U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja te sve izraženijih izazova povezanih s okolišem, klimatskim promjenama i održivim razvojem, znanstvena pismenost postaje jedna od ključnih kompetencija budućnosti. Istraživanja pokazuju da djeca koja od najranije dobi razvijaju interes za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku lakše razumiju svijet oko sebe, razvijaju kritičko mišljenje te stječu vještine potrebne za aktivno sudjelovanje u suvremenom društvu.
Posebno se naglašava važnost približavanja znanosti djeci na zanimljiv, praktičan i interaktivan način. Kada dijete kroz pokus, radionicu ili istraživačku aktivnost samo dolazi do zaključaka, znanje se ne usvaja kao suhoparna informacija, već postaje trajno iskustvo. Takav pristup potiče znatiželju, kreativnost i samostalno razmišljanje.
Roditelji kao prvi poticatelji znanstvenog mišljenja
Djeca se često opisuju kao „rođeni znanstvenici“ jer prirodno istražuju, postavljaju pitanja i eksperimentiraju kako bi razumjela svijet oko sebe. Svakodnevne situacije, poput djetetovog promatranja kako tekućina isparava dok roditelj kuha ručak, pokazuju kako znatiželja spontano vodi prema istraživanju.
Ipak, znanstvena pismenost nije urođena vještina, već se razvija kroz učenje. Ona uključuje sposobnost postavljanja pitanja, traženja odgovora te razumijevanja informacija i njihove pouzdanosti. U suvremenom digitalnom okruženju, u kojem su informacije brojne i često neprovjerene, ta je vještina posebno važna. Preporučuje se osvješćivanje o pouzdanosti izvora informacija, tko, kada, gdje i s kojim ciljem je informacija plasirana.
Roditelji pritom imaju ključnu ulogu. Kroz igru, razgovor i svakodnevne aktivnosti oni mogu poticati razvoj znanstvenog načina razmišljanja. Aktivnosti poput kuhanja, igre svjetla i sjene ili gradnje konstrukcija mogu se pretvoriti u prilike za učenje osnovnih znanstvenih pojmova. Takav pristup potiče kritičko razmišljanje, rješavanje problema i postavljanje pitanja.
Kako znanost približiti djeci?
Stručnjaci ističu kako roditelji ne moraju biti znanstveni eksperti kako bi djeci približili znanost. Dovoljno je svakodnevne situacije pretvoriti u male istraživačke trenutke. Objašnjavanje svakodnevnih pojava iz okoline i poticanje djece na promatranje ključni su koraci u razvoju znanstvene pismenosti.
Djeci se mogu ponuditi jednostavne aktivnosti koje uključuju eksperimentiranje, razgovor i istraživanje. Primjerice, kroz igru i svakodnevne situacije moguće je uvoditi osnovne znanstvene pojmove i razvijati razumijevanje svijeta.
Primjeri aktivnosti uključuju:
- Praktično eksperimentiranje:
Djeca mogu istraživati što tone, a što pluta pomoću različitih predmeta u vodi, čime se uvodi pojam uzgona. Također, mogu promatrati proces otapanja leda pod utjecajem soli, topline ili sunčeve svjetlosti. - Razvoj vokabulara:
Korištenjem usporedbi poput velik–malen, hrapav–gladak ili vruće–hladno, djeca razvijaju sposobnost opažanja i opisivanja svijeta. Opisivanje radnji znanstvenim pojmovima dodatno jača razumijevanje (npr. „gurnuo si kolica s velikom silom“). - Otvorena pitanja:
Pitanja poput „Što misliš da će se dogoditi ako pomiješamo boje?“ , „Zašto misliš da će se to dogoditi?, „Kako ili na koji način će do toga doći?“, „Ako nešto dodamo ili oduzmemo hoće li to nešto promijeniti?“ potiču predviđanje, analizu i kritičko razmišljanje. - Alati za promatranje:
Uvođenje jednostavnih mjernih alata poput povećala, ravnala ili termometra pomaže djeci u razvijanju opažačkih i istraživačkih vještina. - Učenje kroz prirodu:
Promatranje godišnjih doba, šetnje prirodom i skupljanje prirodnih materijala omogućuju djeci bolje razumijevanje okoliša i njegovih promjena.
STEM pristup i izazovi okoliša
Suočeni s činjenicom da se more zagrijava, a rijeke onečišćuju, potreba za znanjem i inovacijama postaje sve veća. Upravo će buduće generacije biti one koje će se suočiti s tim izazovima i tražiti rješenja temeljena na znanosti.
U tom kontekstu pokrenut je projekt „Zaplovimo STEM vodama – karta za 2030.“, koji kroz radionice i javna događanja djeci približava prirodne znanosti na interaktivan i zanimljiv način. Teme poput otpada u morima, eutrofikacije, nasipavanja obale i zakiseljavanja mora pretvaraju se u prostor za istraživanje i učenje kroz iskustvo.
Učenje kroz iskustvo i razumijevanje pogrešnih predodžbi
Tijekom učenja često se pojavljuju tzv. miskoncepcije, odnosno pogrešna ili nepotpuna razumijevanja znanstvenih pojava. One su prirodan dio procesa učenja jer djeca pokušavaju objasniti svijet na temelju vlastitog iskustva.
Primjerice, kod mikroplastike djeca često misle da plastika u potpunosti nestaje, iako se ona zapravo razgrađuje na sitne čestice koje ostaju prisutne u okolišu. Slično, učenici često ne povezuju povečanu kontcentraciju Co2 i proces globalnog zatopljenja sa zakiseljavanjem mora te ne razumiju kako promjene u atmosferi mogu utjecati na živi svijet u moru.
Kako bismo takve miskoncepcije približili učenicima, koristimo jednostavne pokuse i primjere iz svakodnevnog života. Jedan od primjera je promatranje školjke uronjene u ocat. Učenici tijekom vremena uočavaju kako se površina školjke mijenja i postupno otapa zbog djelovanja kiseline. Takvim primjerima lakše razumiju da povećana kiselost mora može utjecati na organizme koji svoje ljušture i skelete grade od kalcijeva karbonata, poput školjkaša i koralja. Na taj način znanstveni sadržaji postaju konkretniji i povezaniji sa stvarnim problemima u okolišu.
Znanstvena pismenost kao temelj odgovornog društva
Iskustveno učenje potiče razvoj kritičkog mišljenja, postavljanje pitanja i dublje razumijevanje prirodnih procesa. Znanstvena pismenost pritom ne znači samo poznavanje činjenica, već i sposobnost razumijevanja svijeta, donošenja odgovornih odluka i prepoznavanja pouzdanih informacija.
Razvijanjem tih vještina od najranije dobi, djeca postaju svjesnija svoje uloge u očuvanju okoliša te spremnija odgovoriti na izazove budućnosti.
Projekt se provodi uz financijsku potporu Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), u okviru Programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027.“. Realizira se temeljem Poziva na dostavu projektnih prijedloga “Jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za promociju STEM-a”, s ciljem unaprjeđenja kapaciteta organizacija civilnoga društva za razvoj i provedbu edukativnih aktivnosti u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM).
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Ovaj projekt sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Stajališta izražena u ovom materijalu isključiva su odgovornost Sunca i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.