Kako očuvati pješčane plaže i podmorske livade posidonije u vrijeme klimatskih promjena i sve intenzivnijeg pritiska turizma? Upravo su ta pitanja bila u središtu međunarodne radionice održane 12. svibnja u Lumbardi na otoku Korčuli u sklopu projekta ASPEH – Adriatic SPEcies and Habitats of coastal areas, koji okuplja hrvatske i talijanske partnere s ciljem zajedničkog očuvanja vrijednih staništa i vrsta Jadrana.
Radionica je okupila predstavnike institucija, stručnjake za zaštitu prirode i lokalne dionike kako bi raspravili buduće mjere očuvanja bioraznolikosti te razvoj zajedničke strategije zaštite Natura 2000 staništa. Poseban naglasak stavljen je na prekograničnu suradnju, razmjenu znanja i razvoj zajedničkih rješenja za izazove koje donose klimatske promjene i sve intenzivnije korištenje obalnog prostora.
Uz radionicu, projektni partner Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije organizirala je i sastanak projektnih partnera na kojem je analiziran napredak projektnih aktivnosti te dogovoreni završni koraci provedbe projekta ASPEH, koji završava u rujnu 2026. godine.
Malo ih je i zato su posebno vrijedne
Jedna od glavnih tema radionice bila su istraživanja provedena na plažama Bilin žal i Vela Pržina, među rijetkim prirodnim pješčanim plažama hrvatske obale.
Izv. prof. dr. sc. Kristina Pikelj s Geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta predstavila je rezultate višemjesečnog praćenja promjena na plažama, tijekom kojeg su analizirani sastav sedimenta, morfološke promjene, transport pijeska i izrađeni trodimenzionalni modeli plaža.
– Pješčane plaže osjetljivi su i dinamični ekosustavi skloni eroziji i ljudskim utjecajima. Zabilježeni su utjecaji poput oborinskih voda, vožnje automobilima te zahvata koji mijenjaju prirodnu dinamiku obale. Za njihov opstanak nužan je kontinuiran unos sedimenta. – istaknula je Pikelj.
Obje spomenute plaže imaju podignute betonske zidove visine oko dva metra i to dužinom gotovo cijele plaže. Nažalost, ovi zidovi sprječavaju da se ovakve pješčane plaže prirodno pomiču prema unutrašnjosti što se stručno naziva „obalna stiješnjenost“. Posebice zabrinjava činjenica da će porast razine mora dodatno povećati pritisak na ove plaže.
– Porast razine mora nemoguće je spriječiti, ali je moguće prilagoditi način upravljanja obalom. Potrebno je razmotriti djelomično uklanjanje prepreka i ograničiti aktivnosti koje dodatno opterećuju plaže. Prisjetimo se i da je prošle godine na korčulanskoj plaži bilo prvo dokumentirano gniježđenje glavate želve u Hrvatskoj pa je tim više važnija zaštita ovih plaža. – upozorila je Pikelj.
Biljke koje čuvaju obalu
O stanju obalne vegetacije južne Hrvatske govorila je botaničarka dr. sc. Katija Dolina, koja je predstavila istraživanja biljnih zajednica stjenovitih obala, šljunčanih i pješčanih plaža te pješčanih dina na Korčuli, Pelješcu i Elafitima.
– Obalna vegetacija prvi je prirodni zaštitni pojas između kopna i mora. Naši rezultati pokazuju da su biljne zajednice stjenovitih obala relativno stabilne, dok su zajednice na šljunčanim i pješčanim plažama znatno osjetljivije na ljudske aktivnosti. Posebno zabrinjava smanjenje brojnosti pojedinih biljnih vrsta karakterističnih za pješčane dine, zbog čega je njihovo sustavno praćenje iznimno važno za planiranje budućih mjera zaštite. – istaknula je Dolina.
Zbog toga očuvanje obalne vegetacije, pješčanih plaža i livada posidonije nije moguće promatrati odvojeno – riječ je o međusobno povezanim staništima koja zajedno štite obalu, ublažavaju posljedice klimatskih promjena i doprinose otpornosti cijelog obalnog ekosustava.
Posidonija – saveznik u borbi protiv klimatskih promjena
Jednako važan dio radionice bio je posvećen morskoj cvjetnici posidoniji (Posidonia oceanica), jednoj od najvrjednijih vrsta Mediterana.
Barbara Čolić, mag. oecol. et prot. nat., predstavila je rezultate praćenja stanja livada posidonije te podsjetila okupljene zašto ovu biljku stručnjaci nazivaju “superbiljkom”.
– Posidonija proizvodi velike količine kisika, pruža sklonište brojnim morskim organizmima i predstavlja jedan od najvažnijih prirodnih spremnika ugljika u Sredozemlju. Jedan četvorni metar livade može proizvesti između 14 i 20 litara kisika dnevno, dok njezini rizomi i sediment stoljećima pohranjuju ugljik te tako ublažavaju posljedice klimatskih promjena. Livade posidonije po hektaru mogu pohraniti i do 15 puta više ugljika od amazonske prašume! – istaknula je tijekom predavanja.
Kako bi se procijenilo stanje ovih vrijednih staništa, u sklopu projekta provodi se sustavno praćenje livada posidonije. Stručnjaci na terenu bilježe njihovu rasprostranjenost, gustoću, pokrivenost, prisutnost drugih vrsta i tip ugroze. Takvi podaci omogućuju pravodobno prepoznavanje promjena i planiranje učinkovitijih mjera zaštite.
– Sidrenje je najznačajnija prijetnja posidoniji. Biljka raste vrlo sporo – svega oko jednog centimetra godišnje – pa posljedice jednog sidrenja mogu biti vidljive desetljećima. Uz sidrenje, velika prijetnja su i građevinski zahvati te onečišćenje mora. – upozorila je Čolić.
Turizam i zaštita prirode moraju biti partneri
Korčula je prepoznata po svojim prirodnim ljepotama, a upravo su rijetke pješčane plaže, livade posidonije i očuvana obalna vegetacija među njezinim najvrjednijim prirodnim bogatstvima. Istovremeno, riječ je o staništima koja su pod sve većim pritiskom klimatskih promjena i intenzivnog turističkog korištenja prostora.
Sudionici radionice istaknuli su kako očuvanje prirode ne znači ograničavanje razvoja turizma, već njegovo odgovorno planiranje. Prirodna baština temelj je atraktivnosti jadranske obale, zbog čega su zaštita vrijednih staništa i održivi turizam međusobno povezani ciljevi.
Upravo zato prekogranična suradnja, razmjena iskustava, razvoj zajedničkih metoda praćenja i uključivanje lokalnih zajednica predstavljaju ključne korake u izradi buduće strategije očuvanja prirodne baštine Jadrana. Projekt ASPEH želi pokazati da se zajedničkim djelovanjem može očuvati priroda, a istodobno omogućiti održivo korištenje obalnog prostora.
