In memoriam Nataša Škrbić
Neki ljudi pojave nam se u životu baš kao da su suđeni. Bez njih ne bi bio onakav kao jesi ili ono što radiš jednostavno ne bilo takvo. Za Sunce jedna od takvih osoba bila je Nataša Škrbić. Natašu smo sreli prvi put u jesen 2004. godine, kada nam je, kao konzultantica za vodstvo i strateški menadžment nevladinih organizacija, pomogla postaviti tada još vrlo mladu udrugu na noge. Na samo njoj svojstven način u kojem nam nije nudila gotova rješenja, nego nas je kroz pitanja dovodila do odgovora. Snažno, a opet nenametljivo.
Dijeleći vlastito iskustvo i znanje naučila nas je što znači strateško planiranje i pomogla u izradi prvog strateškog plana Sunca. Nikada neću zaboraviti njene riječi tada: „Ti si s liderica.“ Dala mi je vjetar u leđa i toliko potrebno povjerenje i podršku da nastavim raditi i zajedno s drugima graditi ono u što vjerujemo. Podržala je onu unutarnju iskru u meni koja stremila promjenama ka nekom boljem društvu u kojem će ljudi biti svjesni važnosti očuvanja prirode i okoliša.
Bila je kao vila koja je puhnula u iskru i nastao je plamen.
I tako se pojavljivala kroz godine. Nenametljivo je usmjeravala rastuću i učeću organizaciju,
popravljala ono što je trebalo popraviti, otvarala nova pitanja i pomagala nam da rastemo. Na taj je način dala svoj doprinos svemu što je Sunce tijekom godina radilo na zaštiti prirode i okoliša.
Bila je s nama na strateškom planiranju krajem 2007. godine u Trilju, kada smo izrađivali Strateški plan za razdoblje 2008.–2011. Zatim, ožujku 2011., pomogla nam je u izradi prvog petogodišnjeg strateškog plana za razdoblje 2011.-2016. na radionici u Medilsu. Tada još davne 2011. podržala nas je i u organizaciji upravljanja ljudskim resursima, izradi prvih sistematizacija radnih mjesta kao i procedura evaluacije rada, organizaciji rada izvan ureda, restrukturiranju organizacije i upravnog odbora.
Godine 2015., koju su obilježili i osobni gubici ključnih ljudi u organizaciji, ponovno nas je podržala, ne samo kroz izradu novog Strateškog plana 2016.-2020. na radionici u Rogaču, već i emocionalnu podršku koju je pružala snažno i prisutno.
Kada se i sama 2022. godine suočila s nemoći malog građanina pred institucijama i tako dobro poznatim prebacivanjem odgovornosti, a po pitanju betonizacije i gradnje na samoj obali, nažalost naši pokušaji zaustavljanja i pomoći nisu urodili plodom. Samo su još jednom pokazali koliko je i dalje prisutna beskrupuloznost u upravljanju našom obalom i koliko je malo ljudi svjesno potrebe očuvanja, dok kapital i kratkoročna zarada vode glavnu riječ.
Nataša je bila ispred svog vremena. Sunce ne bi bilo ono što je danas da nije bilo Nataše.
Danas, kada se u zraku osjeća opasnost za očuvanje svih onih vrijednosti za koje se zalagala, kao i za samu temeljnu ljudskost u svijetu, a polarizacija u društvu doseže razmjere koje nas zabrinjavaju, iskreno se nadamo da će zalog koji nam je ostavila – sjeme i biljke koje je svojim radom posijala, ne samo u Suncu, nego i u brojnim drugim organizacijama civilnoga društva, nastaviti rasti.
Da će nastaviti djelovati tebi u čast.
Za bolje društvo.
Za prirodu.
Za ljude.
Nataša, hvala ti što si vjerovala u Sunce i u nas.
Gabrijela Medunić-Orlić