Vatrenjača, invazivna riba koja se posljednjih godina sve češće pojavljuje u Jadranu, upozorava nas na promjene koje se događaju u našem moru. Nedavno je tijekom redovnih istraživanja na Paklenim otocima nekoliko jedinki uočila i Javna ustanova More i krš. U suradnji s Udrugom Hippocampus organizirano je uklanjanje uočenih vatrenjača, uz nastavak praćenja stanja na lokaciji.
Ovaj primjer pokazuje koliko su važni redovito praćenje morskog ekosustava, pravodobna reakcija i suradnja različitih dionika. Na takvim temeljima gradimo i aktivnosti Sunca kroz projekt The MedFund – Podrška uspostavi zaštićenog morskog područja u akvatoriju Paklenih otoka, u kojem upravo s JU More i krš radimo na očuvanju bioraznolikosti i jačanju zaštite ovog vrijednog dijela Jadrana.
Koliko se vatrenjača proširila, kakav utjecaj može imati na domaće vrste i možemo li njezinu brojnost držati pod kontrolom? O tome, ali i o širim promjenama koje klimatske promjene i dolazak novih vrsta donose Jadranu, razgovarali smo s Danijelom Kanskim, stručnjakom za očuvanje mora, ribarstvo i akvakulturu s više od 20 godina iskustva na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Kanski se bavi održivim upravljanjem morskim resursima i povezivanjem znanstvene zajednice, institucija, ribarskog sektora i organizacija civilnog društva s ciljem smanjenja negativnih utjecaja ljudskih aktivnosti na okoliš.
Od prvih nalaza vatrenjače do danas
Koliko se situacija s vatrenjačom u Jadranu promijenila posljednjih nekoliko godina? Možemo li danas govoriti o uspostavljenoj populaciji ili još uvijek postoji mogućnost da njezino širenje držimo pod kontrolom?
Prva vatrenjača u hrvatskim vodama zabilježena je u kolovozu 2021. kod rta Stupišće, blizu Komiže na Visu. Od pojedinačnih nalaza došli smo do sve učestalijih opažanja duž obale. Institut za oceanografiju i ribarstvo zabilježio je 122 potvrđena opažanja između lipnja 2024. i siječnja 2025. To nije ukupan broj riba, ali pokazuje brzinu promjena.
Kolege s Instituta sada su kod dijela pregledanih ženki potvrdili i prisutnost ikre. To govori o reproduktivnom potencijalu, iako još nije dokaz uspješnog razmnožavanja i preživljavanja potomstva u Jadranu. Nalazi upućuju na to da postaje stalni stanovnik dijela našeg mora. Ipak, možemo rano reagirati i lokalno smanjivati njezinu brojnost.
Što je vatrenjači omogućilo tako brzo širenje Jadranom? Koliko su za to odgovorni njezina biologija i nedostatak prirodnih neprijatelja, a koliko zagrijavanje mora i promjene u morskom ekosustavu?
Riječ je o kombinaciji čimbenika. Vatrenjača je u Sredozemlje stigla iz Crvenog mora kroz Sueski kanal, a zagrijavanje joj omogućuje pronalaženje povoljnih uvjeta sve dalje prema sjeveru.
Njezina biologija dodatno pogoduje širenju: ima velik reproduktivni potencijal, hrani se različitim ribama i rakovima, a ličinke prenose morske struje. Za širenje zato nije potrebno da odrasle ribe same preplivaju velike udaljenosti.
Otrovne bodlje pružaju joj obranu. Preciznije je reći da zasad nemamo dokaza da prirodni predatori u Sredozemlju mogu učinkovito kontrolirati njezinu brojnost nego da uopće nema prirodnih neprijatelja. Te čimbenike teško je odvojiti: zagrijavanje stvara povoljnije uvjete, a vatrenjača ih uspješno koristi.
Koliko danas imamo konkretnih dokaza o utjecaju vatrenjače na autohtone jadranske vrste? Postoje li već naznake da mijenja sastav ribljih zajednica i prehrambene odnose ili se njezini dugoročni učinci tek očekuju?
Za Jadran još nemamo dovoljno podataka da bismo pouzdano procijenili razmjere utjecaja ili vatrenjači pripisali promjene ribljih zajednica. Bolje poznajemo njezino širenje nego njegove posljedice.
