Zaštićena područja jedan su od glavnih alata kojima nastojimo zaustaviti gubitak bioraznolikosti. Njihova važnost posebno je vidljiva kada pogledamo mora i oceane. Od travnja ove godine nešto malo više od 10 % svjetskih oceana službeno je obuhvaćeno zaštićenim i očuvanim područjima. To je važan korak za prirodu i ljude, ali i podsjetnik na razmjere posla koji tek predstoji: države su se obvezale do 2030. očuvati 30 % kopna i mora, što znači da bi se današnja pokrivenost mora zaštićenim i očuvanim područjima trebala gotovo utrostručiti.
No, proglasiti neko područje zaštićenim nije isto što i učinkovito ga zaštititi.
Upravo je to jedan od ključnih izazova u ostvarivanju globalnih ciljeva očuvanja prirode. Zaštićenim područjima potrebno je učinkovito upravljati, a za to su potrebne pouzdane informacije o tome što se u njima događa: kakvo je stanje vrsta i staništa, koje prijetnje postoje, gdje se pojavljuju nezakonite aktivnosti i kakve rezultate daju aktivnosti nadzora i zaštite.
Koliko je taj dio priče još uvijek nedovoljno razvijen pokazuje podatak da je, prema Izvješću o zaštiti planete (eng. Protected Planet Report) 2024., samo za 1,3 % svjetskih oceana obuhvaćenog zaštićenim područjima bila procijenjena i prijavljena učinkovitost upravljanja. To ne znači da se ostatkom zaštićenih područja nužno upravlja neučinkovito, već da za velik dio njih nemamo dovoljno dostupnih i prijavljenih podataka na temelju kojih bismo to mogli pouzdano procijeniti.
Od podatka do upravljačke odluke
Dobro upravljanje zato počiva na podacima. Ali samo njihovo prikupljanje nije dovoljno.
Da bi podatak s terena doista pridonio zaštiti prirode, potrebno ga je prikupiti, analizirati i zatim upotrijebiti pri planiranju budućih aktivnosti i donošenju upravljačkih odluka. Tek tada informacije o stanju nekog područja mogu pomoći u odgovoru na praktična pitanja: gdje usmjeriti nadzor, koje prijetnje zahtijevaju veću pozornost, jesu li dosadašnje aktivnosti dale rezultate i što bi u budućnosti trebalo promijeniti.
A velik dio tih podataka iz prve ruke mogu prikupljati upravo ljudi koji zaštićena područja svakodnevno obilaze – čuvari prirode.
Tijekom svojih redovitih ophodnji čuvari prirode ne bilježe samo informacije o bioraznolikosti, stanju ekosustava i okolišnim parametrima, veći o nezakonitim aktivnostima i kršenju propisa. Iako se često manje spominju od podataka o stanju vrsta i staništa, podaci o prekršajima i nezakonitim aktivnostima važan su izvor informacija o pritiscima kojima su zaštićena područja izložena. Takvi podaci mogu pomoći u prepoznavanju najčešćih prijetnji, planiranju nadzora, usmjeravanju resursa i procjeni učinkovitosti mjera zaštite. Upravo se na tim potrebama temelji i naš aktualni projekt ADRIWATCH – Unaprjeđenje sustava nadzora i upravljanja podacima u morskim zaštićenim područjima Jadrana, kroz koji zajedno s partnerom iz Italije želimo unaprijediti način na koji se podaci o nadzoru prikupljaju, povezuju i koriste.
Podaci postoje, ali koristimo li ih dovoljno?
Sustavno prikupljeni podaci ne govore samo o tome što su čuvari prirode zatekli na terenu. U praksi se upravo na tom mjestu često pojavljuje problem. Podaci se prikupljaju, ali njihov potencijal za upravljanje zaštićenim područjima nije uvijek dovoljno iskorišten.
Razlozi za to najčešće su neujednačeni protokoli za prikupljanje podataka, fragmentirani sustavi upravljanja podacima te nedovoljna integracija informacija prikupljenih tijekom ophodnji u procese upravljanja i donošenja odluka.
Drugim riječima, nije dovoljno prikupiti velik broj podataka ako oni ostanu raspršeni u različitim sustavima, ako ih je teško uspoređivati ili ako se rezultati njihove analize na kraju ne koriste pri odlučivanju.
Jedno od mogućih rješenja predstavljaju sustavi praćenja temeljeni na radu čuvara prirode, odnosno Ranger-Based Monitoring (RBM). Njihova je svrha uspostaviti jasniji put od opažanja na terenu do informacije koja se može koristiti u upravljanju zaštićenim područjem.
Bolji sustav ne znači nužno više podataka
Iskustva primjene takvih sustava u zaštićenim područjima diljem svijeta pokazuju da njihova uspješnost ne ovisi o tome da se prikupi što više podataka. Naprotiv, važno je unaprijed znati koji su podaci zaista potrebni i kojoj upravljačkoj odluci trebaju služiti.
Postupci prikupljanja zato trebaju biti praktični i prilagođeni ljudima koji ih koriste. Obrasci za evidentiranje trebaju biti jednostavni i intuitivni, terenska oprema robusna, pouzdana i prilagođena zahtjevnim uvjetima rada, a digitalni alati i baze podataka dovoljno jednostavni da omoguće pravovremen unos, pohranu i dohvat informacija.
Time se smanjuje nepotrebna složenost i izbjegava prikupljanje podataka koji na kraju nemaju jasnu svrhu.
Podatke s ophodnji potrebno je objediniti u strukturiranoj bazi, analizirati ih i rezultate pretvoriti u konkretne preporuke za upravljanje zaštićenim područjem. Za to nisu potrebni samo odgovarajući digitalni alati nego i ljudi koji znaju njima upravljati, analizirati podatke i rezultate prenijeti u praksu.
Ako je za taj posao osposobljena samo jedna osoba, cijeli sustav postaje ranjiv na njezinu odsutnost ili odlazak. Kada znanje dijeli više djelatnika, lakše je osigurati kontinuitet rada, izbjeći zaostatke u obradi podataka i pravodobno pružiti informacije potrebne za upravljačke odluke.
Podaci se trebaju vratiti onima koji ih prikupljaju
Dobro postavljen sustav praćenja može imati još jedan važan učinak koji se tiče unaprjeđenja samog rada čuvara prirode.
Ako se rezultati ophodnji redovito analiziraju i dijele s timom, čuvari prirode mogu vidjeti što podaci koje prikupljaju pokazuju i kako se koriste. Povratne informacije mogu povećati motivaciju i odgovornost, potaknuti međusobno učenje i zdravu profesionalnu konkurenciju, što u konačnici doprinosi učinkovitijem nadzoru i provedbi propisa.
Tako nastaje svojevrstan krug gdje se podaci prikupljaju na terenu, analiziraju, koriste za donošenje odluka, a rezultati se ponovno vraćaju ljudima na terenu i pomažu u planiranju sljedećih aktivnosti. Upravo je povezivanje tih koraka ključno ako želimo da podaci ne ostanu samo zapisi u obrascima i bazama, nego postanu alat za stvarnu zaštitu prirode.
Više o ovoj tematici možete otkriti na službenoj stranici projekta.
