U vremenu kad se priroda suočava s klimatskim promjenama, nestankom staništa i prekomjernim iskorištavanjem resursa, fotografija ima sve važniju ulogu. Ona nije više samo sredstvo izražavanja ili hobi, već postaje alat za dokumentiranje, inspiraciju i poticanje na očuvanje onoga što imamo.
Kad slika govori više od tisuću riječi
Fotografija prirode nije samo „lijepa slika“. Dobra fotografija može pričati priču o ugroženoj vrsti, o promjenama u okolišu, o prirodi koja se još može spasiti. Vizualni prikazi dosežu do publike brže i snažnije nego statistike ili suhoparni izvještaji.
“Pamtimo 10 % onoga što pročitamo, 20 % onoga što čujemo, 30 % onoga što vidimo, 50 % onoga što vidimo i čujemo, 70 % onoga o čemu razgovaramo s drugima, 80 % onoga što osobno doživimo i 95 % onoga što podučavamo druge”, istakuo je Edgar Dale, američki pedagog koji je razvio Konus iskustva, poznat kao piramida učenja.
Kad vidimo fotografiju kornjače koja se izlegla u pijesku i unatoč opasnostima koje vrebaju sa svih strana, gmiže prema moru, ne treba nam puno objašnjenja. Upravo zato organizacije za zaštitu prirode koriste fotografiju – kako bi privukle pažnju, prikupile sredstva i utjecale na promjene u zakonodavstvu.
No, nije svaka fotografija prirode nužno „lijepa“ u klasičnom smislu. Neke od najupečatljivijih fotografija upravo su one koje bude nelagodu, primjerice spaljene šume, životinje zapetljane u plastiku, otpad u moru i slično. Te slike možda nisu ugodne za gledanje, ali pogađaju točno gdje treba. Prikazuju stvarnost koju nije lako ignorirati. I ponekad baš takva, neugledna istina ima veći utjecaj na publiku od bilo kakvog savršeno uhvaćenog zalaska sunca na pučini.
Priroda pred objektivom: više od hobija
Prema fotografkinji i konzervatorici Lani Tannir fotografija prirode ima moć oblikovati način na koji doživljavamo svijet. U svojem je blogu istaknula da „fotografije ne samo da dokumentiraju stvarnost, one oblikuju svijest i potiču empatiju“.
U doba društvenih mreža, dobra fotografija može postati viralna i tako proširiti važnu poruku tisućama ili milijunima ljudi. Kampanje za očuvanje degradiranih staništa te ugroženih biljnih i životinjskih vrsta često su započele s jednom snažnom slikom koja se dijelila iznova i iznova.
Zanimljivo je pritom naglasiti kako mnogi fotografi nisu započeli karijeru kao aktivisti. Često su to entuzijasti koji su počeli snimati zbog ljepote krajolika, životinja ili svjetla, a s vremenom su shvatili da njihove fotografije mogu služiti višoj svrsi.
Fotografiranje prirode uči strpljenju, promatranju, tišini. S vremenom, kroz objektiv se počinju primjećivati promjene: manje ptica nego prošle godine, drveće koje nestaje, boje koje blijede. I tada hobi postaje poziv.
Pogled iz druge perspektive
Fotografi prirode često su prvi koji primijete promjene u okolišu jednostavno zato što su stalno vani, na terenu, promatraju prirodu izbliza i vraćaju se na ista mjesta. U tekstu objavljenom na stranici Backcountry Journeys – inače američkoj putničkoj agenciji koja nudi više od 100 svjetskih fotografskih tura i radionica – navodi se kako upravo ti ljudi, često bez akademskih titula, postaju prvi glasnici klimatskih promjena, izumiranja vrsta ili širenja onečišćenja.
Njihove fotografije nisu samo inspirativne slike za kalendare, one postaju dokumenti vremena. Doslovno „hvataju“ trenutke koji mogu poslužiti kao dokaz da se nešto promijenilo.
Jedan od poznatijih primjera takvih fotografija su plastika pronađena u želucima morskih ptica. Te fotografije šokirale su javnost i proširile se društvenim mrežama brzinom svjetlosti. Nisu bile ni lijepe ni estetski dotjerane, što ih je učinilo snažnima i brutalno iskrenima. Uslijedile su svjetske rasprave o plastici u morima i oceanima, a neke zemlje su nakon toga počele uvoditi zabrane plastičnih vrećica i slamki.
