More nas povezuje, ali i obvezuje. I baš zato Interreg projekt ASPEH – Adriatic SPEcies and Habitats of coastal areas okuplja hrvatske i talijanske partnere u zajedničkom nastojanju da se poveća znanje i učinkovitost zaštite osjetljivih morskih staništa i ugroženih vrsta Jadranskog mora.
Nakon što je Sunce početkom listopada organiziralo treninga u Komiži posvećen radu na mjerama za očuvanje morskih staništa, drugi prekogranični trening održan je od 4. do 6. studenog 2025. u Posjetiteljskom centru Al Gawsit, u zaštićenom morskom području Torre Guaceto u Apuliji. Ovaj put fokus je bio na trima ugroženim vrstama Jadrana: glavatoj želvi (Caretta caretta), patki njorki (Aythya nyroca) i morskom kuliku (Charadrius alexandrinus).
Na „Treningu o mjerama očuvanja zaštićenih vrsta“ sudjelovali smo s drugim stručnjacima te predstavnicima institucija odgovornih za upravljanje i očuvanje prirode, što je otvorilo prostor za razmjenu iskustava i izgradnju zajedničkih rješenja. Kroz predavanja, rasprave i praktične aktivnosti na terenu učili smo o stanju populacija, glavnim prijetnjama te konkretnim mjerama koje se provode radi zaštite ovih vrsta. Trening je, u svom duhu i vrijednostima, reflektirao ključnu poruku senegalskog inženjera šumarstva, Babe Diouma: „Na kraju, sačuvat ćemo samo ono što volimo; voljet ćemo samo ono što razumijemo, a razumjet ćemo samo ono čemu smo poučeni“.
Kako zaštita glavatih želvi izgleda u praksi?
Prvi dan bio je posvećen glavatoj želvi, strogo zaštićenoj vrsti kako u Italiji, tako i u Hrvatskoj. Premda su glavate želve rasprostranjene širom svijeta, populacije u Sredozemlju suočene su s velikim pritiscima. Osim glavate želve, na Mediteranu se povremeno pojavljuju i zelena kornjača te sedmopruga usminjača, koje su, poput glavate želve, izložene brojnim prijetnjama. Jadran je za glavatu želvu važno hranilište, ali i gnijezdilište, a nedavno je zabilježeno i prvo gnijezdilište ove vrste u Hrvatskoj na Korčuli.
– Sve veća degradacija okoliša, koja je rezultat ljudskih aktivnosti, predstavlja najozbiljniju prijetnju opstanku morskih kornjača. Osobno smo se uvjerili u to i koliko turizam utječe na ovu vrstu. Na primjer, postojala je na području Torrre Guaceta jedna kornjača koju su turisti godinama hranili i koja se toliko naviknula na to da bi, kad ne bi dobila hranu, počela napadati i gristi turiste. Ova priča jasno je pokazala koliko ponašanje ljudi u prirodi može promijeniti prirodne obrasce divljih vrsta. A sve je to došlo iz neznanja. – istaknuo je Francesco de Franco iz morskog zaštićenog područja Torre Guaceto.
Njegov kolega Giacomo Marzano predstavio je tehnike monitoringa i označavanja gnijezda, dok je veterinarka Simona Soloperto vodila sudionike kroz praktičan rad u Centar za oporavak morskih kornjača Torre Guaceto. Ondje su sudionici vidjeli kornjače u različitim fazama oporavka, uključujući i one s amputiranim perajama – koje nisu toliko rijedak slučaj jer, kako je istaknuo de Franco, gotovo 3 od 4 kornjače koje zaprime u Centar imaju taj problem. Međutim, mnoge jedinke moguće je vratiti u prirodu zahvaljujući dugotrajnoj rehabilitaciji.
Soloperto je demonstrirala okupljenima kako izgleda postupak prijema.
– Kornjače u naše oporavilište dolaze zbog različitih razloga: zbog slučajnog ulova u ribarskim mrežama i sudara s brodovima, onečišćenja mora ili bolesti poput virusnih i parazitskih infekcija. Nerijetko zaprimimo i mlade jedinke s problemima u razvoju, a ponekad i one koje jednostavno treba identificirati kako bismo bolje razumjeli njihovu populaciju. U procesu oporavka kod nas, stres je najveći neprijatelj ovih životinja. Svaki pokret mora biti odmjeren, svaka radnja osmišljena tako da kornjači vrati snagu, ali i njezin instinkt da preživi u moru. – napomenula je.
