Nakon prvog ročišta pred Upravnim sudom u Splitu, okolišne udruge pozivaju Sud da što prije odluči o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe – mjerom kojom bi se do donošenja sudske odluke spriječilo izvršenje osporenog Rješenja ako bi ono moglo prouzročiti teško popravljivu štetu. U ovom slučaju to bi značilo zaustavljanje daljnjeg napredovanja projekta dok Sud ne odluči o njegovoj zakonitosti.
Vrijeme je ključno jer je investitor već u visokoj fazi ishođenja potrebnih dozvola. Postoji stvarni rizik da projekt krene u realizaciju prije nego što Sud odluči o zakonitosti osporenog Rješenja.
Niz nedostataka Studije utjecaja na okoliš
Podsjetimo, Sunce, Biom, Hyla i Zelena akcija, uz podršku predstavnika lokalne zajednice Marka Cvrlje, pokrenule su upravni spor protiv Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije kojim je projekt sunčane elektrane Gala–Obrovac Sinjski proglašen prihvatljivim za okoliš i ekološku mrežu.
Udruge osporavaju Rješenje zbog niza nedostataka Studije utjecaja na okoliš, među kojima su posebno istaknuti nedovoljno procijenjeni utjecaji na vodne resurse, zaštićene vrste i speleološke objekte. Projekt je planiran na približno 248,5 hektara krškog prostora, u neposrednoj blizini vodocrpilišta Kosinac, ključnog izvora pitke vode za Cetinsku krajinu.
Nakon održanog prvog ročišta sada je ključno pitanje što će se dogoditi s projektom dok traje sudski postupak.
‘Tužitelji ne traže da se unaprijed odluči ishod spora, nego da se do odluke Suda spriječi nastanak teško popravljive štete za okoliš’
Prema dostupnim informacijama, investitor je u visokoj fazi ishođenja potrebnih dozvola. Time se projekt približava realizaciji dok Sud još nije odlučio o zakonitosti Rješenja Ministarstva. Upravo zato tužitelji traže da Sud što prije odredi da podnesena tužba zaustavi izvršenje rješenja do okončanja postupka, kako bi se spriječila mogućnost nastanka teško popravljive štete za okoliš.
– Pred nama je postupak u kojem je potrebno presuditi o zakonitosti rješenja o prihvatljivosti za okoliš temeljem argumenata tužitelja koji ukazuju kako na procesne, tako i materijalne propuste tuženika. Radi navedenog spis obiluje opširnim podnescima, koji iziskuju vrijeme samo za čitanje, a kamo li supstancijalno odlučivanje suca. Rješenje koje se osporava ima takvu pravnu prirodu da činjenica da su ga tužitelji osporili pred sudom ne znači da nije valjano, stoga investitor može mirno nastaviti s ishođenjem dozvola za gradnju i početi graditi. – ističe odvjetnica Ivana Krstulović, koja zastupa tužitelje.
Krstulović podsjeća da u postupku procjene utjecaja na okoliš tuženik vrši cijeli niz propusta od ignoriranja zaštićenih vrsta, speleoloških objekata pa do utjecaja na pitku vodu. Dakle, propusti nisu procesne prirode ili sitni administrativni detalji, propusti su izrazito ozbiljni i zahtijevaju sudsku provjeru prije nego mehanizacija izađe na teren.
– Tužitelji su ustrajni u svom zahtjevu da sud, dok odlučuje o tužbenom zahtjevu, procesnim rješenjem omogući zamrzavanje spornog rješenja, odnosno onemogući da takvo rješenje bude podloga za lokacijsku, kasnije i građevinsku dozvolu, sve do presude. Opasnost po okoliš u ovom predmetu mnogo je veća od investicijskih gubitaka. Konačno, razvoj bilo kojeg projekta pretpostavlja i rizike, a preispitivanje projekta u kontekstu javnog dobra jedan je od procesnih mogućnosti. Potonje nikako ne smije biti izvršeno pod pritiskom vrijednosti investicije. Tužitelji ne traže da se unaprijed odluči ishod spora, nego da se do odluke Suda spriječi nastanak teško popravljive štete za okoliš. – govori Krstulović.
Zaštita okoliša mora biti preventivna. Ako bi se zahvat u prostoru nastavio prije nego što Sud odluči o zakonitosti okolišne odluke, eventualna kasnija presuda možda više ne bi mogla u potpunosti vratiti stanje kakvo je bilo prije zahvata.
Vrijeme je zato ključno. Dok Sud odlučuje, prostor mora ostati zaštićen.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.