Prepreke s kojima se živi svijet u moru suočava često su posljedica ljudskih djelovanja od kojih se većina mogla spriječiti s pravovremenim informacijama. Na primjer, mnogi nisu svjesni koliko je štetno sidriti se u livadama posidonije ili koliko veliku prijetnju bioraznolikosti predstavlja odbačena vrećica u špilji.
Za očuvanje naših prirodnih ekosustava postoje brojna rješenja, a jedno je od onih kojim se Sunce intenzivno bavi u svojem radu edukacija djece i mladih o zaštiti mora. U nastavku vam donosimo kako smo proveli dan s hvarskom djecom i učili o morskom ekosustavu kako bi ona i sama postala zaštitnici tog važnog ekosustava.
Morsko zaštićeno područje Pakleni otoci
Ovoga puta smo o moru i njegovim stanovnicima educirali osnovnoškolce iz Hvara. Osnovna škola Hvar već godinama sudjeluje na različitim radionicama u cilju širenja znanja učenika te upoznavanja prirode oko sebe. Edukacijski program Morska cvjetnica posidonija i koristi zona bez ribolova provodila se u okviru projekta Zaštićeno morsko područje Pakleni otoci Javne ustanove More i krš. Projekt financira Mediteranska mreža morskih zaštićenih područja MedPAN i fundacija Peter Bertarelli.
Sunce je inače član mreže MedPAN, koja pokriva 72.209,17 km² mediteranskih morskih zaštićenih područja (što je 78 % ukupne pokrivenosti morskih zaštićenih područja). Ova neprofitna organizacija iz Francuske u 16 godina rada okupila je 132 organizacije (članova i partnera) iz 21 mediteranske zemlje, a sve s istim ciljem – za uspostavu i unaprjeđenje u upravljanju morskim zaštićenim područjima diljem Sredozemlja.
Morska zaštićena područja inače su prepoznata kao jedno od najučinkovitijih rješenja utemeljenih na prirodi za očuvanje i zaštitu morskog okoliša. Sunce u svojem radu nastoji doprinijeti uspostavi takvih područja i trenutno radimo na izradi Stručne studije za potrebu izrade stručne podloge za promjenu granica Značajnog krajobraza Pakleni otoci s proširenjem zaštite na more. Želimo proglasiti zaštićeno morsko područje kako bismo zaštitili i obnovili prirodna staništa, povećali riblji fond i očuvali bioraznolikost – naše najveće bogatstvo.
Djeca su upoznala morsko dno, a posebno ih je zanimala plemenita periska
Dolaskom na Paklene otoke, u Palmižani smo se najprije okupili ispred informativne ploče Livade endemske morske cvjetnice posidonije ne bismo li se upoznali s posidonijom, „plućima Mediterana“. Ova zaštićena vrsta i endem Mediterana izuzetno je korisna jer proizvodi kisik, pohranjuje CO2 i pomaže u sprječavanju erozije obale. Posidonija je i stanište, izvor hrane, područje razmnožavanja te odrastanja brojnih morskih organizama.
Djeca su zatim u sklopu igre „Pogodi tko“ i uz vizualnu pomoć ploče otkrila koji su to morski organizmi koji obitavaju u njezinim livadama. Posebno ih je zaintrigirao jedan opis ugrožene jadranske vrste.
– Najveći sam školjkaš Jadranskog mora. Živim polovicom svoga tijela ukopana u pijesak i zato je moj idealan dom upravo cvjetnica posidonije. Njezinim nestankom, ugrožena sam i ja. Na svojim ljušturama nosim mnogobrojne organizme, a idealan sam stanovnik jer poput drugih školjkaša, filtriram more, hraneći se i istovremeno ga čisteći. – pročitavši opis, među učenicima se pokrenula malena rasprava o tome tko bi to mogao biti. Nakon što je netko oduševljeno povikao „plemenita periska“, krenuli smo u šetnju do Vlake.
Barba Tonči raspliće mriže – ribanje i ribarsko prigovaranje
Dolaskom u Vlaku djeca su dobila priliku upoznati barbu Tončija, 84-godišnjeg ribara koji im je ispričao sve o svojim ribarskim pustolovinama. Istaknuo je kako je nekada bilo više plemenitih periski, više ribe, pa čak i morskih pasa. Djeci su se, očekivano, najviše svidjele priče o susretima s morskim psima, a pažnje im nije nedostajalo ni kad smo se spustili na plažu, gdje je barba Tonči pokazao kako se plete mreža.
