Bioraznolikost obuhvaća raznolikost svih živih organizama koji zajedno tvore ekosustave i održavaju osjetljivu ravnotežu života na našem planetu. Na nju možemo gledati kao na temeljni sustav koji omogućava sav život na Zemlji, osiguravajući hranu, čistu vodu, lijekove te zaštitu od poplava i drugih ekstremnih vremenskih uvjeta.
Prirodni ekosustavi pružaju nebrojene koristi koje, nažalost, često uzimamo zdravo za gotovo. Naš suvremeni način života, vođen kratkoročnom gospodarskom dobiti, ubrzano uništava ključne prirodne resurse. Zanemarivanje vrijednosti bioraznolikosti ugrožava ne samo prirodu, već i budućnost čovječanstva. Što možemo učiniti da popravimo štetu nanesenu prirodi?
Jedno od konkretnih rješenja, koja ćemo u suradnji s još pet partnera iznijeti u sklopu Interreg projekta ASPEH, uspostava je planova očuvanja za pojedine vrste i staništa. Fokus nam je na vrstama i staništima koje pridonose biološkoj raznolikosti u obalnim područjima Jadrana. O tome što smo do sada napravili i kako bismo mogli nastaviti raditi na njima, raspravljali smo 27. ožujka u Splitu, na prekograničnoj radionici o planovima očuvanja biološke bioraznolikosti, koju je kao partner na projektu organiziralo Sunce.
Zaštita 30 % europskog mora – je li ASPEH dio rješenja?
Radionica je okupila 50 sudionika, među kojima su, uz dionike i stručnjake iz raznih područja, bili i predstavnici projektnih partnera: Upravljački konzorcij Torre Guaceto, Općina Fano, Regionalni park Po Delta Veneto, Javna ustanova More i krš te Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.
Vida Zrnčić, viša stručna suradnica u Odjelu za zaštitu prirode u Suncu, označila je početak radionice, pozdravivši okupljene i zaželjevši im dobrodošlicu u Hotel Ambasador Split.
Uvodnu riječ dali su i Francesco de Franco, predstavnik vodećeg partnera Upravljačkog konzorcija Torre Guaceto te Matea Špika, viša stručna suradnica u Odjelu za zaštitu prirode u Suncu. Pored njih, riječ su dobili i dr. Mitja Bricelj, koordinator TSG 3 EUSAIR i mag. Iztok Škerlič, direktor JZP IZOLA i projektni partner na EUSAIR Facility Point. EUSAIR je inače naziv za Strategiju EU za jadransko-jonsku regiju, koju je donijela Europska komisija, a potvrdilo Europsko vijeće 2014. godine.
– Strategija EU za bioraznolikost do 2030. poziva na zaštitu 30 % površine europskog mora do 2030. godine, uključujući stavljanje trećine ove površine pod strogu zaštitu. Važna je i uspostava učinkovitog upravljanja u tim zaštićenim morskim područjima, s naglaskom na regulaciju ljudskih aktivnosti. ASPEH je odličan primjer onoga što treba raditi da bismo postignuli tih 30 %. Pristup od dolje prema gore (eng. bottom-up approach), uvjeren sam, učinit će mnogo više od suprotnog pristupa. I premda se nama može činiti da priroda ima beskonačne resurse, stvarnost je drugačija – moramo što prije pronaći učinkoviti način kako zaštititi usluge ekosustava za buduće generacije. – istaknuo je dr. Mitja Bricelj.
Planovi očuvanja pišu se generički
Prije početka same radionice, projektni partneri predstavili su planove očuvanja za tri ciljne vrste i tri ciljna staništa, s naglaskom na aktualne prijetnje i moguća rješenja.
Uz prezentacije planova očuvanja, sudionici su u grupnim sesijama surađivali na analizi i unaprjeđenju predloženih aktivnosti. Na zadovoljstvo svih okupljenih, na kraju grupnih rasprava ostvareni su ključni ciljevi radionice: evaluacija izvedivosti planova, prepoznavanje prepreka i traženje rješenja za njihovo učinkovito provođenje.
