Kaštelanski zaljev je složeni mozaik klimatskih pritisaka i promjena koji otvara pitanje kako upravljati budućnošću jednog od najosjetljivijih obalnih područja. Tim povodom, u Splitu 17. travnja 2026. održana je druga regionalna radionica „Od vizije do provedbe – klimatska otpornost Kaštelanskog zaljeva” projekta DesirMED. Okupila je 28 ključnih dionika i 12 predstavnika partnera projekta s ciljem razvoja rješenja za jačanje klimatske otpornosti Kaštelanskog zaljeva.
Projekt DesirMED tako nastavlja stvarati temelje za otporniji Kaštelanski zaljev, područje koje može učinkovito odgovoriti na klimatske izazove. Projekt se financira iz programa Horizon Europe, a radionicu su zajednički organizirali projektni partneri Splitsko-dalmatinska županija, Sunce, PAP RAC i Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu.
Razvoj rješenja temeljenih na prirodi (NbS)
Radionica je nastavak procesa zajedničkog učenja i planiranja usmjerenog na razvoj rješenja temeljenih na prirodi (NbS) za prilagodbu klimatskim promjenama u mediteranskim regijama.
Radionicu je otvorio prorektor za infrastrukturu Sveučilišta u Splitu, Nikša Jajac sa zahvalom svim sudionicima na dolasku i aktivnom doprinosu. Istakao je važnost suradnje između različitih sektora te kako projekt okuplja stručnu, akademsku, upravljačku zajednicu, gospodarstvo i građane. Naglasio je kako upravo ovakvi susreti omogućuju razmjenu znanja i iskustava te stvaraju temelje za konkretne mjere u suočavanju s izazovima klimatskih promjena.
Kaštelanski zaljev, kao pilot-područje u Splitsko-dalmatinskoj županiji, primjer je kompleksnog obalnog sustava koje se suočava s nizom klimatskih pritisaka. Oni uključuju poplave uzrokovane oborinskim i bujičnim vodama, porast temperatura i učinke urbanih toplinskih otoka, obalnu eroziju i plavljenje, degradaciju obalnih i riječnih ekosustava te pritiske na kvalitetu mora i vodnih resursa. Upravo zbog toga Kaštelanski zaljev služi za testiranje rješenja primjenjivih i na druga obalna područja Mediterana.
Od vizije do djelovanja
Sudionici su se u uvodnom dijelu radionice osvrnuli na dosadašnje rezultate i ključne izazove Kaštelanskog zaljeva. Poseban naglasak stavljen je na prepoznavanje najvažnijih elemenata vizije kreirane na prvoj radionici, ali i na područja koja zahtijevaju dodatnu razradu kako bi bila provediva u praksi.
U Hrvatskoj su rješenja temeljena na prirodi regulirana zakonima o zaštiti prirode, zaštiti okoliša i prostornom uređenju, a dodatno se uređuju i na regionalnoj te lokalnoj razini od strane nadležnih tijela. Sudionici su naglasili kako je za postizanje željenih rezultata ključan zajednički rad i suradnja svih dionika.
Na radionici je poseban naglasak stavljen na interaktivan rad sudionika. U središtu stolova nalazile su se karte Kaštelanskog zaljeva, a sudionici su koristili kartice s različitim rješenjima utemeljenima na prirodi (NbS), koje su potom pozicionirali na konkretne lokacije gdje vide njihov najveći potencijal.
Rad je bio organiziran u tri tematske cjeline: zelena i plava infrastruktura, obala i turizam te voda, sustavi obrane i financiranje. U svakoj od grupa identificirana su rješenja s najvećim potencijalom, kao i konkretne prepreke koje je potrebno ukloniti kako bi njihova provedba bila moguća.
Rješenja za obalu i turizam
U obalnom i morskom kontekstu, kartice su uključivale mjere poput obnove livada morskih cvjetnica (posidonije), postavljanja prirodnih i umjetnih grebena, plutajućih otoka za pročišćavanje vode te rješenja za zaštitu obale poput prirodno ojačanih dina i ekološki oblikovanih obalnih zidova.
U radu su sudjelovali predstavnici Grada Splita, Civilne zaštite, IZOR-a, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatskih šuma i mnogi drugi.
Kao jedno od konkretnih rješenja istaknuto je podizanje obale i stvaranje dodatnog slobodnog prostora uz obalu. Cilj ovakvog pristupa je trajno povišenje kote obale, uključujući rive i šetnice, kako bi se smanjio rizik od učestalih plavljenja uslijed porasta razine mora. Rješenje uključuje i tzv. obalni odmak, odnosno stvaranje slobodnog pojasa uz obalu u kojem bi se sadili drvoredi radi hlađenja prostora i smanjenja učinka toplinskih otoka, kao i primjenu propusnih materijala za šetnice koji omogućuju prirodno procjeđivanje vode.