Patka njorka sve više gubi svoje prirodno stanište
Drugi dan bio je posvećen patki njorki, vrsti čiji opstanak zavisi o očuvanim, mirnim i plitkim močvarnim područjima.
– Patka njorka suočava se s nizom prijetnji diljem svijeta – od isušivanja i reguliranja močvara, poljoprivrednih aktivnosti i zagađenja, do prisutnosti invazivnih vrsta i klimatskih ekstrema poput suša. No, najveći problem ostaje gubitak i degradacija močvarnih staništa. Kad nestane močvara, nestaje i njezin dom. – rekao je Marzano.
Dok je Marzano govorio o ekološkim potrebama vrste, biolog Leonardo Beccarisi predstavio je mjere upravljanja močvarnim ekosustavima koje osiguravaju raznolikost vodenih staništa kroz kontrolu vegetacije, održavanje vodostaja i praćenje kolonija ptica.
– Očuvanje patke njorke nije samo pitanje zaštite jedne vrste. Ondje gdje ona opstaje, znači da su voda, vegetacija i čitav ekosustav zdravi. – naglasio je Beccarisi.
Kao sudionici treninga obišli smo potom Torre Guaceto, jedno od najbogatijih područja bioraznolikosti u cijelom Sredozemlju. Upravo takva područja pokazuju što znači pravilno upravljanje zavičajnim prirodnim resursima.
Morski kulik – simbol krhkosti obalnih sustava
Treći dan vodio je Paolo Giacchini iz Općine Fano, s fokusom na morskog kulika, čija gnijezda na pješčanim dinama često stradaju zbog neplanskog održavanja plaža i intenzivnog turizma.
– Možemo postaviti sve planove i pravilnike, ali ako ljudi na plaži ne razumiju zašto je dio obale ograđen, zaštita neće uspjeti. Moramo stvarati saveznike u lokalnoj zajednici. – istaknuo je Giacchini.
I doista, morski kulik simbol je krhkosti obalnih ekosustava. Dok su populacije na sjeveru Europe u padu, mediteranske se još uvijek uspijevaju održati, iako s promjenjivim trendovima. U Italiji danas obitava između 500 i 700 parova, no broj se posljednjih desetljeća osjetno smanjio.
– Najveći problem je što su gnijezda morskog kulika gotovo nevidljiva, često tik uz more, pa ih ljudi nenamjerno unište pri održavanju plaža ili šetnji pasa. Zato su mjere poput ograđivanja dijelova plaže, postavljanja edukativnih ploča i praćenja gnijezda ključne za opstanak vrste. – pojasnio je Giacchini.
Zaštitimo ‘Jadranska blaga’
Trening smo završili puštanjem glavate želve u more. Budući da je pregledom utvrđeno da se radi o zdravoj jedinci, opremljena je GPS odašiljačem kako bi se pratilo njezino kretanje i time dodatno unaprijedilo znanje o područjima koja koristi. Takvi podaci nam uvelike pomažu u njihovoj zaštiti. Promatrati kako se vraća u svoje prirodno okruženje bio je podsjetnik na ono zbog čega sve ovo radimo.
– Centri za oporavak moraju biti dio šire strategije očuvanja životinjskih vrsta, ne samo rehabilitacije, te provoditi edukacijske, informativne i istraživačke aktivnosti o uzrocima smrti. – istaknuo je Marzano za kraj.
Zašto se svaka vrsta računa i zašto je svako stanište važno, projektni tim ASPEH-a redovito osvještava u kampanji Jadranska blaga, koja je već drugu godinu aktivna na društvenim mrežama. Kroz edukativne sadržaje, aktivnosti sa školama, knjižnicama i umjetnicima, rad s turističkim sektorom i lokalnim zajednicama, naglašavamo povezanost staništa i vrsta: morske špilje, prirodne plaže, posidonija, glavata želva, patka njorka i morski kulik trebaju našu zaštitu.
Očuvanje prirode više nije stvar izbora, nego prijeka potreba. I moguće je samo ako djelujemo zajedno.