Patka njorka spada u kategoriju „gotovo ugrožene“ prema IUCN-ovoj (International Union for Conservation of Nature) listi ugroženosti vrsta. Premda je nekada bila široko rasprostranjena, ova najmanja vrsta patke u Europi doživjela je značajan pad od osamdesetih godina do danas te je potrebno hitno poraditi na očuvanju ove vrste kako je ne bismo u potpunosti iskorijenili. Njezinom se zaštitom bavi naš partner iz morskog zaštićenog područja Torre Guaceto, gdje su, između ostaloga, prisutna močvarna staništa koja predstavljaju vrlo važna područja za patke njorke za vrijeme migracije nakon parenja.
– Globalno gledano, zajedno s prirodnim gubitkom močvarnog staništa, degradacija staništa koju uzrokuje čovjek vjerojatno je najznačajniji čimbenik u smanjenju populacije patke njorke. Međutim, treba napomenuti da je pretjerano očuvanje ove vrste jednako problematično kao i da ne radimo ništa jer, na primjer, da močvarno područje ne diramo i da ono razvije gustu vegetaciju, ovoj vrsti to ne bi odgovaralo te bi ga vrlo brzo napustila. Ono što trebamo raditi jest vratiti se tradicionalnim aktivnostima, kao što su ispaša i kontrolirani požari. – objašnjava Giacomo Marzano.
Davide Frulla iz Općine Fano istaknuo je pak na primjeru svoje ciljne vrste – morskog kulika – koliko je važno pri jačanju i unaprjeđenju zaštite neke životinje razmišljati lokalno i pisati specifično. Naime, čak je i Europska komisija nedavno istaknula da su talijanski planovi očuvanja previše generički. Zaštita ne smije biti samo slovo na papiru!
– Od 2018. godine bilježimo opadajući broj parova morskih kulika u Italiji. Vjerujem da ova vijest ne pogađa ljude izvan grada Fano onoliko koliko bi to primjerice napravila vijest o smanjenju kornjača. Jasno nam je da morski kulik nije toliko karizmatična životinja kao kornjača, ali to ne znači da je zbog toga manje vrijedna. I ona daje svoj doprinos bioraznolikosti prirode. Napori koje danas radimo ne bi li povećali zaštitu ove vrste, ne bi postojali da u Fanu nije bilo udruge koja se zalagala za ovu vrstu. Dakle, taj lokalni moment je iznimno važan te sve ono što ćemo napraviti u sklopu ASPEH-a moramo uskladiti s intervencijama zaštite na lokalnim razinama. Naš plan očuvanja morskog kulika neće se moći samo prepisati na druga područja, već će im služiti kao smjernica.
‘Ja ne želim živjeti u svijetu bez kornjača’
Lokalne vrijednosti moraju se nastojati širiti informiranjem i edukacijom javnosti jer često je upravo neinformiranost uzrok neodgovornog ponašanja prema prirodi. Zbog te činjenice projekt, uz razvoj planova očuvanja, provodi prekograničnu komunikacijsku kampanju „Jadranska blaga“. Pod sloganom „Svaka vrsta se računa, svako stanište je važno“, cilj kampanje podizanje je svijesti o tri staništa i tri vrste koje su prisutne na Jadranu.
– Važno je stvoriti vezu između građana i vrste. Čistit ćemo plaže dok svijet postoji, ali to je saniranje posljedice – zašto ne bismo otišli na izvor i izliječili mentalitet ljudi? – pitao je Frulla sve okupljene, a s njime se složio i dr. Guido Pietroluongo iz Regionalnog parka Po Delta Veneto, čija je ciljna vrsta glavata želva.
