Kako je jednom prilikom izjavio Robert Swan, britanski povjesničar, istraživač i aktivist te prva osoba koja je hodala na oba Zemljina pola, najveća opasnost za naš planet dolazi od vjerovanja da će ga netko drugi spasiti. I upravo smo se tom mišlju vodili na dvodnevnom događaju u sklopu projekta Interreg Italy–Croatia BIOPRESSADRIA, posvećenom temi: „Upravljanje pritiscima nautičkog turizma na ključnim obalnim i morskim staništima“.
Na konferenciji, koju je organiziralo Sunce, sudjelovali su predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH, Ministarstva turizma i sporta, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatske gospodarske komore, javnih ustanova u sektoru zaštite prirode, Sveučilišta u Splitu, Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Green Saila i tako dalje. Bili su tu i hrvatski i talijanski projektni partneri, kao i brojni stručnjaci za zaštitu prirode.
Projekt BIOPRESSADRIA usmjeren je na zaštitu krhkih, ali izuzetno vrijednih ekosustava: morskih cvjetnica i obalnih dina. U fokusu su projekta praćenje pritisaka na ova staništa, pilot-akcije postavljanja ekoloških sustava sidrenja na terenu, prekogranična suradnja te edukacija javnosti.
– Zabrinutost za prirodu je sve veća, ali danas imamo i sve više informacija, čime se povećava opća svjesnost. Bez te informiranosti nemoguće je promijeniti ponašanje. – rekla je Zrinka, voditeljica Odjela za zaštitu prirode u Suncu, pri otvaranju konferencije.
U nastavku donosimo pregled glavnih tema, rasprava i preporuka.
A di se ti sidriš?
Nautički turizam u Jadranu u stalnom je porastu, a sidrenje u livadama posidonije predstavlja najveći pritisak na ovu morsku cvjetnicu, ali i na samo more. Nažalost, satelitska praćenja SEACRAS-a – hrvatske tvrtke koja uz pomoć satelitskih snimanja i umjetne inteligencije bilježi sadašnje stanje morskog okoliša – pokazala su da se veliki broj plovila u Jadranu sidri upravo na livadama posidonije. Riječ je o prirodnim podvodnim šumama koje proizvode kisik, štite obalu, pohranjuju ugljik i doprinose bioraznolikosti mora.
Monitorinzi u sklopu projekta pokazao je da su na Paklenim otocima i NP Kornati prosjeci u vrhuncu sezone dosezali i više od 300 plovila dnevno, a ožiljci sidara na livadama jasno svjedoče o šteti.
– U posljednjih tridesetak godina izgubljeno je oko 30 % livada! To je šteta koju priroda teško nadoknađuje. – istaknula je Matea Špika iz udruge Sunce.
O pogubnom utjecaju sidrenja na posidoniju pričao je i Andrea Rismondo (SELC Cooperative Company), predstavivši rezultate monitoringa u kojima se jasno vidi kako lanci sidara uništavaju cijele površine posidonije, što se bilježe kao “ožiljci” na livadi. Ti podaci potvrđuju da je sustavno praćenje ključno za razumijevanje i smanjenje pritisaka.
Jedno od rješenja su ekološka sidrišta, posebne bove koje omogućuju siguran vez bez oštećenja morskog dna. No, za njihovu provedbu nužna je integracija u prostorne planove i bolja međusektorska suradnja.
– Sektor zaštite prirode u Hrvatskoj prepoznaje važnost posidonije i u svom zakonodavnom okviru navodi zabranu sidrenja. No uspostava sidrišta i zabrana slobodnog sidrenja primarno je regulirana kroz sektor prostornog planiranja i pomorstva te je potrebna puno bolja međusektorska suradnja kako bi se postigli ciljevi zaštite prirode. – istaknula je Špika.
Kako su tome pristupili SDŽ i Baleari?
Splitsko-dalmatinska županija istaknula se kao pionir u strateškom planiranju sidrišta u Hrvatskoj. Kako je ispričala Jelena Kurtović Mrčelić iz JU More i krš, zahvaljujući Planu rasporeda nautičkih sidrišta Splitsko-dalmatinske županije, predviđeno je 69 lokacija za uspostavu sidrišta, uzimajući u obzir prirodne karakteristike područja, sigurnost plovidbe i potrebe nautičkog prometa.
– Jadran je nautička destinacija prepoznata na Mediteranu, o čemu svjedoči podatak da Hrvatska ima 40 % svjetske čarter flote. Međutim potkapacitiranost lučke kapetanije, pomorskih redara, čuvara prirode i pomorske policije, manjak luka, marina i nautičkih sidrišta, nautičari koji ne znaju koristiti plovilo i slično dovode do kaosa u morskom prostoru! Ne treba sve prepustiti nautičarima, treba strateški planirati i zato smo 2016. bili prvi u Hrvatskoj koji smo se upustili u proces prostornog planiranja uspostave sidrišta u SDŽ. Nije bilo lako, ali smo uspjeli. – prepričala je Kurtović Mrčelić, najavivši usput da je u tijeku priprema priručnika po kojem će i druge županije moći napraviti svoje planove.
S druge strane, Baleari u Španjolskoj već godinama prednjače u zaštiti posidonije. Zapravo, ono o čemu mi pričamo danas u Hrvatskoj, oni su raspravljali prije petnaestak godina!
