Znate li da se tik uz obalu, na mjestima uz koja svakodnevno plivamo i kupamo se, nalaze „rastilišta“ za juvenilne (mlade) ribe? Naizgled obična šljunčana uvala ili stjenovita obala može biti mjesto na kojem mlade ribe pronalaze zaklon, hranu i uvjete za rast. Upravo su takva staništa bila u fokusu međunarodnog treninga u Marseilleu, na kojem su sudjelovale i zaposlenice Sunca u sklopu projekta NURS-MED: Poznavanje i praćenje stanja važnih rastilišta za riblje vrste, kao kriterij za unaprjeđenje upravljačke zonacije.
Mediteransko priobalje nije jednoličan prostor. Ispod površine mora nalazi se mozaik različitih staništa, livada morskih cvjetnica, šuma makroalgi, kamenitih i pješčanih dna te njihovih međusobnih prijelaza. Svako od njih ima svoju ekološku ulogu, a neka su posebno važna za mlade ribe.
Na treningu u Marseilleu bavili smo se jednim takvim, često zanemarenim staništem: heterogenim plitkim kamenitim dnom (Heterogeneous Shallow Rocky Bottoms).
Gdje počinje život juvenilnih riba?
Mnoge morske ribe imaju složen životni ciklus. Nakon izlijeganja njihove ličinke određeno vrijeme provode u otvorenom moru, a zatim dolaze prema obali i naseljavaju se u prikladno bentičko stanište. Taj prijelaz naziva se naseljavanje (settlement) i označava početak juvenilne faze života.
U tom su razdoblju mladim ribama potrebni hrana, zaklon i uvjeti koji omogućuju preživljavanje i rast. Ako uspješno prođu ovu osjetljivu fazu, napuštaju rastilište i uključuju se u odraslu populaciju, proces poznat kao novačenje (recruitment).
Zato se rastilišta mogu usporediti s vrtićima morskog svijeta. O njihovoj kvaliteti i očuvanosti može ovisiti koliko će juvenilnih riba uspješno odrasti i pridonijeti obnovi odraslih populacija.
Posebnu pažnju tijekom treninga posvetili smo heterogenim plitkim kamenitim dnima. Riječ je o plitkim priobalnim područjima, najčešće na dubinama od 0 do 2 metra, s blagim nagibom i mozaičnom podlogom koju čine šljunak, oblutci, pijesak i stijene različitih veličina. Takva raznolika struktura stvara brojne mikroprostore i zaklone koji ribama pružaju povoljne uvjete za razvoj.
Ova su staništa važna za juvenilne jedinke pojedinih vrsta roda Diplodus, kirnje, uključujući kirnju (Epinephelus marginatus) i bijelu kirnju (Epinephelus costae), ali i za druge vrste riba.
Što smo učili u Marseilleu?
Trening je bio usmjeren na prepoznavanje, kartiranje i praćenje rastilišta.
Prvi korak je utvrditi gdje se takva staništa nalaze. Pregledom satelitskih snimki te korištenjem GIS alata moguće je izdvojiti dijelove obale koji prema svojoj konfiguraciji odgovaraju karakteristikama
No karta nije dovoljna, ono što vidimo na snimci potrebno je provjeriti i u moru.
Tijekom terenskog dijela treninga uz masku i disalicu provjeravali smo odgovara li stvarno stanje u moru onome što je prepoznato na snimkama. Bilježili smo karakteristike i granice odgovarajućih dijelova obale, čime se dobivaju precizniji podaci za njihovo kartiranje.
Drugi dio treninga odnosio se na praćenje juvenilnih riba unutar rastilišta. Na unaprijed odabranim lokacijama provode se vizualni transekti tijekom ronjenja s maskom i disalicom. Polaganim plivanjem promatra se područje transekta te se bilježe vrste, broj jedinki i njihova približna veličina.
Ovakav pristup omogućuje usporedbu različitih lokacija, ali i praćenje promjena kroz vrijeme. Ako se broj ili sastav juvenilnih riba na određenom rastilištu promijeni, podaci mogu pomoći u razumijevanju što se događa sa samim staništem i pritiscima kojima je izloženo.
Mala staništa pod velikim pritiskom
Rastilišta se nalaze u plitkom priobalnom području, upravo ondje gdje je ljudski pritisak često najveći. Nasipavanje, betonizacija, izgradnja infrastrukture, onečišćenje i drugi zahvati mogu promijeniti ili potpuno ukloniti strukturu staništa potrebnu juvenilnim ribama.
Gubitak takvog staništa nije samo gubitak nekoliko metara obale. Ako juvenilne ribe izgube područje u kojem se uspješno naseljavaju i razvijaju, posljedice se mogu odraziti i na obnovu odraslih populacija.
Zato zaštita mora ne bi trebala biti usmjerena samo na odrasle ribe i mjesta na kojima ih susrećemo. Potrebno je zaštititi i staništa koja im omogućuju da do te faze uopće dođu.
Od Marseillea do Jadrana
Znanje stečeno u Marseilleu posebno je važno za njegovu primjenu u Hrvatskoj. U sklopu projekta NURS-MED, koji okuplja partnere iz Hrvatske, Francuske i Crne Gore, cilj je unaprijediti znanje o ribljim rastilištima i njihovo praćenje kako bi se poboljšalo upravljanje morskim zaštićenim područjima. Projekt obuhvaća pilot-područja u Hrvatskoj, Francuskoj i Crnoj Gori, uključujući Paklene otoke, Parc Marin de la Côte Bleue, Nacionalni park Calanques i Park prirode Katič.
Kartiranje i praćenje rastilišta mogu pomoći pri donošenju odluka o zoniranju, planiranju mjera zaštite i procjeni učinkovitosti upravljanjja morskim zaštićenim područjima.
Iskustvo iz Marseillea zato nije samo prilika za učenje nove metode. Ono je korak prema boljem razumijevanju prostora koji se često nalazi doslovno nekoliko metara od nas, a o kojem mogu ovisiti cijele generacije morskih riba.
Ono što na površini izgleda kao obična šljunčana uvala ili stjenovta obala, ispod površine može biti pravi vrtić morskog svijeta. Zato ih prvo moramo prepoznati da bismo ih mogli učinkovito zaštititi.
