Kada je daleke 1926. godine svečano otvoren splitski zoološki vrt bila je to velika senzacija. Mame i bake su vodile dicu gledati neobične životinje sa dalekih kontinenata, prvi puta su oči starih splićana gledale „konkondrile“, mandrile i ostale makakije, arare, tigrove i lavove…. ukupno oko 55 različitih vrsta.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata upravna zgrada je djelomično stradala, a malo po malo i stanje u samom zoološkom vrtu je bivalo sve gore. Na kraju je splitski zoološki vrt pregazilo vrijeme i uništila nebriga. Nekadašnji ponos splita postao je ruglo i sramota o kojem su pisali i strani mediji. Maleni i prljavi kavezi, smrad, prljavština, tužna glasanja životinja, bolesti, možda i gladovanja, sjeverna orijentacija samog zoo vrta…. sve je odavno prizivalo zatvaranje. I svi su vidjeli agoniju i nehumane uvjete u kojima su životinje živjele, svi osim naših poteštata i Keruma i Kureta i Puljića i da ne nabrajamo dalje…
Godinama su pojedinci i udruge, među kojima i Sunce, nastojali na različite načine potaknuti, da ne upotrijebimo i neki manje lijep izraz, gradske vlasti da se razmjeste životinje i vrt zatvore, ukazivali na nedopustive uvjete u kojima životinje žive, nebrojeno puta zvali smo inspekcije, nudili svoju pomoć, predlagali neke nove koncepcija zoo vrta, ali uzalud. Gradske vlasti nisu imale sluha za patnje životinja, bavili su se važnijim stvarima…
No, ipak, rasla je svijest građana Splita, a pritisci su dolazili sa svih strana uključujući i medije, što je konačno pokrenulo promjene…
Dočekali smo i taj dan da se splitski zoo vrt zatvori, a životinje razmjeste.
Čestitamo zato svima pojedincima, udrugama, novinarima, lokalnim i nacionalnim tv kućama, svima koji su svih ovih godina zdušno radili na tome da se vrt zatvori. Dakako i sadašnjoj gradskoj vlasti i svim vijećnicima, posebno gosp. Velagiću, članu Upravnog vijeće Prirodoslovnog muzeja i ZOO vrta. Ovo je pobjeda nekog boljeg, humanijeg Splita.
|
Zoo vrtovi su oduvijek postojali, još od drevnog Egipta, preko srednjovjekovnih menažerija do eksplozije javnih zoo vrtova u 19. i 20. stoljeću. Njihova funkcija se mijenjala i išla je od zabave za mase, do obrazovanja i odgoja da bi danas zoo bili pretvarani u ustanove za znanstvena istraživanja te mjesta mogućeg uzgoja i spašavanja vrsta od izumiranja.
Unatoč svemu, čvrsto stojimo na stanovištu „da nije moguće razumno opravdati sva stradanja, fizička i psihička, koja divlje životinje trpe kada im se oduzme sloboda i kada se odvajaju od njihovih prirodnih staništa i zajednica“ .
Zato vas za kraj pozivamo da nam se pridružite u borbi za priznavanje prava životinja koja će ih tretirati kao stvorenja vrijedna sama po sebi, a ne samo kao ljudsku imovinu.
|