Uveli su poseban zakon koji regulira sidrenje, zaposlili redare, pojačali suradnju s policijom te uveli karte rasprostranjenosti posidonije u aplikacije dostupne nautičarima i telefonsku linija za pomoć posidoniji, na koju bilo tko može dobiti informaciju kako pravilno sidriti na području Baleara, ali i prijaviti neregulirano sidrenje ili drugu ugrozu za ovu morsku cvjetnicu. Rezultati su impresivni: udio sidrenja u posidoniji pao je sa 17 % 2018. godine na 6,8 % u 2024., a lokalna zajednica aktivno sudjeluje u očuvanju.
– Zakon je donesen 2018. godine i jako je uzdrmao zajednicu. Svi su se bunili, stalno smo bili u medijima, međutim, nakon četiri godine borbe uspjeh je vidljiv i danas mnogi žele da se zakon prenese i na druge regije u Španjolskoj! Važno je, međutim, da u cijeloj toj priči ne gledamo na nautičare kao na problem. Oni mogu biti dio rješenja ako im damo prave informacije i infrastrukturu. – naglasio je Marcial Bardolet Richter s Instituta Balear de la Natura (IBANAT), koji već godinama vodi Službu za nadzor posidonije pod vladom Balearskih otoka i konstantno izravno komunicira s čarter agencijama. Kako nam je s osmijehom objasnio, u početku ga nautičari nisu htjeli ni vidjeti, ali danas se međusobno poštuju i njeguju ugodnu suradnju.
Uvid u to kako se Španjolska uhvatila u koštac s ovim problemom dao nam je i David Álvarez García, iz kompanije Ecoacsa, sa sjedištem u Madridu. Okupljenima je izložio kako u sklopu Interreg Euro-MED projekta, ARTEMIS, partneri nastoje ostvariti poslovnu integraciju usluga ekosustava morske cvjetnice.
– Nije bit samo pronaći financije i obnoviti posidoniju, već pronaći način da se poslovni sektor poveže s ovom tematikom i uloži u restauraciju. Obnova posidonije može biti ključna za ublažavanje klimatskih promjena. – objasnio je García, čiji nam je dolazak bio odlična prilika za umrežavanje.
Studije slučaja: Pakleni otoci i NP Kornati
Na Paklenim otocima i u Kornatima provedene su pilot-akcije uspostave ekoloških sidrišta, ali i satelitsko praćenje distribucije plovila. Rezultati jasno pokazuju da se cijelo područje koristi za sidrenje, iako je pritisak najveći u popularnim valama.
U Kornatima je do sad postavljeno 136 bova, no pokazalo se da je važno istovremeno raditi i na informiranju nautičara jer je stanje na terenu pokazalo da mnogi nautičari nisu znali da su bove besplatne uz ulaznicu u park.
– Ovdje, dakle, nemamo problem infrastrukture, već ponašanja nautičara – ili možda nešto treće. Naša predviđanja su da će uz postojeća i predviđena ekološka sidrišta, procijenjeni kapaciteti u NP Kornati biti dovoljni da se zbrinu sva plovila, uključujući i ona koja su u tranzitu – ali uz uvjet da se koriste raspoložive bove i sidrišta te da se upozorava i tjera one na slobodnom sidrenju! – istaknula je Zrinka.
Ovi primjeri ukazuju da rješenja postoje, ali da je za njihovu dugoročnu održivost ključna kombinacija: infrastrukture, nadzora i edukacije.
Talijanska nastojanja za veću zaštitu staništa
Talijanski projektni partner MPA Porto Cesareo održao je na konferenciji predavanje o obalnim dinama – jednim od najugroženijih obalnih staništa. Predavač i stručnjak Remì Calasso naglasak je stavio na primjenu metode naturalistic engineeringa, koje bi stabilizirale te dine.
Doprinos iz Italije predstavio je i Alessandro Meggiato (CORILA), koji je govorio o razumijevanju ekološke uloge sidrišta u zaljevu Panzano zahvaljujući bioakustičnom monitoringu. Analize pokazuju da plutače mogu igrati važnu ulogu u očuvanju mora.
– One doprinose zaštiti i očuvanju livada morskih cvjetnica, s vremenom se mogu razviti u trofička staništa, privlačeći ribu i druge organizme te pomažu u smanjenju pritiska plovidbe na okolna, osjetljivija područja. – rekao je Alessandro.
Ostalo je još dosta neodgovorenih pitanja
Unatoč tome što je ovo dvodnevno događanje potvrdilo da je prekogranična suradnja ključna za zaštitu Jadrana i Mediterana, ostalo je ipak još nekoliko važnih otvorenih pitanja:
- Kako ubrzati uspostavu ekoloških sidrišta na nacionalnoj razini?
- Na koji način bolje uključiti nautičare, turiste i lokalne zajednice u zaštitu prirode?
- Kako postići da podaci o stanju morskih cvjetnica i obalnih dina postanu dostupni i razumljivi svima?
- Na koji način iskustva s Baleara i drugih regija pretočiti u hrvatski i talijanski zakonodavni okvir?
Odgovore ćemo nastojati pronaći u sklopu daljnjih projektnih aktivnosti: kroz monitoring, edukaciju, pilot-akcije i zagovaranje na nacionalnim razinama. Do tada, nastavljamo štititi prirodu najbolje što možemo jer ona ne treba nas, nego mi nju.