Sudionici prve radne skupine identificirali su i konkretan pilot-lokalitet za testiranje ovog pristupa na području Kaštela, na lokaciji „Novo Brce“. Međutim, ovakve primjene moguće su i na drugim dijelovima obale. Poseban naglasak stavljen je na očuvanje livada posidonije, kao ključnog elementa za stabilnost morskog dna i zaštitu obale, uz napomenu da je nužno dodatno raditi na njihovoj zaštiti tamo gdje su još očuvane.
Druga skupina zagovarala je primjenu prirodnih i umjetnih grebena kao podmorskih struktura koje smanjuju energiju valova i doprinose smanjenju erozije obale, uz istovremeno povećanje bioraznolikosti. Međutim, istaknuto je kako njihova primjena može biti izazovna u kontekstu intenzivnog morskog prometa, na što je posebno upozorila prva skupina. U raspravi je otvoreno i pitanje upravljanja obalnim prostorom.
Kaštela danas proživljavaju svoju veliku renesansu na moru, pretvarajući se u moderno mediteransko središte koje konačno koristi svoj najveći potencijal – obalu. Vizija je jasna: spojiti funkcionalnost modernog grada s onim opuštenim, autohtonim dalmatinskim stilom života.
Središnja točka ove preobrazbe odvija se na potezu između Kaštel Starog i Kaštel Novog. Tamo se za početak 2026. godine priprema zahvat koji će zauvijek promijeniti vizuru mjesta. Uz investiciju od deset milijuna eura, obalna linija zakoračit će dvadeset metara u more, stvarajući impresivnih sedam tisuća kvadrata novog prostora. Umjesto uskih, morem ugroženih prometnica, dobit ćemo prostrane trgove, bogate drvorede i šetnicu koja će ljeti biti centar života, a zimi sigurna brana od snažnih plima. Idemo li malo zapadnije, u Kaštel Štafiliću, predio Gabine dobiva posve novo lice. Tamo se gradi čvrsti obalni zid i širi šetnica, dok se u more polažu kamena pera, čuvari plaža koji će zaustaviti eroziju i osigurati da žalo ostane tamo gdje mu je i mjesto.
S druge strane, u Gomilici i Kambelovcu, priča poprima jednu gotovo umjetničku notu. Dok se planira uređenje poteza od Poždorina prema Bilajci, u Gomilici se rađa ideja o “Novom brcu”. Zamislite moderan trg s amfiteatrom i parkom koji niče tik uz povijesne zidine Kaštilca. Iako je projekt trenutno u fazi utvrđivanja granica pomorskog dobra, on već sada obećava postati nova pozornica za kulturu i druženje pod otvorenim nebom.
Rješenja za vodu i sustavi obrane
U radu stručne skupine sudjelovali su predstavnici ključnih institucija, uključujući Hrvatske vode, Hrvatske šume, Erste banku, Institut Jadranske kulture, Institut za oceanografiju i ribarstvo te Grad Trogir. Predložena rješenja odnosila su se na upravljanje oborinskim vodama, uključujući kišne vrtove, bioretenzijske jarke, propusna popločenja i sustave retencije, kao i na hibridna rješenja koja kombiniraju zelenu i sivu infrastrukturu, poput pametnih spremnika za vodu i integralnih sustava odvodnje.
Poseban fokus stavljen je na tzv. „obalogradnje“ — sustave slaganja kamenja kakav viđamo u lukama. Struka predlaže povratak prirodi: gdje god je to moguće, potoke treba graditi vijugavo. Takav pristup zadržava vodu u koritu, stvara zelene oaze i omogućuje povratak života u lokalni ekosustav.
Hrvatske vode posjeduju i stručnost i stabilna sredstva iz vodnih naknada kako bi samostalno financirale ključne zahvate, no stvarni problemi često leže u privatnom vlasništvu što onemogućava provedbu očitih rješenja.Privatni vlasnici, naime, često pokazuju slab interes za edukaciju i održavanje onoga što vide kao teret, a ne kao zajednički resurs.
Dok se na površini borimo s bujicama, ispod zemlje se odvija nekontrolirana eksploatacija. Zbog naglog širenja turizma i poljoprivrede, na području zaljeva niknulo više od stotinu bazena za iznajmljivanje, koji se sve češće pune putem nelegalnih bušotina. Budući da ne postoji akcijski plan ni nadzor nad tim zahvatima, dolazi do opasnosti miješanja voda i zagađenja podzemnih tokova.
U krškom kraju, gdje oborinske vode s lakoćom ispiru tlo s kamene podloge, vegetacija je jedini pravi saveznik. Biljke svojim korijenjem vežu tlo, sprječavajući da ga vjetar i voda odnesu, čime izravno zaustavljaju nastanak razornih bujica. Opasnost je posebno izražena na strmim nagibima većim od 20 % i na južnim stranama brda, gdje sunce isušuje tlo.
Kako bi se ojačao ovaj prirodni štit, planirana je velika objedinjena nabava od 100.000 stabala za cijelu Hrvatsku do studenog 2026. godine, od čega bi se 2.000 stabala trebalo posaditi na našem području. Nositelj projekta su Hrvatske vode.
