Povodom Svjetskog dana čuvara prirode (31. srpnja), donosimo priču Katice Poljak – čuvarice prirode koja već više od dva desetljeća s jednakim entuzijazmom, znanjem i odgovornošću čuva ono najdragocjenije što imamo: prirodu.
Posao čuvara prirode nije samo ‘čuvanje’. To je posao koji traži snalažljivost, komunikaciju, fizičku spremnost, ali i duboko razumijevanje prirodnih procesa. Čuvari prirode prvi su na terenu kad treba zaštititi biljne i životinjske vrste, prevenirati požare, upozoriti posjetitelje na opasnosti, pomoći u nesrećama i sudjelovati u edukaciji, istraživanjima i očuvanju ekosustava.
U intervjuu s Katicom Poljak, koja radi u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije Natura Jadera, saznali smo zašto je ova služba spoj znanosti, ljudskosti i intuicije.
Iz ureda u prirodu
Iako je po struci inženjerka prometa, zrakoplovnog smjera, te je neko vrijeme radila uredski posao u osiguravajućoj kući u Zagrebu, Katica se u jednom trenutku zasitila zatvorenog prostora.
– Htjela sam raditi na terenu, a imala sam i želju vratiti se kući, u Drežnik Grad, koji je blizu Nacionalnog parka Plitvička jezera. Nije mi dugo trebalo da naiđem na oglas za posao u nadzoru. Inače, prije su se čuvari prirode zvali nadzornici. Tražila se ženska osoba, na pokusno razdoblje. Položila sam stručni ispit za čuvara prirode i nikad nisam požalila ovaj zaokret u karijeri. – kaže Katica kojoj je tom prilikom dodijeljen broj značke 007. Iako nije tajni agent, Katica se baš kao James Bond suočava sa zločinima – ali protiv prirode! A s vremenom se interes za zaštitu prirode produbio.
Njezina ju je osobna motivacija potaknula da stalno nadograđuje svoja znanja i vještine: uz posao završila je srednju drvodjeljsku školu u Karlovcu, položila lovački ispit i ispit za turističkog vodiča te završila studij Lovstva i zaštite prirode. Radeći u Nacionalnom parku Plitvička jezera, godinama je aktivno sudjelovala u projektima zaštite vodozemaca, organizirajući i provodeći aktivnosti spašavanja vodozemaca na prometnici NP, s naglaskom na pjegavog daždevnjaka. O tome je čak napisala stručni članak, koji je objavljen u znanstvenom časopisu NATURA CROATICA.
‘Posao koji vas uvijek drži napetim i koncentriranim’
Prije samo tri mjeseca, preselivši se u Zadar, napustila je dugogodišnji posao u NP Plitvička jezera i započela novu avanturu – rad u JU Natura Jadera.
– U Javnoj ustanovi svi su me izvrsno prihvatili i drago mi je da sam ponovno dobila priliku naučiti nešto novo. Naime, kako sad radim u sasvim drugačijim zaštićenim područjima nego na prošlom poslu, moram usvojiti pravilnike i zakone koji se tiču ekološke mreže, morskih zaštićenih područja i ornitoloških rezervata. – govori Katica, koju smo pitali da nam pobliže objasni čuvarsku službu. Odnosno, što točno radi čuvar prirode?
Prema njezinim riječima, posao čuvara prirode sastoji se od dva dijela od kojih je jedan represivni, a drugi preventivni. Preventivni dio uključuje edukacije, suradnju s lokalnim stanovništvom i istraživačima, sudjelovanje u monitorinzima i izradi poučnih staza i tako dalje. Što se tiče drugog dijela posla, on podrazumijeva zaštitu i očuvanje usluga ekosustava unutar zaštićenih područja i ekološke mreže. Osim prirodnog dijela, čuvari prirode dužni su voditi brigu o sigurnosti posjetitelja i stanovnika, kao i pružati im pomoć u izvanrednim događajima.
– Posao je to koji vas uvijek drži napetim i koncentriranim, nikad kraja izazovima. Taman kad pomisliš da si nadmašio sam sebe u improvizaciji i snalaženju pojavi se nešto novo. – ističe.
‘Broj čuvara raste iz godine u godinu’
Prema Katičinom iskustvu s kršenjem Zakona o zaštiti prirode, sam posao mijenja se iz godine u godinu.
