Jeste li se ikad zapitali: odakle dolazi sva ona odjeća na policama second-hand trgovina? I ti si jedan od znatiželjnika? Iza svakog komada rabljene odjeće krije se zanimljiva priča o reciklaži, svjetskoj trgovini i održivijem pristupu modi. Putovanje jedne second-hand majice započinje daleko na sjeveru Europe, a završava baš u tvom ormaru. U ovom članku otkrivamo kako funkcionira tržište second-hand odjeće, koje kvalitete zapravo dolaze u Hrvatsku, je li rabljeni tekstil higijenski siguran te zašto je nošenje second-hand komada danas postalo i etički i modni statement.
Tko prodaje odjeću second-hand trgovinama?
Ponovnom upotrebom odjevnih predmeta pozitivno utječemo na okoliš i omogućavamo svojoj staroj odjeći novi život.
U mnogim zapadnoeuropskim državama, poput Njemačke, Švicarske, Nizozemske ili Švedske, odjeća se redovito odlaže u posebne kontejnere za tekstil, donira humanitarnim organizacijama ili predaje specijaliziranim centrima za reciklažu.
Ogromne količine selektirane odjeće prodaju se na veliko. Industrija second-hand odjeće već godinama funkcionira kao dobro razrađen biznis – i to svjetski. No, ta odjeća ne završava automatski u lokalnoj second-hand trgovini.
Velike kompanije, poput njemačke SOEX Group, otkupljuju tone korištene odjeće, sortiraju je prema kvaliteti i dalje je distribuiraju. Dio završava kao sirovina za ponovnu preradu, dio ide u trgovine u Njemačkoj, a velik dio se izvozi – i to najčešće u istočnu i jugoistočnu Europu, Afriku i Aziju.
Najbolja second-hand roba ostaje na sjeveru, a “škart” ide prema jugu?
Ova priča nije tako crno-bijela. Istina je da u industriji rabljenog tekstila postoji hijerarhija. Prema hijerarhiji razreda second-hand odjeće u Velikoj Britaniji, najbolji komadi, tzv. cream quality, najčešće se prodaju u buticima second-hand mode u razvijenim gradovima poput Berlina ili Amsterdama. Zatim slijedi grade A, grade B te nadalje tekstil koji je oštećen ili neprikladan za daljnju upotrebu.
Često se dogodi da zemlje poput Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Bugarske ili Sjeverne Makedonije dobivaju odjeću niže kategorije. To ne znači da je ta odjeća nužno “loša”, objašnjava danska zero-waste stručnjakinja Gittemary Johansen. Zapravo je riječ o stvarima koje su jednostavno starijeg kroja, manje brendirane ili sezonski nepogodne. I dalje su nosive te vrlo često zanimljivije i trajnije od komada brze mode koju nalazimo u trgovinama s jeftinom odjećom. Dakle, u naše krajeve rijetko će doputovati cream quality, ali svejedno možemo očekivati mnogo kvalitetnih komada A i B razreda!
Drugim riječima: moguće je pronaći vrhunske komade vintage mode i kod nas, uz malo strpljenja i dobar nos.
Higijena u second-handu: zaraza ili zabluda?
Jedan od najčešćih mitova koje čujemo kad spomenemo second-hand odjeću je: “Tko zna tko je to nosio… možeš se zaraziti!“ Ova zabluda je, zapravo, opasna jer širi nepotreban strah i stigmu.
Sva odjeća koja se distribuira kroz ovakve kanale prolazi strogu selekciju i dezinfekciju. Prema regulativama Europske unije, uvoz rabljene odjeće mora uključivati certifikat o dezinfekciji. Većina tekstila tretira se visokotemperaturnim pranjem ili posebnim sredstvima kako bi bila zdravstveno sigurna prije nego što stigne u trgovine.
Ako i dalje sumnjaš, operi kupljeni komad kod kuće na 60°C. Ta temperatura dovoljna je da ubiješ bakterije, viruse i gljivice. Osim toga, rabljen tekstil opran je češće od nove odjeće, zbog čega na sebi ima znatno manje kemikalija, poput formaldehida, boja i omekšivača koje nova odjeća zadržava iz proizvodnje.
Zanimljivost: nova odjeća često sadrži ostatke kemikalija koje mogu izazvati iritaciju kože, osobito kod osjetljivih osoba, pokazala su istraživanja. Po tome su onda second-hand komadi, koji su oprani i nošeni više puta, zapravo sigurniji za tvoju kožu.
Second-hand kao modni i etički statement
Nekad je second-hand bio simbol siromaštva. Danas je to potpuno druga priča. Modna scena vidi ga kao izraz osobnog stila, kreativnosti i održivosti! To je stav – estetski, etički i ekološki. To je odluka da se ne podupire industrija koja troši, zagađuje i iskorištava, već da se odjeća vrednuje kao nešto što ima priču, karakter i – drugi život.
Kupnjom second-hand odjeće izravno doprinosimo smanjenju otpada, emisija CO2 i trošenja prirodnih resursa. Naime, prema UNEP-u tekstilna industrija jedan je od najvećih zagađivača na svijetu. Za izradu jednih jeans hlača potrebno je oko 3781 litara vode. Količina je to na kojoj bi prosječna osoba mogla živjeti više od dvije godine.
Osim u second-hand trgovinama, posjeti i mjesečni Sajam razmjene Sunca! Od rujna, prvi utorak u mjesecu ponovno je rezerviran za Sajmove razmjene u Klubu Zona. Donesi dobro očuvan komad odjeće koji više ne nosiš, zamijeni ga za nešto novo i na taj način osvježi garderobu na održiv način.
Kada kupiš već korišteni komad odjeće, ne sudjeluješ u stvaranju potražnje za novim, masovno proizvedenim artiklima – čime aktivno stvaraš održiviji modni sustav.
Idući put kad prođeš pored second-hand trgovine, sjeti se: možda te unutra čeka majica koja je prošla pola Europe, koja je preživjela modne trendove i koja će ti baš savršeno pristajati!
