
Zaštićene prirodne vrijednosti najjužnije hrvatske županije – 35 zaštićenih područja, 71 Natura 2000 područje, više od 600 speleoloških objekata i jedno Ramsar područje – nadzire čuvarica prirode Ivana Konjevod. Magistrica-inženjerka marikulture, nakon stručnog osposobljavanja i rada u Stručnoj službi Javne ustanove Dubrovačko-neretvanske županije, zaposlila se kao čuvarica prirode 2019. godine.
Zašto bi čuvarska služba trebala biti temeljna djelatnost javnih ustanova, koliko je lokalno stanovništvo važno u ovoj struci i kako se čuvarica prirode Ivana nosi sa svakodnevnim izazovima na poslu, saznajte u nastavku.
Posao je nepredvidljiv, ali i uzbudljiv
Na prvo pitanje o tome kako izgleda njezin posao, Ivana ističe da je nepredvidivost najveći izazov, ali ujedno i ono što ovaj posao čini zanimljivim. Radni dan joj ovisi o vremenskim prilikama i ljudskom utjecaju, a zbog velike površine zaštićenih područja koristi različita prijevozna sredstva, od službenog automobila do broda, drona i digitalnih alata poput GIS-a.
– Nemoguće je unaprijed se pripremiti za sve što će te dočekati u jednom radnom danu. – ističe Konjevod.
I premda se uvijek može obratiti kolegama iz drugih zaštićenih područja, naša sugovornica navodi kako to nije isto jer, unatoč tome što u zakonu stoji jedan opis posla čuvara prirode, u stvarnosti taj posao varira od područja do područja i ima svoja specifična obilježja. Uz nadzor, monitoring i prijave prekršaja, neki čuvari obavljaju dodatne zadatke poput prodaje karata, ronjenja ili čišćenja. Na kraju dana, posao čuvara prirode prvenstveno ovisi o vodstvu Javne ustanove koja planira i priprema raspored obveza.
“Na terenu nikad ne znaš kako će netko reagirati”
Čuvari moraju dobro poznavati zakone jer se njihove nadležnosti preklapaju s institucijama, poput Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda. Kako bi mogli učinkovito obavljati svoj posao, čuvarima je zato neophodno da imaju dobru suradnju sa svim nadležnim institucijama i inspekcijskim tijelima.

A kako je važna komunikacija s nadležnim institucijama jednako je značajna i ona s dionicima. Ivana naglašava važnost smirene i racionalne komunikacije:
– Na terenu nikad ne znaš kako će netko reagirati kad mu priđeš. Neki se odmah povuku nakon upozorenja, dok me drugi ne shvaćaju ozbiljno. Ponekad se susrećem i s prijetnjama. Prvi kontakt je ključan, kao i učinkovite komunikacijske vještine. – objašnjava Konjevod, koja najčešće prilikom nadzora nailazi na problem ilegalne gradnje objekata u području ekološke mreže Natura 2000.
Ističe kako je isto tako puno nedozvoljenih radnji za koje je jako teško utvrditi tko je počinitelj. Primjerice, u posebnim ornitološkim rezervatima nalaze izgrađene nedozvoljene drvene objekte uz koje su prisutne lovačke patrone i mamci za koje ne mogu utvrditi tko ih je izgradio i za što ih namjerava koristiti. Postoji osnovana sumnja da se upotrebljavaju u svrhu krivolova.
“Moja prva kaznena prijava imala je deset stranica!”
Osim ilegalne izgradnje i krivolova, Ivana se bavi i koordinacijom saniranja posljedica požara tršćaka u dolini Neretve, koji uništavaju bioraznolikost i pejzaž toga kraja. Jedna od njezinih prvih kaznenih prijava odnosila se na požar u kojem je izgorjelo 136 ha rezervata.
– Prijava je imala deset stranica, uz opsežnu dokumentaciju. Danas imamo pravnu pomoć pa postupak ide brže. – govori.
Zakoni postoje, ali kazne su blage. Uz strože sankcije, Ivana se zalaže za edukaciju i podizanje svijesti o štetnim posljedicama ljudskog djelovanja.
Visoka osviještenost u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
Iako mnogi nisu upoznati s ovim zanimanjem, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji lokalno stanovništvo dobro poznaje i podržava čuvare prirode.
– Najviše prijava dobivamo od lokalnih ljudi, što znači da nam vjeruju i prepoznaju nas kao instituciju. Ribari, lovci i mještani naše su oči i uši na terenu.
Ivana aktivno radi na podizanju svijesti kod djece držanjem edukacija o zaštićenim vrstama i okolišnim problemima.
– Najčešće obrađujemo probleme specifične za pojedina područja, poput požara tršćaka u dolini Neretve. U Konavlima i dubrovačkom primorju fokus je na zaštiti riječne kornjače, koja živi samo u našoj županiji. Rad s djecom jedan je od najljepših dijelova mojeg posla – kad vidim kako razumiju važnost prirode i prenesu znanje roditeljima, znam da moj rad ima stvaran utjecaj. – s osmijehom govori Ivana.
Čuvarska služba kao temelj javnih ustanova
Čuvarska služba bi, po njezinom mišljenju, trebala biti temelj javnih ustanova i zaštite i očuvanja prirodnih vrijednosti.
– Mislim da bi se trebalo više ulagati u našu službu jer mi smo prvi na terenu i prvi smo na crti očuvanja i zaštiti prirode. Smatram da je potrebno jačati kapacitete službe čuvara prirode te kontinuirano provoditi edukacije u cilju učinkovitijeg nadzora i postupanja. Ako se unište ili nestanu prirodne vrijednosti zbog kojih je neko područje proglašeno zaštićenim, zaštita prirode gubi smisao za sve nas. – upozorava naša sugovornica.

Da su čuvarima potrebne veće ovlasti, prilike za sustavniju edukaciju i osposobljavanje te veći kapaciteti, mišljenja je i Sunce, koje je na tome radilo u sklopu Interreg programa prekogranične suradnje Italija-Hrvatska, EFFICIENTN2K. Inače, glavni cilj projekta bio je unaprijediti nadzor i provedbu u zaštićenim obalnim i morskim područjima Natura 2000 u Italiji i Hrvatskoj, osiguravajući očuvanje biološke raznolikosti i zaštitu tih ključnih prirodnih resursa. S time na umu, analizom pravnog i institucionalnog okvira te zajedničkim akcijama na terenu, u suradnji s talijanskom Općinom Ugento, donijeli smo preporuke za učinkovitiji nadzor i provedbu zaštite u zaštićenim morskim područjima, za koje se nadamo da će u budućnosti osnažiti i unaprijediti čuvarski posao. Ta služba nije nimalo lagana, a istovremeno ima ključnu ulogu u zaštiti biljnog i životinjskog svijeta, osiguravajući očuvanje bioraznolikosti, besplatnih usluga ekosustava i ravnoteže ekosistema.
Unatoč važnosti njihove uloge, u Hrvatskoj je nešto manje od 200 čuvara prirode, s time da su žene vrlo slabo zastupljene. Potrebno je više ulaganja u ovu struku kako bi zaštićena područja bila kvalitetno nadzirana i očuvana za buduće generacije.
Fotografije: Javna ustanova Dubrovačko-neretvanske županije.