Povratkom u Ribarsku kući i pansion Tonči, djeca su se zabavljala crtajući i slažući puzzle posidonije i periske. Edukatorica Martina Talajić iz Sunca za to vrijeme pokazala im je listove posidonije koje je pronašla na plaži.
– S obzirom na to da se radi o uvali, na plaži se našla određena količina otpada koju je more nanijelo, a u zapetljanoj lažini, osim otpada, uočili smo i zelene dijelove posidonije koji su poslužili za demonstraciju simbioze jer su se na njima jasno mogli vidjeti epifiti – organizmi koji rastu na listovima posidonije. Djeca su imala priliku promatrati livadu posidonije tijekom vožnje brodom, a vidjeli su i kako to izgleda kada dijelovi posidonije završe na obali – bilo namjerno ili slučajno. – rekla je Talajić.
Učenici su saznali i koje ugroze prijete opstanku posidonije, a jedno od onih koje je karakteristično za Paklene otoke tijekom ljetnih mjeseci je sidrenje u njezine livade.
Kako djeci približiti pojam no-take zone
Nakon što su saznali što sve prijeti našem moru i živom svijetu u njemu, Talajić im je pojasnila kako možemo zaštititi Jadran. Jedno od rješenja je uspostava no-take zona. No, kako bi bolje razumjeli djeci tako težak pojam, učenici su zaigrali igru Sunca Hranidbena mreža.
Djeca su dobila kartice s morskim organizmima, a edukatorica je čitala priču „kojoj nema kraja“. Priča je to o hranidbenoj mreži u moru, u kojoj su svi organizmi na neki način povezani. Od fitoplanktona do morskog psa! Da bi se pokazala ta povezanost, učenici, od kojih je svatko predstavljao neku vrstu, dobili su konop koji je predstavljao vezu između predatora i hrane. Na kraju je ta mreža bila poprilično isprepletena.
– Pitala sam ih na kraju što bi se dogodilo kada bi nestala jedna vrsta, npr. zooplankton, kakav bi to utjecaj imalo na hranidbenu mrežu? Svi zooplanktoni su potom morali otpustiti svoj dio mreže i učenici su primijetili da je nastala neravnoteža. Na kraju igre učenici su shvatili koliko je sve u prirodi povezano. – istaknula je Talajić.
I zato, da ne bi jedan dio mreže nestao, važno je uspostavljati no-take zone, to jest područja u moru u kojima nije dozvoljeno loviti ribu. U tim područjima riba onda ima vremena namnožiti se i narasti. A kad ima ribe, ima i drugih organizama. Sve je povezano, zar ne?
Djeca kao ribe i ribari – igra “Spasi me ako možeš”
Posljednja aktivnost u sklopu ove edukacije bila je igra Spasi me ako možeš koja je djeci približila odnos zaštite prirode i obnove populacija riba.
– Krenuli smo tako što su se učenici podijelili na ribare i ribe, u omjeru 1:3. Lovili su se po plaži sve dok ribari nisu uhvatili sve ribe – to je bilo za dvije minute! Upravo tako situacija izgleda u otvorenom moru, pri slobodnom ribarenju. U drugom scenariju uveli smo no-take zone bez ribolova. U ovom djelu imali smo i dvoje učenika koji su glumili posidoniju i oni su „čuvali“ ribe od ribolova. Ribe se mogu spasiti ako uđu u zaštićenu zonu ili ako ih „učenik posidonija“ uhvati i odvede na sigurno u zaštićenu zonu bez ribolova. Na kraju igre bilo je nešto spašenih riba u zoni bez ribolova, ali i nekolicina uhvaćenih riba na zadovoljstvo ribara. Upravo bi tako trebalo biti i u našem moru. – objasnila je Talajić.
Kako bismo provjerili koliko su zapamtili, izazvali smo ih za kraj na partiju „Križić-kružića“.
Međutim, nije to bio običan križić-kružić – prije nego što bi stavili križić ili kružić na neko polje, morali su točno odgovoriti na pitanje iz područja prirode. Na iznenađenje njihovih učiteljica, učenici su pokazali odlično znanje i dokazali kako su igrajući naše igre zaista naučilo mnogo o prirodi i okolišu koji ih okružuje. Bila je to još jedna vrlo uspješno provedena edukacijska usluga. Sunce je za svoje edukacijske programe osvojilo i oznaku kvalitete SKOCKANO, a ako i sami želite postati korisnici naših edukacija javite nam se na [email protected]!