Rješenja za zelenu i plavu infrastrukturu
Kartice su obuhvaćale širok spektar NbS rješenja. Za primjenu na zgradama mjere su uključivale zelene krovove i fasade, a od urbanih intervencija zelene koridore, drvorede, džepne parkove i renaturaciju potoka, pa sve do većih krajobraznih zahvata. Kao primjeri dobre prakse izdvojeni su školski vrtovi u osnovnim školama Brda i Dobri, koji doprinose smanjenju urbanih toplinskih otoka, zadržavanju oborinskih voda i edukaciji djece kroz praktično učenje u suživotu s prirodom.
U radu stručne skupine sudjelovali su predstavnici ključnih institucija, uključujući Grad Kaštela, FGAG, HBOR, Centar izvrsnosti, Parkovi i nasadi, Civilna zaštita, Održivo, Grad Trogir te građanske inicijative.
Za područje Kaštelanskog zalijeva identificirano je više NbS rješenja vezanih uz zelenu i plavu infrastrukturu koja bi bila prikladna za provedbu. Među njima se skupina rješenja usmjerena na ozelenjivanju prvenstveno javnih, a zatim i privatnih površina i zgrada, uočila kao ona s najvećim potencijalom. Ta rješenja uključuju primjerice zelene krovove s tankim slojem supstrata, sadnju pojedinačnih stabala ili nizova uz prometnice i pješačke staze, implementaciju džepnih parkova i zelenih koridora. Osnovna funkcija ovih rješenja i svrha njihove provedbe je ublažavanje urbanih toplinskih otoka, posebno u ljetnim mjesecima, ali i stvaranje hladovine za pješake, upijanje i zadržavanje oborinskih voda i smanjenje zagađenja bukom.
Kao glavna prepreka u provedbi ovih NbS rješenja istaknulo se nepostojanje strategije zelene urbane obnove koja je potrebna za prijavljivanje jedinica lokalne samouprave na pozive za financiranje projekata zelene urbane obnove Ministarstva prostornog uređenja, gradnje i državne imovine. Kao dodatna prepreka identificirana je i nedovoljno razvijena svijest donositelja odluka, ali i građana o važnosti i koristima razvoja zelene infrastrukture i integraciju NbS rješenja. Prepreka sveobuhvatnom ozelenjivanju cijelog obalnog područja Kaštelanskog zalijeva naravno leži u činjenici da je glavnina zemljišta u privatnom vlasništvu. Međutim, jedinice lokalne samouprave mogu kroz različite mjere (npr. financiranje sadnje stabala i smanjenje komunalne naknade, ali i kažnjavanje nedozvoljenog betoniranja) poticati vlasnike privatnog zemljišta u zajedničkim naporima ublažavanja urbanih toplinskih otoka.
U daljnjoj diskusiji, a u cilju definiranja konkretnih koraka prema provedbi NbS rješenja, zaključeno je da u izradi strategije zelene urbane obnove prethodi inventarizacija postojećeg zelenila, a koja primjerice za područja Grada Kaštela nije napravljena. FGAG je spreman pružiti potporu u tom segmentu kroz izradu početne inačice katastra zelenila koja bi se mogla integrirati u postojeći GIS sustav Grada Kaštela. Tako bi se ostvario prvi korak u smjeru izrade strategije i potencijalno osiguravanja financijskih sredstava za projekte razvoja zelene infrastrukture i transformacije obalnog područja Kaštelanskog zalijeva.
Poželjna i održiva budućnost za područje Kaštelanskog zaljeva bila bi ona u kojoj ono postaje otporno područje sa zdravim morskim i urbanim ekosustavom, uz veću osviještenost donositelja odluka i usmjerenost prema održivoj budućnosti.
U iščekivanju treće radionice
Radionica je istaknula važnost suradnje različitih sektora u planiranju klimatske otpornosti. Sudionici su prepoznali rješenja s najvećim potencijalom, ali i ključne prepreke njihove provedbe, od regulatornih i financijskih do organizacijskih izazova, često povezanih s nedostatkom informacija i povjerenja.
Definirani su i ključni preduvjeti za uspješnu provedbu, moguće prijelomne točke. Kao najveći izazovi istakli su se: dostupnost financijskih sredstava, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, oborinska odvodna koja je u potpunosti nerazvijena u sva četiri grada na području zaljeva, te činjenicu da nijedan grad ne upravlja svojom obalom ni pomorskim dobrom.
Unatoč izazovima, radionica je pokazala da postoji zajedničko razumijevanje problema i spremnost na suradnju, što je ključan korak prema dugoročnim rješenjima. Vrijeme za vizije je prošlo; Kaštelanski zaljev sada zahtijeva operativnu hrabrost i jasnu političku volju da se uspostavi model upravljanja koji je otporan na klimatske promjene, ali i na lokalne administrativne zastoje. Upravo će treća radionica pokazati u kojoj mjeri predložena rješenja prelaze iz faze planiranja u konkretne korake provedbe.