Istraživanja iz drugih dijelova Sredozemlja potvrđuju da jede domaće ribe i rakove, a u zapadnom Atlantiku zabilježeni su značajni negativni učinci na pojedine riblje zajednice. To je upozorenje, ali rezultate ne možemo jednostavno preslikati na Jadran.
Dokaz da jede neku vrstu nije isto što i dokaz da zbog nje opada populacija te vrste. Zato trebamo sustavno praćenje, uz uvažavanje ribolova, zagrijavanja i degradacije staništa. Istodobno trebamo djelovati jer nedostatak podataka o šteti ne znači da štete nema.
Koliko zagrijavanje Jadrana utječe na širenje vatrenjače prema sjeveru? Koje su najniže temperature pri kojima može preživjeti i omogućuju li joj današnje zimske temperature da prezimi u područjima u kojima to prije nije bilo moguće?
Zagrijavanje pogoduje širenju prema sjeveru, ali posebno su važne zime. Ljetni dolazak nije dovoljan. Za uspostavu populacije riba mora prezimiti i uspješno se razmnožavati.
U laboratorijskim istraživanjima atlantskih populacija oko 10 °C utvrđeno je kao smrtonosna granica. To nije temperatura na kojoj može normalno živjeti cijelu zimu niti precizan prag za Jadran. Raniji modeli koristili su prosječnu zimsku površinsku temperaturu od oko 15 °C kao moguću granicu pogodnog područja, no nalazi postoje i u hladnijim područjima.
Blaže zime mogu olakšati prezimljavanje, ali važni su trajanje hladnoće, dubina i lokalni uvjeti. Zato su potrebna zimska opažanja i praćenje istih lokacija kroz više godina.
Kontrola vatrenjače i zaštita domaćih vrsta
Ljudi su svojim djelovanjem pridonijeli promjenama koje pogoduju širenju invazivnih vrsta, a sada vatrenjaču uklanjamo kako bismo zaštitili domaće vrste. Kako gledate na taj paradoks? Je li ciljano uklanjanje vatrenjače nužna mjera zaštite prirode ili još jedna ljudska intervencija kojom pokušavamo ispraviti posljedice vlastitog djelovanja?
Oboje može biti točno. Uklanjanje je ljudska intervencija kojom pokušavamo ublažiti posljedice promjena kojima smo sami pridonijeli. Upravo zbog te odgovornosti smatram da ne bismo trebali samo promatrati što će se dogoditi.
Vatrenjača nije kriva što se našla u Jadranu. Koristi uvjete koji joj odgovaraju, kao svaka druga vrsta. Zato je ne doživljavam kao neprijatelja. Uklanjamo je radi zaštite domaćih vrsta, uz odgovorno postupanje prema životinjama.
Takve akcije moraju imati jasan cilj i praćenje rezultata. Istodobno trebamo smanjivati pritiske na more. Uklanjanje vatrenjače ne može nadomjestiti očuvanje staništa, odgovorno ribarstvo i djelovanje protiv klimatskih promjena.
Koje su najveće prepreke u kontroli vatrenjače u Jadranu? Je li njezino potpuno uklanjanje uopće realan cilj ili se moramo usredotočiti na smanjenje brojnosti i zaštitu najugroženijih područja?
More je otvoren sustav pa nakon uklanjanja postoji mogućnost ponovnog dolaska. Ronioci mogu pregledati samo dio staništa, uz ograničenja dubine, vremena i vremenskih uvjeta.
Rijetki svjetski primjeri uspješne eradikacije uglavnom se odnose na rano otkrivene, prostorno ograničene populacije. Potpuno uklanjanje vatrenjače iz cijelog Jadrana zato ne smatram realnim ciljem. Trebamo dugoročnu lokalnu kontrolu, osobito u vrijednim i osjetljivim područjima.
Najveći izazov je kontinuitet, odnosno vraćati se, pratiti i ponavljati uklanjanje prema potrebi. Zato su važni lokalni ronioci i podvodni ribolovci koji dobro poznaju svoje terene i redovito ih obilaze. Potrebni su osposobljavanje, oprema, potrebna odobrenja i stabilno financiranje. Dugoročan rezultat zahtijeva sustav koji funkcionira i između projekata.
Na koji način projekt Strengthening National Capacity for Lionfish Control (Croatia) konkretno doprinosi očuvanju bioraznolikosti Jadrana? Koje ćete metode kontrole primjenjivati i prema kojim ćete pokazateljima procijeniti uspješnost projekta nakon njegova završetka?
