Uredba o obnovi prirode usvojena je 17. lipnja 2024. godine na Vijeću za okoliš Europske unije (ENV). Članice EU-a sada moraju predstaviti svoje planove obnove prirode, što pruža priliku za poboljšanje morskih ekosustava na nacionalnoj razini te osigurava stvarne promjene.
Uredba je bila izložena intenzivnoj kampanji dezinformacija u Europskom parlamentu s ciljem uništenja i u jednom je trenutku čak bila suočena s rizikom odbijanja u Vijeću za okoliš. Više od milijun potpisa i poruka građana, pozivi više od 6000 znanstvenika, više od 100 tvrtki, organizacija mladih i civilnog društva iz brojnih sektora (uključujući i Sunce) upućeni su u obranu Uredbe i integriteta Europskog zelenog plana. Na kraju je ipak prevagnula potpora Uredbi.
Austrijska ministrica Leonore Gewessler: glas s kojim je Uredba prihvaćena
Uredba o obnovi prirode već je usvojena u Europskom parlamentu u veljači, ali je trebala podršku država članica EU-a. Irski ministar okoliša Eamon Ryan i belgijski ministar okoliša Alain Maron intenzivno su radili iza kulisa kako bi osigurali potrebnu potporu.
S većinom od 20 zemalja, koje predstavljaju 66,07 % stanovništva, Uredba je službeno prihvaćena zahvaljujući austrijskoj ministrici okoliša Leonore Gewessler koja se u posljednjem trenutku iskazala i promijenila prethodno stajalište Austrije te zaštitila Uredbu.
Austrijska ministrica zaštite okoliša Leonore Gewessler, članica Zelene stranke, donijela je kontroverznu odluku da podrži Uredbu o obnovi prirode EU-a, unatoč snažnom protivljenju austrijskog kancelara Karla Nehammera i mogućim pravnim posljedicama.
Dan prije važnog sastanka, na iznenadnoj tiskovnoj konferenciji najavila je svoju odluku kao glas savjesti. Ministrica je istaknula da je spremna preuzeti odgovornost kako bi mogla reći svojim nećakinjama da je učinila sve što je mogla za očuvanje prirode.
Na kraju, Gewesslerin hrabar potez osigurao je prolazak Uredbe. Dokazala je da se svako zagovaranje za zaštitu prirode isplati, unatoč izazovima i protivljenju.
Nedavno smo saznali i da je Ursula von der Leyen, ponovno izabrana za predsjednicu Europske komisije, predstavila političke smjernice te obećala podržati inicijativu koja potiče plavo gospodarstvo i osigurava učinkovito upravljanje i održivost mora i oceana.
Ključni elementi za učinkovitu obnovu mora
Ključni elementi za učinkovitu obnovu mora predstavljaju temeljne smjernice za implementaciju Uredbe o obnovi prirode EU-a. Ovi elementi ne samo da definiraju pravne obveze država članica, već osiguravaju konkretne korake za zaštitu morskih ekosustava i očuvanje njihove biološke raznolikosti. Oni predstavljaju ključni korak prema ostvarenju ciljeva Europskog zelenog plana do 2030. godine, što će omogućiti dugoročnu zaštitu morskih ekosustava u Europi.
- Usvajanje pravno obvezujućeg cilja za strogu zaštitu najmanje 10 % europskog mora do 2030. godine.
- Mehanizmi koji će osigurati da mjere obnove neće biti ugrožene destruktivnim ribolovnim praksama.
- Osiguravanje transparentnosti procesa i rezultata nacionalnih planova obnove prirode država članica EU-a, uz uključivanje svih relevantnih dionika u procese izrade i praćenja.
- Osiguravanje mehanizama za prevladavanje neučinkovitih procedura Zajedničke ribarstvene politike koje bi mogle onemogućiti kontrolu destruktivnih pučinskih (off shore) ribolovnih praksi te postizanje ciljeva za obnovu morskih ekosustava.
- Bolje reguliranje i kontrolu ostalih negativnih utjecaja za morske ekosustave kao što su slobodno sidrenje, nasipavanje i betonizacija obale te ispuštanje otpadnih voda.
– Livade posidonije ugrožene su korištenjem povlačnih ribolovnih alata, ali i slobodnim obaranjem sidara. Kako bi se zaustavila daljnja degradacija i omogućila obnova ovog iznimno važnog i ugroženog morskog staništa, nužno je uspostaviti učinkovitu kontrolu sidrenja i okvire za daljnji razvoj nautičkog turizma na Jadranu. – komentirala je Zrinka Jakl, voditeljica Odjela za zaštitu prirode u Suncu.
Zašto nam je važan Članak 14. Uredbe?
Iako Uredba nije toliko ambiciozna koliko smo se nadali, uključuje ključne odredbe za oceane i mora te je povezana sa Zajedničkom ribarstvenom politikom EU.
Neodrživi ribolov je najveći pokretač gubitka biološke raznolikosti u našim morima. Zakonodavni prijedlog zahtijeva od država članica da u svojim nacionalnim planovima obnove detaljno navedu mjere ribarstva koje namjeravaju usvojiti u okviru Zajedničke ribarske politike. Isti ne uključuje zaštitni mehanizam za prevladavanje eventualnih zastoja među državama članicama kako bi se osiguralo da se obnova morskih ekosustava ostvari do 2030. godine kako je planirano.
Članak 14. Uredbe uspostavlja sljedeće:
- Obvezuje zemlje EU-a da identificiraju kada trebaju koristiti Zajedničku ribarstvenu politiku (ZRP) u svojim planovima obnove te da zajednički razvijaju mjere za ribarstvo potrebne za obnovu (npr. ograničenja destruktivnog ribolova u područjima koja se obnavljaju).
- Obvezuje ih da u svoje nacionalne planove obnove uključe namjere i rokove za razvoj tih zajedničkih preporuka za ribarstvo.
- Postavlja rok do srpnja 2028. do kojeg zemlje moraju podnijeti zajedničke preporuke za ribarstvo Europskoj komisiji kako bi postigle ciljeve obnove mora.
- U slučaju kašnjenja ili nedostatka zajedničkih preporuka, Europska komisija može poduzeti hitne mjere.
Ova Uredba predstavlja ključni dio napora EU-a da do 2030. godine obnovi 20 % svojih kopnenih i morskih područja. Vrijeme je da donesemo snažne propise koji će pretvoriti riječi u djela i osigurati opstanak prirode i ljudi na našem planetu!