Hrvatska se ponosi bogatstvom svojih zaštićenih područja i ekološkom mrežom, ali situacija na terenu nije toliko svijetla. Unatoč zakonskim propisima i međunarodnim obvezama, Republika Hrvatska suočava se s ozbiljnim problemom: neučinkovitošću nadzora i kontrole ilegalnih radnji u zaštićenim područjima i ekološkoj mreži.
Nadzor ilegalnih radnji ne funkcionira kako bi trebao
– Udruga Sunce već 25 godina aktivno djeluje u području zaštite prirode. Svjedoci smo razvoja zakonodavnog okvira i postepenog jačanja kapaciteta sektora zaštite prirode za pitanja planiranja upravljanja, posjećivanja, rada s dionicima, praćenja stanja prirode i slično. Međutim, bolna točka cjelokupnog sustava i dalje je neučinkovitost kontrole ilegalnih radnji, posebice na moru. Ovaj gotovo najvažniji segment zaštite prirode posljednjih godina, ne samo da se nije razvio do razine koja je nužna za postizanje EU i globalnih ciljeva očuvanja prirode na koje smo se obvezali, već je dodatno nazadovao. – kaže Zrinka Jakl, voditeljica Odjela za zaštitu prirode Sunca.
“Analiza institucionalnog i pravnog okvira postojećih kapaciteta u zaštićenim područjima u Hrvatskoj“, provedena u okviru Interreg projekta EFFICIENTN2K, otkrila je poražavajuće stanje. Nedovoljni financijski i ljudski resursi, nekoordiniranost institucija i niska razina provedbe zakona omogućuju kontinuirano uništavanje zaštićenih područja bez ozbiljnih posljedica za počinitelje. Čuvari prirode nemaju status službene osobe, što im otežava postupanja i onemogućuje djelovanje unutar ekološke mreže. Kazne za prekršitelje su preniske i ne predstavljaju stvarni odvraćajući čimbenik, dok javne ustanove nemaju pravnu podršku u slučajevima zločina protiv prirode. Dodatno, inspekcija zaštite prirode, policija, Državni inspektorat i druge službe ne surađuju sustavno, što usporava i otežava provedbu zakona.
Rezultati analize jasno ukazuju na nužnost hitnih reformi kako bi se poboljšao sustav nadzora i kontrole ilegalnih radnji u zaštićenim područjima i ekološkoj mreži.
Potreba za hitnim reformama u sustavu nadzora zaštićenih područja i ekološke mreže
Prvi je korak u tom procesu izmjena zakonskih propisa kako bi čuvari prirode dobili status službene osobe, a prekršajne i kaznene odredbe prilagodile se stvarnim potrebama zaštite prirode.
U praksi čuvari prirode ovlašteni za postupanje, nažalost, rijetko postupaju. Razlozi su razni – od politike, preko manjka stručnosti, do osobnog poznavanja počinitelja i tako dalje. Uz navedeno, posljednjih nekoliko godina, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima dobile su i dodatne ovlasti, na temelju Zakona o morskom ribarstvu te Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Umjesto jačanja kapaciteta, na njih su samo prebačene nove obveze, što dodatno opterećuje već neučinkovit sustav.
– Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama donio je nove obaveze već potkapacitiranim čuvarskim službama unutar javnih ustanova za upravljanje morskim zaštićenim područjima. Smatramo da je potrebno osigurati podršku javnim ustanovama vezano za provedbu ovog Zakona na temelju kojeg su u 2023. godini dobili značajne ovlasti upravljanja pomorskim dobrom, ali i za generalno postupanje. No ono što je važnije, javnim ustanovama treba zakonodavnim i organizacijskim izmjenama osigurati specijaliziranu pravnu podršku vezanu za postupanje u slučaju zločina protiv prirode. – kaže Matea Špika, viša stručna suradnica u Odjelu za zaštitu prirode Sunca.
Čuvari prirode trebali bi se profesionalizirati, uz obveznu višu stručnu spremu i fokus na nadzor umjesto obavljanje tehničkih zadataka, poput uređivanja okoliša i naplate ulaznica. Povećanje broja inspektora i njihovo kvalitetnije opremanje, osobito za nadzor na moru, ključno je za jačanje provedbe zakona. Institucijama uključenim u nadzor treba omogućiti smjenski rad kako bi stalno bile prisutne na terenu. Edukacija službenika o zločinima protiv prirode također je iznimno važna. Policija, tužitelji i suci često nisu ni specijalizirani ni senzibilizirani za ovu tematiku.
Potrebno je unaprijediti i koordinaciju postupanja na moru između čuvara prirode, DIRH-a, policije, lučke kapetanije, inspektorata morskog ribarstva i Obalne straže. Bolja suradnja između institucija, koja uključuje redovne sastanke i jasnu podjelu odgovornosti, smanjila bi institucionalnu neusklađenost.
Zaštita prirode kao prioritet
Želimo istaknuti kako je dosadašnji otpor nadležnih institucija u unaprjeđenju učinkovitosti nadzora i međuresorne suradnje u nerazmjeru sa slabostima i potrebama koje provedbena i stručna razina izražavaju. Na gotovo svim razinama izostaju politička odlučnost i odgovornosti koje bi osigurale kvalitetnu međuresornu suradnju u kontroli zločina protiv prirode, a za dobrobit društva u cjelini. Jedino odlučne i održive promjene sustava mogu osigurati učinkovit nadzor i zaštitu prirode u Hrvatskoj.
Hitno unaprjeđenje učinkovitosti nadzora u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže mora biti visoko na listi prioriteta Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u narednom razdoblju. Zaštita okoliša nije samo formalna obveza prema Europskoj uniji, već i pitanje odgovornosti prema budućim generacijama. Svatko od nas može već danas napraviti promjenu: radom na unaprjeđenju sustava, ali i vlastitim odgovornim ponašanjem u prirodi. Vrijeme za djelovanje istječe, a priroda ne može čekati.