Zaštita mora i morskih ekosustava u Hrvatskoj posljednjih godina dobiva sve više pažnje, no što se zapravo događa u praksi? Je li mreža zaštićenih područja dovoljna da očuva bogatstvo priobalnih zajednica riba ili su pravila ostala samo na papiru? O tome su 9. prosinca 2025., u online susretu Hrvatske mreže morskih zaštićenih područja raspravljali stručnjaci, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i zaljubljenici u more. Susret je okupio 62 sudionika, a tema „Između očekivanja i stvarnosti – propitujemo učinke i provedbu zaštite na primjeru zajednica priobalnih riba“ otvorila je ključna pitanja o učinkovitosti zaštite hrvatskog mora.
Dugoročni trendovi priobalnih zajednica riba
Dr. sc. Nika Stagličić, viša znanstvena suradnica Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, specijalizirana za ekologiju priobalnih ribljih vrsta i procjenu učinkovitosti upravljačkih mjera, predstavila je rezultate dugogodišnjeg praćenja priobalnih ribljih zajednica u nacionalnim parkovima Brijuni, Kornati i Mljet. Istraživanja provedena nedestruktivnom metodom vizualnog cenzusa od 2008. do 2023. godine otkrivaju alarmantne trendove: bogatstvo vrsta smanjilo se za otprilike trećinu, a brojnost ribe gotovo se prepolovila u odnosu na stanje uobičajeno za prostor bez ikakve zaštite prije 15 godina.
– Dok su početkom istraživanja biomase riba unutar parkova bile znatno veće nego u okolnim nezaštićenim područjima, danas razlike gotovo da više ne postoje. – naglasila je Stagličić.
Podaci također pokazuju homogenizaciju zajednica, smanjenje prosječne veličine i biomase ribe, osobito kod gospodarski važnih vrsta te kronični nedostatak velikih spolno zrelih jedinki, ključnih za održavanje stabilnosti populacija.
Primjeri pojedinih vrsta dodatno ilustriraju problem: prosječna dužina fratara (Diplodus vulgaris) u Brijunima smanjila se za 6 cm, dok je izvan parka stabilna, ali mala – svega 17 cm. Inače ova vrsta ribe može narasti i do 45 cm. Slične promjene zabilježene su i kod trlje kamenjarke (Mullus surmuletus), kavala (Sciaena umbra) i zubaca (Dentex dentex).
– U samo 15 godina naši parkovi umjesto da poboljšaju ili barem održe stanje, bilježe pogoršanje. Ovi porazni grafovi podsjećaju malo na EKG i simbolično nam pokazuju kako moru srce otkazuje. Moram priznati da je posebno teško vidjeti ove grafove ‘uživo’, pod morem. – upozorila je Stagličić.
Zanimljivo je da javnost često ‘krivca’ za osiromašenje ribljeg fonda traži u klimatskim promjenama zbog kojih se Jadran zagrijava i privlači tropske invazivne vrste. Jedna od posebno ‘problematičnih’ vrsta je nezasitna strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix). Međutim, Stagličić ističe da glavna odgovornost za stanje pod morem pripada čovjeku. Ribolov, odnosno krivolov čini čovjeka glavnim predatorom.
Učinkovitost nadzora – ključna slabost
Da je glavni i osnovni razlog neuspjeha zaštite gotovo uvijek nepoštivanje propisa i njihova slaba provedba, potvrdila je Zrinka Jakl, voditeljica Odjela za zaštitu prirode udruge Sunce. Fokus njezinog predavanja bio je na učinkovitosti nadzora u hrvatskim morskim zaštićenim područjima.
Jakl je najprije istaknula da, unatoč zabrani gospodarskog i malog obalnog ribolova u nacionalnim parkovima, ribolov se, nažalost, u praksi odvija gotovo jednako kao i u nezaštićenim područjima.
– Trenutačno stanje nadzora karakterizira neučinkovitost i nesrazmjer između zakonskog okvira i stvarne primjene: broj čuvara prirode relativno je malen, njihova prisutnost na terenu ograničena, a inspekcije slabo opremljene i nedovoljno motivirane. – govori Jakl.