Projektom udruge Hippocampus, uz potporu programa IUCN Save Our Species, povezujemo ronioce, podvodne ribolovce, znanstvenike i upravitelje zaštićenih područja. Sustavno pretražujemo podmorje, bilježimo opažanja i ciljano uklanjamo vatrenjače.
Važan dio projekta je suradnja s ribolovcima. Podvodni ribolovac Mario Rumek od početka 2026. ulovio je više od 140 vatrenjača, što je konkretan primjer učinkovitosti ciljanog izlova. Njihovo poznavanje terena i redoviti odlasci u more velika su prednost za kontinuirano uklanjanje. Učinak na lokalnu populaciju treba pratiti kroz vrijeme.
Želimo razviti jednostavan sustav koji drugi mogu preuzeti, bez ovisnosti o jednoj organizaciji, te podići svijest o klimatskim promjenama i gubitku bioraznolikosti. Uspjeh pratimo kroz uklonjene ribe, osposobljene sudionike, terenske i edukativne aktivnosti te prikupljene podatke. Posebno nam je važan nastavak lokalnih aktivnosti i suradnje institucija nakon projekta.
Može li se vatrenjača iskoristiti kao prehrambeni ili gospodarski resurs, primjerice kroz ribarstvo i ugostiteljstvo? Bi li poticanje njezina izlova i konzumacije moglo pridonijeti kontroli populacije ili bi takav pristup imao ograničen učinak?
Da, vatrenjača je jestiva i kvalitetnog mesa. Potičemo podvodne ribolovce na ciljani izlov i konzumaciju te promoviramo natjecanja u podvodnom ribolovu usmjerena na uklanjanje vatrenjača. Sve se to odnosi na područja u kojima je podvodni ribolov dopušten. Otrovne bodlje zahtijevaju znanje i oprez pri ulovu i pripremi.
Uključivanje ugostitelja može dodatno potaknuti izlov, ali sama konzumacija neće riješiti problem. Isplativost ovisi o dostupnosti ribe, trošku ulova i redovitoj opskrbi. Izlov, natjecanja i konzumaciju zato povezujemo s bilježenjem ulova i praćenjem stanja.
Cilj mora ostati smanjivanje brojnosti vatrenjače. Ne želimo stvarati interes za održavanje njezine populacije ili unošenje na nove lokacije.
Lokalne zajednice ključne su za očuvanje Jadrana
Ako se nastavi zagrijavanje mora i dolazak novih vrsta iz toplijih područja, je li vatrenjača izolirani problem ili pokazatelj širih promjena u Jadranu? Kakav bismo morski ekosustav mogli imati za 20 ili 30 godina i što trebamo poduzeti već danas?
Vatrenjača je jedan od vidljivijih pokazatelja širih promjena u Jadranu. Zagrijavanje, dolazak novih vrsta, ribolov i promjene staništa zajedno oblikuju njegovu budućnost. Ne možemo precizno opisati Jadran za trideset godina, ali nastavak zagrijavanja pogodovat će termofilnim vrstama, dok će dijelu domaćih vrsta uvjeti postajati nepovoljniji.
Koliko će promjene biti ozbiljne ovisi i o našim odlukama. Već danas možemo smanjivati emisije stakleničkih plinova, čuvati obalna staništa, odgovornije upravljati ribarstvom i osigurati učinkovitu zaštitu morskih područja. Istodobno trebamo pratiti promjene i pravodobno reagirati. Budućnost Jadrana oblikujemo i načinom na koji se prema njemu odnosimo sada.
Što građani, ribari, podvodni ribolovci i ronioci mogu napraviti kada uoče vatrenjaču?
Zabilježite točnu lokaciju, datum, dubinu i broj opaženih riba te, ako je moguće, napravite fotografiju ili video. Opažanje unutar zaštićenog područja prijavite njegovim čuvarima prirode.
Bilo bi odlično nalaze bilježiti i na platformi iNaturalist, uz fotografiju i točnu lokaciju. Posebno su vrijedni nalazi s novih lokacija, opažanja većeg broja jedinki i ponovljeni nalazi. Ribari i podvodni ribolovci mogu pridonijeti i bilježenjem ulova, uz broj uklonjenih riba i podatke o mjestu i vremenu ulova.
Autor naslovne fotografije: Tibor Janči.