– Svaka godina ističe se po većem broju određenih prekršaja, odnosno zabranjenih radnji pa se tako jedna godina ističe po većem broju prekršaja za kupanje, sljedeća po većem broju zabranjenog kampiranja, potom posjećivanja bez ulaznica, nedozvoljene gradnje i tako dalje. Isto tako kroz vrijeme mijenjale su se i zakonske i regulacijske odredbe vezane za čuvarsku službu. – kaže Katica.
Od svih problema s kojima se čuvari prirode u Hrvatskoj suočavaju, možda je najizazovniji nedostatak kapaciteta.
Naime, unatoč tome što se broj čuvara prirode iz godine u godinu povećava, i dalje ih nema dovoljno, govori nam naša sugovornica. Različite površine zaštićenih područja i ekološke mreže, kao i različiti ciljevi zaštite zahtijevaju prisutnost većeg broja ljudi. Isto tako treba se voditi briga o postojećim čuvarima prirode jer kad je malo ljudi na nekom području, oni koji rade postanu preopterećeni pa brže dolazi do zasićenja, a samim time i do propusta.
– Želim istaknuti da se uvjeti za ovu struku već poboljšavaju jer su u tijeku razgovori o novom zakonu o Zaštiti prirode, pa samim time vjerujem da će se ukloniti nedostatci i propusti na provedbenom dijelu u postupanju, odnosno u Pravilniku o načinu rada i postupanja čuvara prirode. – kaže.
Problem kulture i mentaliteta
Osim što nedostaje čuvara općenito, čini se da su u ovoj službi žene nedovoljno zastupljene. Ali, iako ne zna točan omjer spolova, Katica smatra da postoji pozitivan trend povećanja čuvarica – unatoč preprekama!
– Nikad nisam radila s nekom od kolegica, uvijek sam bila ja i kolege. Čak nisam nikad ni voditeljicu imala. Uvijek mi je bila želja da se zaposli još koja kolegica ili da dođe glavna čuvarica prirode. Po mom iskustvu prepreke vezane za rad žena u ovoj struci uglavnom se vezuju za mentalitet i kulturu. U tradicionalnim sredinama žena u ovom poslu izaziva efekt zbunjenosti ili iznenađenja, stranke je ignoriraju češće nego što se to događa muškarcima u ovom poslu. – ozbiljno će.
Ali te neugodne trenutke žene trebaju pretvoriti u svoju prednost, smatra naša sugovornica. Ženska snaga leži u nadasve kulturnom, pristojnom i profesionalnom stavu. A svim koji razmišljaju o ovom pozivu, Katica želi poručiti da ustraju, budu strpljivi, rade na sebi i usvajaju nova znanja.
– Kad se čovjek naoruža znanjem, to je njegov štit. Treba neprekidno pokušavati pronaći ispravne načine i rješenja, neovisno o tome koliko vremena to zahtijeva. – govori za kraj.
A di se ti sidriš?
Dok se svijet suočava s trostrukom krizom: klimatskim promjenama, gubitkom biološke raznolikosti i onečišćenjem, posao čuvara prirode nikad nije bio važniji. Uloga žene u toj priči jednako je vrijedna i potrebna i to ne samo zbog ravnopravnosti, već i zbog bogatstva različitih pristupa zaštiti prirode koje donose. O tome kako je biti čuvarica prirode u Hrvatskoj pričali smo već i s Ivanom Lagetar te Ivanom Konjevod.
Ovaj razgovor nastao je u sklopu naše aktualne kampanje A di se ti sidriš?, uz pomoć koje želimo podići svijest o važnosti očuvanja morske bioraznolikosti i promicanju održivih praksi na moru. U susretima s ljudima poput Katice Poljak i Jurice Pavičića, koji ne uzimaju more zdravo za gotovo, kampanja podsjeća na to koliko su naši morski ekosustavi osjetljivi i koliko je važno da ih čuvamo, ne samo zakonima i pravilnicima, već i vlastitim ponašanjem.
Ako i vi imate neku zanimljivu priču, savjet ili praksu za podijeliti, znate nekoga tko bi mogao probuditi inspiraciju za očuvanje Jadrana ili jednostavno želite postaviti pitanje o ovoj temi, javite nam se na [email protected].