Odgovor na ovo pitanje djeluje jednostavno iako u svojoj suštini to ipak nije. Naravno, smatramo da će spaljivanje otpada ozbiljno naškoditi zdravlju ljudi u Kaštelima, Splitu i Solinu.

Naime, tvrtka Cemex je ishodila dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i prirode za suspaljivanje 142 560 tona goriva nastalog iz komunalnog otpada godišnje u tvornicama Sveti Juraj i Sveti Kajo koje se nalaze u Solinu i Kaštel Sućurcu. To je svega 3 km zračne linije od katedrale Sv. Duje u Splitu.

Spaljivanjem otpada u zrak se otpuštaju teški metali te osobito lakohlapljiva živa, dioksini i furani koji su kancerogeni i mutageni te izazivaju čitav niz bolesti, pri čemu su najugroženije osjetljive skupine poput trudnica i male djece.

Iako u Cemexu tvrde da nema opasnosti po stanovništvo mi se s tim ne slažemo. Visoke temperature u pećima Cemex-a svakako uzrokuju razgradnju brojnih spojeva, ali ovo se ne odnosi na živu koja je lakohlapljiva i čije će se emisije povećati što je pokazala i studija utjecaja na okoliš.

Tu su i dioksini, jedni od najotrovnijih spojeva na planeti, za koje izrađivači studije utjecaja na okoliš tvrde kako pri ovako visokim temepraturama dolazi do njihova potpune razgradnje. Međutim za razliku od njih brojni stručnjaci tvrde kako se na nižim se temperaturama dioksini, znači pri izlasku iz dimnjaka, ponovno stvaraju. I oni su kao živa skloni bioakumulaciji (nakupljanu u živim organizmima).

Problem vidimo i u tome što rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode o suspaljivanju otpada u Cemexu predviđa praćenje emisija ovih visokotoksičnih spojeva samo 4 puta godišnje u prvoj godini, te potom svega 2 puta godišnje! To bi bilo kao da policija nadzire poštivanje prometnih pravila dva puta u godini i smatra da je na temelju tih rezultata sve regularno ostalih 363 dana!

Kada bi i zanemarili sve navedene utjecaje na okoliš i zdravlje ljudi opet se ne bi mogli složiti sa spaljivanje otpada jer smatramo da je temeljni cilj odgovornog gospodarenja otpadom, koji je ujedno itekako i ekonomski opravdan, smanjenje stvaranja otpada te odvajanje i recikliranje/ponovna uporaba. Korištenje otpada kao goriva u cementarama svakako ne bi doprinijelo tom cilju, dapače stvorila bi se potreba za generiranjem još više otpada.

Naime, kada uzmemo u obzir da se iz 1 tone komunalnog otpada dobije 230 do 500 kg goriva za spaljivanje (tzv. RDF/SRF gorivo), da Splitsko dalmatinska županija trenutno proizvodi 158 000 tona komunalnog otpada, a uskoro ćemo morati minimalno 50% reciklirati zbog EU što znači da ostaje 79 000 tona otpada, odnosno potencijalno maksimalno 39 000 tona goriva, jasno je da će Cemex otpad dobavljati iz trećih izvora (druge županije i strane zemlje?)!

Znači ne samo da nećemo učinkovito rješavati naše probleme s otpadom nego ćemo, da bi zadovoljili potrebe Cemexa kojem je to ništa drugo nego ekonomska računica (ne moraju kupovati gorivo, a mi im plaćamo da spaljuju naš otpad), uvoziti i spaljivati tuđi komunalni otpad te tako još dodatno doprinositi onečišćenju okoliša.

Upravo iz navedenih razloga Udruga Sunce je kao i Grad Kaštela te Splitsko-dalmatinska županija, podnijela  tužbu Upravnom sudu u Splitu protiv Rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode kojim se odobrava suspaljivanje goriva dobivenog iz komunalnog otpada.

Zasad smo uspjeli ishoditi privremenu obustavu budući je Upravni sud počekom studenog odlučio da se odgađa izvršenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i prirode do pravomoćnog završetka upravnog spora.

Zbog svega navedenog svakako namjeravamo nastaviti našu pravnu borbu protiv spaljivanja otpada svim raspoloživim pravnim sredstvima.