Slično je i s fotografijama ledenjaka koje nestaju iz godine u godinu. Serije usporednih snimki prije i poslije postale su konkretan vizualni dokaz klimatskih promjena. Ljude često ne pokrene podatak o povećanju temperature za 1,5 °C, ali kad vide da cijeli ledenjak koji je bio tu prije deset godina, više ne postoji, problem postaje opipljiv.
Snaga emocije u slici
Ljudi reagiraju na emocije. A fotografija prirode, kad je napravljena s empatijom i autentičnošću, može duboko dirnuti. Ne mora to uvijek biti dramatična slika ugroženih vrsta. Ponekad će upravo obična slika – morska ptica koja pluta na pučini, morska špilja iza koje se rađa dan ili plaža u koju udaraju valovi – podsjetiti gledatelja koliko je priroda dragocjena.
Kad se jednom „zarazimo“ tim prizorima, teško ih je ignorirati. I tada dolazi ono najvažnije: želja da se ta ljepota sačuva.
Osim podizanja svijesti, fotografija prirode može služiti i kao alat za obrazovanje. Fotografije često ilustriraju znanstvene članke, školsku literaturu, izložbe i edukativne kampanje te potiču ljude da putuju održivo. A fotografije koje su ključne za istraživanja, pretvaraju fotografe u građane-znanstvenike!
Na primjer, projekt Photo Ark fotografa Joela Sartorea ima u cilju fotografirati svaku vrstu životinje koja živi u zoološkim vrtovima i rezervatima diljem svijeta. Te fotografije nisu samo impresivne, one su i arhiva onoga što možda uskoro više neće postojati.
Svatko može sudjelovati
U današnje doba, za fotografiranje više nije nužno imati skupu opremu. Pametni telefoni s dobrim kamerama omogućuju svakome od nas da dokumentira prirodu oko sebe. Čak i najjednostavnija fotografija, ako se podijeli s pravom porukom, može imati veliki učinak.
Zato je važno poticati ljude da fotografiraju, dijele, informiraju. Neke od najutjecajnijih kampanja za zaštitu okoliša pokrenuli su upravo amateri, ljudi koji su, šetajući prirodom, odlučili podijeliti ono što su vidjeli.
Osim dobre volje pojedinaca, na fotografiranje prirode potiču i brojni foto-natječaji, poput Wildlife Photographer of the Year ili National Geographic Photo Contest, koji ne samo da nagrađuju umjetničku vrijednost, već ističu priče koje stoje iza objektiva.
Tvoj pogled može biti promjena
Fotografija prirode, dakle, nije samo vizualna umjetnost. Ona je dokument, poziv na empatiju, upozorenje i možda najvažnije – nada. U vremenu kad Zemlja tiho trpi sve što joj čovjek radi, objektiv može postati njezin glas.
Zato sljedeći put kad kreneš na obalu ili pučinu, ponesi kameru ili mobitel i, uz poštovanje etičkih smjernica za fotografiranje divljih životinja te zakona o zaštiti vrsta i staništa, fotografiraj morski svijet. Fotografije prijavi na naš foto-natječaj „Jadranska blaga“ i pokaži nam kako Jadran izgleda kroz tvoj objektiv! Sudjelovati može svatko, bez obzira na iskustvo, a prijave se zaprimaju do 31. kolovoza 2025. putem Google obrasca.
Odaberi jednu od dviju kategorija – Jadranska divljina (glavata želva, patka njorka, morski kulik) ili Jadranska staništa (livade posidonije, muljevita i pješčana dna koja nisu prekrivena morem u vrijeme oseke te potopljene i djelomično potopljene špilje) – i podijeli s nama prizore koji zaslužuju biti viđeni. Najbolje fotografije bit će predstavljene međunarodnoj stručnoj javnosti na događanjima projekta, a pobjednike očekuju i vrijedne nagrade. Tvoj kadar može inspirirati promjenu – iskoristi priliku!
Natječaj je organiziran u sklopu projekta ASPEH – Adriatic SPEcies and Habitats of coastal areas, koji je financiran iz Programa prekogranične suradnje Interreg Italija-Hrvatska 2021-2027. Cilj projekta je očuvanje biološke raznolikosti Jadrana kroz zajedničke alate i strategije za zaštitu ključnih vrsta i staništa te unaprjeđenje upravljanja lokalitetima Natura2000. Projekt potiče prekograničnu suradnju između Italije i Hrvatske kako bi se očuvao ekološki integritet Jadranskog mora i osigurao dugoročni održivi razvoj ovog vrijednog područja. Projekt je sufinanciran od strane Europske unije i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Stavovi izraženi u ovom natječaju isključiva su odgovornost projekta ASPEH i ne odražavaju nužno mišljenje Europske unije niti Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