– Čovjek je uzrok degradacije staništa, krivolova, otpada, napuštenog ribolovnog alata, klimatskih promjena… Više od 150 glavatih želvi godišnje pronalazimo nasukane u sjevernom Jadranu. Ljudi su ti koji stvaraju probleme pa je red i da pronađu konkretna rješenja. Praćenje vrste je odlično, ali potrebne su konkretne akcije jer ne želimo pratiti kako neka vrsta nestaje – takvim tempom kornjača za 20 godina više neće ni biti. Ne znam kako vi, ali ja ne želim živjeti u svijetu bez kornjača. – zaključio je Pietroluongo.
Opstanak vrsta ovisi i o zaštiti njihovih staništa
Kada se priča o zaštiti vrsta, često se zanemaruje zaštita staništa. Ona je jednako važna i baš kao što postoje planovi očuvanja vrsta, tako postoje i planovi očuvanja staništa. Za obalnu bioraznolikost iznimno važna su staništa posidonije (Posidonia oceanica) te muljeviti i pješčani sprudovi koji nisu prekriveni morem tijekom oseke.
S kojim se prijetnjama suočavaju ta staništa, objasnila je Ana Tutavac iz te JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.
– Posidonija je ugrožena mehaničkim oštećenjima od sidrenja i ribolova, obalnim razvojem, onečišćenjem te invazivnim vrstama. S druge strane, muljeviti i pješčani sprudovi trpe gubitak sedimenta zbog erozije, neodrživih građevinskih zahvata te onečišćenja i poremećaja u vodnim tokovima. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju. Rješenja uključuju regulaciju sidrenja kroz uspostavu zona bez sidrenja i ekoloških privezišta, obnavljanje obalnih staništa, poboljšanje upravljanja otpadnim vodama te integraciju zaštite u prostorne planove.
Dodatno, kako je istaknula Tutavac, ključno je podizanje svijesti i poticanje održivog turizma kako bi se dugoročno osigurala stabilnost ovih osjetljivih ekosustava.
Turizam je i glavna prijetnja za živi svijet u potopljenim i djelomično potopljenim špiljama – inače trećem ciljnom staništu u ASPEH-u. A dodatni izazov predstavlja to što lokalne zajednice ostvaruju znatne prihode od špilja, pa se njihova zaštita često usmjerava prema očuvanju u svrhu turizma i posjećivanja, pri čemu prevladava ekonomska perspektiva.
– Modra špilja ima dvije biocenoze i 119 vrsta organizama, od čega ih je pet zakonom strogo zaštićeno. Medvedina špilja ima tri stanišna tipa špiljskih zajednica, 123 svojte i četiri zakonom strogo zaštićene. Zelena špilja ukupno 116 vrsta i četiri zakonom strogo zaštićene vrste te sedam tipova zajednice. U Novoj pošti na Visu zabilježeno je 99 vrsta, dvije zakonom strogo zaštićene vrste i tri vrste zajednica. Nažalost, nekontrolirana posjećenost ljeti ugrožava ove sustave. Modra špilja je 2019. bilježila 179.657 posjetitelja pa možete samo zamisliti koliki je tu negativan utjecaj čovjek napravio! Potrebno je uspostaviti bolju kontrolu obalnih staništa i zarada od turizma ne bi smjela imati prednost nad opstankom živih vrsta. – istaknula je Jelena Kurtović Mrčelić iz JU More i krš.
Ova radionica potvrdila je ono što smo i predviđali: važno je zajednički i koordinirano djelovati kada je riječ o očuvanju biološke raznolikosti Jadrana. Planovi očuvanja, odnosno zaštita ne smije ostati samo slovo na papiru, a uspjeh zahtijeva suradnju svih dionika, bez obzira na administrativne granice i institucionalne razlike. Kako ćemo to nastaviti raditi u sklopu projekta, pratite na našim društvenim mrežama, ali i Facebook profilu projekta, na kojem provodimo kampanju „Jadranska blaga“.