Analiza institucionalnog i pravnog okvira postojećih kapaciteta u zaštićenim područjima u Hrvatskoj, nastala u okviru jednogodišnjeg projekta Interreg EFFICIENTN2K, pokazala je da su od 2020. do 2022. godine županijske javne ustanove evidentirale svega 5 prekršaja ilegalnog ribolova, 7 krivolova 1 hvatanje strogo zaštićenih životinja, unatoč očitom problemu. Javne ustanove nacionalnih parkova i parkova prirode zabilježile su u istom razdoblju 29 slučajeva ilegalnih ribolova, 0 krivolova i 8 hvatanja strogo zaštićenih životinja, s time da su 23 slučajeva ilegalnog ribolova proslijedila nadležnim tijelima.
– Sagledamo li sve podatke, ispada da u prosjeku u jednom parku imamo 1,4 prekršaja ilegalnog ribolova godišnje. Ako ribe nema, ilegalnog ribolova nema, u čemu je onda problem? – upitala je okupljene Jakl.
Čini se da se opet vraćamo na čovjeka jer problem je ovdje upravo – čovjek.
‘Osim za naplatu ulaznica, upitan je smisao postojanja zaštićenih područja’
Ono što je u cijeloj priči pozitivno jest to da je hrvatski zakonodavni okvir relativno dobar. Ipak, provedba još uvijek ne prati potrebe zaštite prirode.
– Činjenica je da je od ulaska Hrvatske u EU došlo do razvoja zakonodavnog okvira i postepenog jačanja kapaciteta sektora zaštite prirode za pitanja planiranja upravljanja, posjećivanja, rada s dionicima, praćenja stanja prirode i slično, a došlo je i do povećanja nadležnosti javnih ustanova u nadzoru na moru, ali bolna točka cjelokupnog sustava i dalje je neučinkovitost kontrole ilegalnih radnji, posebice na moru. Ne poboljšamo li nadzor i upravljanje postaje upitan smisao postojanja zaštićenih područja – osim, naravno, za naplatu ulaznica. – komentirala je Jakl.
Na gotovo svim razinama, kako je objasnila Jakl, izostaju politička odlučnost i odgovornosti koje bi osigurale bolju kontrolu zločina protiv prirode, a za dobrobit društva u cjelini. Hitno unaprjeđenje učinkovitosti nadzora u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže trebalo bi biti visoko na listi prioriteta Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u narednom razdoblju, ali i ostalih nadležnih ministarstava.
Izuzev toga, glavne preporuke Analize ističu da je potrebno:
- osigurati status službene osobe čuvarima prirode i ovlasti unutar područja ekološke mreže te povećati iznose kazni
- poboljšati pravnu podršku i koordinaciju između različitih institucija
- povećati kadrovske i financijske kapacitete službenika u nadzoru
- uvesti sustavne edukacije i razmjene iskustava među sudionicima nadzora
- uspostaviti nacionalne baze podataka o nadzoru i postupanjima u zaštićenim područjima.
Zaštita mora ne smije biti samo na papiru
Susret Hrvatske mreže morskih zaštićenih područja još jednom je pokazao da zaštita mora ne bi trebala biti samo formalnost i dobra reklama. Bez stvarnog djelovanja, zaštićena područja riskiraju postati mrtve zone u kojima bogatstvo hrvatskog Jadrana polako nestaje.
– Drago mi je da pričamo o ovom problemu jer što se više priča, veća je vjerojatnost da će se stvari promijeniti nabolje. Mislim da je minimum znanja o zaštiti prirode svijest da onda kada pustimo prirodu na miru i nama će biti dobro. – poručila je Stagličić.
Što bi se dogodilo kada bismo to uistinu napravili – pustili prirodu na miru – Stagličić nam je otkrila u članku „Što u moru ima kad nas nema?“, koji je prošle godine nastao u sklopu zagovaračke kampanje Sunca A di se ti sidirš?.