Građevni otpad posebna je vrsta otpada regulirana Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13,… 98/19) i Pravilnikom o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest (NN 69/16). Građevni otpad najvećim dijelom nastaje prilikom rušenja građevina, ali i u drugim aktivnostima povezanima sa gradnjom i rekonstrukcijom građevina.
Vlasnik, odnosno posjednik građevnog otpada dužan ga je odvojeno skladištiti, a zatim iz nastale mase izvući one materijale koji se mogu ponovno iskoristiti za istu svrhu bez postupka oporabe (oporaba otpada je svaki postupak čiji je glavni rezultat uporaba otpada u korisne svrhe kada otpad zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo uporabiti za tu svrhu ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu). Onaj otpad koji ostaje, odnosno otpad koji će se odložiti ili oporabiti, predaje se ovlaštenoj osobi.
Zakon predviđa mogućnost plaćanja posebne naknade za odloženi otpad, čime bi se potakla oporaba građevnog otpada, umjesto njegova zbrinjavanja, odnosno odlaganja. Međutim, uredba kojom bi se propisala takva naknada još nije donesena. Osim toga, nisu izgrađena ni sva predviđena reciklažna dvorišta za građevni otpad, pa ga tako Splitsko-dalmatinska županija još uvijek nema.
Trenutno, građevni otpad zaprimaju tvrtke koje oporabljuju ili zbrinjavaju otpad, no problem i dalje postoji kod sortiranja otpada, s obzirom na to da ga je prije predaje potrebno sortirati. Tvrtka Cemex i Grad Kaštela u postupku su pripreme za izgradnju prvog reciklažnog dvorišta za građevni otpad u Splitsko-dalmatinskoj županiji unutar eksploatacijskog polja tvornice cementa u Kaštel Sućurcu, koje bi prema najavama trebalo biti otvoreno do kraja 2021. godine.
Važno je napomenuti da se otpad koji sadrži azbest skladišti zasebno i prema posebnim pravilima, a odlaže se u kazete za zbrinjavanje azbestnog otpada kojih trenutno u Hrvatskoj ima 17, a u 2017. ih je korišteno devet, sukladno podacima tada nadležne Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP).
Osim navedenog, izazov s kojim se suočava sustav gospodarenja građevnim otpadom je velika količina neevidentiranog otpada. Sukladno podacima HAOP-a najveće odstupanje prijavljenog otpada u odnosu na otpad koji je zaista nastao, sukladno pokazateljima poslovnih i gospodarskih statistika, vidljivo je upravo za Splitsko-dalmatinsku županiju.
Iz tog razloga, izračunatu stopu oporabe građevnog otpada koja je za 2018. godinu iznosila 58 posto, ne možemo smatrati sasvim pouzdanim podatkom. Prema Zakonu i Okvirnoj Direktivi o otpadu (Direktiva 2008/98/EZ) cilj sustava gospodarenja građevnim otpadom je do 1. siječnja 2020. osigurati pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe u minimalnom udjelu od 70 posto mase otpada. Dakle, ako se stopa od 58 posto uzme s dozom opreza, Republika Hrvatska nije u koraku s ciljevima, a s obzirom da građevni otpad ima tendenciju rasta 1,5 posto godišnje, pitanje je kakve se statistike mogu očekivati.
Problemi sustava gospodarenja građevnim otpadom uzrok su brojnih ilegalnih deponija građevnog otpada koje zabrinuti građani kontinuirano prijavljuju na Zeleni telefon Udruge Sunce. Izvjesno je da će se broj prijava još povećavati sve dok se ne razvije infrastruktura za obradu građevnog otpada te dok se ne potakne oporaba građevnog otpada uvođenjem naknade za odlaganje. Također, sivo tržište građevnog otpada za posljedicu stvara nepoštene uvjete tržišnog natjecanja, s obzirom da pojedine tvrtke izbjegavaju prijavljivanje otpada, a time i troškove zbrinjavanja, dok one druge poštujući zakonske norme stavljaju sebe u ekonomski nepovoljniji položaj. Stoga je osim uspostavljanja adekvatne infrastrukture gospodarenja građevnim otpadom, važno osigurati djelotvorne mehanizme za pridržavanje propisa.