Kako smo otišli na ronilački vikend u Milnu?

ronioci-udruga-sunce-članovi

piše: Anamarija Paradinović

Kako bi vam približila važnost i ljepotu našeg opuštenog ronilačkog vikenda za članove moram vam prvo opisati kako inače izgledaju naši poslovni tereni.

Priprema za ronilačke terene Udruge Sunce više-manje uvijek izgleda isto. Zovi njega – zauzet je; zovi nju – već roni negdje; ajde nju – trudna je, kaže vidimo se dogodine; zovi Tasića, voditelja ronjenja – pita jel može pas s njim. Strka, zbrka, ali skupili se i idemo. Sunčani Caddy, nakrcan opremom da ni igla više ne stane u njega, a do Klisa ga preteknu svi kamioni na brzoj cesti. Ipak, uvijek nekako stigne na odredište i tek onda kreće pravi show.

Svaki dan od ranog jutra voditelj ronjenja buči s kompresorom. Mi pijemo kavu dok Strigo pravi doručak za sve. Zatim se nose boce u brod, montira ronilačka oprema pa brojimo jesmo li ponijeli sve pločice, kvadrate, transekte, gps-ove, fotoaparate. Voditelj ronjenja nam „grinta“ kako smo prespori i da mu je sad neuredan brod, a oko 10 napokon isplovimo. Dok vozimo do ronilačkih lokacija, ako je lijepo vrijeme, pjevamo i plešemo, a ako pada kiša ili puše, sjedimo namrgođeni. Kad stignemo na lokaciju, već dobro uigrani parovi uskaču u more. Radi se jedan zaron, pauza, drugi zaron, provjera podataka i povratak na kopno. Nazad na kopnu slijedi iskrcavanje, pranje opreme i tuširanje, a onda trčimo na večeru. Da nas netko gleda iz zraka rekao bi da izgledamo kao pčelice radilice. Nakon večere imamo vremena za kratki odmor, odnosno videopozive s djecom, muževima, ženama, mamama, tatama, bakama i djedovima. Onda opet na posao i upisivanje podataka, prebacivanje slika i podataka s gps-uređaja. I tako se to, uz šalu i smijeh, rastegne do ponoći kada se obično na prstima šuljamo u postelju kako Tasić ne bi čuo kad smo išli na spavanje.

I tako dan po dan, teren proleti za čas. Zadnji dan nastane strka oko pakiranja, po otoku se traži poštanski sandučić za poslat razglednice i onda slijedi tužan rastanak. Naravno, i obećanje kako se moramo jedan vikend okupiti svi i otići na ronjenje onako za gušt. Ronjenje na kojem ne misliš jesi li sve dobro izmjerio i zapisao, već teren na kojem možemo uživati u tom našem predivnom podmorju i mi koji ga štitimo.

I ovog proljeća, kada su krenuli planovi za novu terensku sezonu, po ko zna koji put sjetili smo se „obećanja s rastanka“. Denis je davno bacio ideju, a ovaj put, Zrinka je rekla „Ma idemo mi probat ovo organizirat. Je u zadnji čas i članovi nam sigurno imaju već isplanirane vikende, ali jednom moramo s ovim započeti!“ I tako smo mailom poslali poziv u zadnji čas. Prijavilo se samo 8 članova Udruge Sunce, ali bili smo i ronili smo!

Naš ronilački vikend za članove održao se 14. i 15. svibnja 2022. u Milni u suradnji s ronilačkim centrom Draulik. Zarone smo napravili u podmorju južne strane otoka Šolte i Brača, malo se smrznuli, ali na povratku smo imali sreću vidjeti jato gregula. Više o njima možeš saznati u projektu Life Artina. More je trenutno zbog ciklusa produkcije, što je jako dobro za cijeli ekosustav, poprilično mutno, ali nama to nije smetalo. Lebdili smo oko stijena i tražili jastoge, vidjeli plov sparida i puno zaigranih crneja. Jedino nas je stanje koralja malo zabrinulo, koji su trenutno prekriveni mucilađinama i imaju značajna oštećenja.

Družili smo se, održali prezentaciju o Suncu i što se sve radilo u 2021. godini, pričali smo o idejama za neke nove projekte i eko-akcije i ono najvažnije, napravili smo plan za novi ronilački vikend! Zato vam već sada najavljujemo da si oslobodite vikend za ronjenje sredinom 10. mjeseca (kada je more ipak toplije), a mi vam sve informacije ovoga puta šaljemo na vrijeme.

E da, uživali smo i bez ronilačkih pločica i kvadrata.

Tagovi: