemam pojma. Tko će u te stanove dolaziti, tko će to iznajmljivati, tko će to plaćati, kako će to infrastruktura podnositi, stvarno ne znamo. – izrazila je zabrinutost Kegalj.
S njome su se složili i drugi panelisti, dodatno istaknuvši da Hrvati i dalje svake godine broje koliko je turista prešlo granicu, smatrajući da što ih više prijeđe, to je turizam bolji. Istina je potpuno drugačija, a onih koji je razumiju je premalo.
– Mislim da se iskrene priče o održivosti još uvijek, kao i većina stvari u našoj zemlji, događaju na individualnoj razini. I vi možete sada u Hrvatskoj pronaći dva lanca, 20 hotela i 2000 iznajmljivača koji su iznimno održivi. Međutim, to je kap u moru jer Hrvatska ima više od 300 tisuća jedinica u privatnom smještaju, više od 70 tisuća jedinica u hotelskom smještaju, a o nautičkom turizmu da ne govorim. Pritisak na destinacije, živote ljudi, nekretnine, zelenilo i zrak došao je do te razine da je pitanje imamo li mi više alata da to okrenemo u drugom smjeru? – zapitao se za kraj Marko.
Inače, da nam je održivi turizam potreban i hitan shvatili su i učenici koji sudjeluju na projektu Sunca Karijera za zeleni, digitalni i održivi turizam. Naučili su da izgradnji svijesti, educiranju putnika i poticanju održivog turizma u svijetu može pomoći digitalni marketing. Tako su za stranicu Živi zeleno Sunca napisali članke o održivom turizmu. Nadamo se da će mladi, svjesni opasnosti masovnog turizma i s novim znanjem, biti spremni provoditi održivi turizam u praksi.