Nakon toliko priča o posidoniji i njezinoj važnosti za more i nas, sigurno ste se nekad pitali – kako mi zapravo znamo koliko je ima? Broji li netko svaki listić? I kako uopće znamo u što gledamo kad zaronimo?
Na ova pitanja odgovorila je ronilačka ekipa iz Sunca 21. i 22. svibnja ove godine, na treningu za monitoring posidonije na splitskoj plaži Kašuni.
– Za nas koji se od malih nogu bojimo ‘morske trave’, monitoring posidonije bio je veliki iskorak iz zone komfora, ali znali smo da smo tu zbog višeg cilja. Monitoringom, naime, stječemo uvid u gustoću izdanaka i pokrivenosti dna ovom cvjetnicom, dva važna faktora koji daju informacije o njenom stanju. Dugogodišnja praksa sidrenja u Jadranu značajno je oštetila livade posidonije, stoga je potrebno identificirati površine livada i utvrditi status njihove očuvanosti kako bismo mogli pospješiti zaštitu tih područja. – objašnjava Tonka Dujmović, studentica 2. godine diplomskog studija Morskog ribarstva na Sveučilišnom odjelu za studije mora, koja je odlučila s nama podijeliti svoje ronilačko iskustvo u sklopu stručne prakse u Suncu.
Ronjenje s višim ciljem
U monitoringu posidonije ronioci broje izdanke, dijelove posidonije iz kojih izrasta snop listova, a svaki od njih zapravo predstavlja jednu „biljku“ u toj velikoj morskoj livadi. Mjeri se i pokrivenost morskog dna livadom. To se radi s pomoću vrlo jednostavnih, ali jako učinkovitih metoda, a to su metoda kvadrata i transekta.
– Roni se u paru, a svatko ima svoj zadatak. Onaj s kvadratom nasumično postavi okvir (40 × 40 cm) u livadu posidonije, legne među travu i polako broji izdanke. To ponovi osam puta na svakoj lokaciji i tako dobijemo podatke o gustoći livade. U međuvremenu, drugi ronioc razvlači traku dugu 10 metara po dnu (transekt). Dok roni iznad nje, bilježi što se nalazi ispod: posidonija, pijesak, stijena, mrtvi splet starih izdanaka i korijenja ili nešto peto. – govori Tonka.
Na kraju, kombinacijom ovih dviju metoda, osam kvadrata i četiri transekta po svakoj poziciji, dobiva se jasna i vrlo dragocjena slika o tome koliko je livada gusta i očuvana.
Iznimno zabavan dio svog procesa je lagana komunikacija pod morem zbog korištenja olovke i pločice na kojoj se bilježe podaci o broju izdanaka, pokrivensoti, dubini i izgledu dna.
– Svaki zabilježeni izdanak, svaki metar transekta i svaki pod morem ispisan podatak mali je, ali vrijedan doprinos očuvanju posidonije i ravnoteže našeg plavog ekosustava. Pa ipak, iako sam svjesna toga da time sudjelujem u zaštiti kraljice mora, moram priznati da i dalje ne volim plivati kada je ispod mene „crno“. Ali to ne znači da neću obraćati pažnju na mjesto di se sidrim. – poručila je Tonka s osmijehom.
Ljeto u Suncu značilo je samo jedno – monitoring posidonije
Ovaj trening u svibnju bio je vrlo koristan za Tonku i sve druge nove ronioce koji su se pridružili ronilačkoj ekipi Sunca jer su lipanj i rujan bili ispunjeni brojnim terenima. Stečeno znanje ubrzo je pretočeno u praksu, a teorija je dobila svoju pravu vrijednost u stvarnim uvjetima pod morem.
Tako smo ovo ljeto u sklopu projekta BIOPRESSADRIA sudjelovali na dva terenska istraživanja: u Nacionalnom parku Kornati te unutar ekološke mreže HR4000007 Badija i otoci oko Korčule. Upravo se lokalitet Badija istaknuo kao jedna od najlošije očuvanih livada posidonije u južnom Jadranu, što dodatno naglašava važnost monitoringa i kontinuiranog praćenja stanja ovog iznimno osjetljivog staništa.
Osim navedenih lokacija, monitoring smo provodili i u Parku prirode Telašćica te u akvatoriju Nacionalnog parka Mljet, kao i na području ekološke mreže POVS HR3000166 Sjeverna obala od rta Pusta u uvali Sobra do rta Stoba kod uvale Okuklje s pripadajućim otocima i akvatorijem.
Kako su izgledali ti ronilački dani, opisala nam je Karla Jelić, asistentica u Odjelu za zaštitu prirode u Suncu, koja u Suncu roni već godinu dana.
Iskustvo s terena: ‘Svaki zaron nosi novu lekciju’
Prema njezinim riječima, svaki dan započinje pripremom opreme, provjerom boca, a potom slijedi ukrcavanje na brod i isplovljavanje prema lokaciji predviđenoj za taj dan. More je nekad mirno poput ogledala, a nekad ronioce dočekaju valovi i vjetar koji jasno daju do znanja da će teren biti zahtjevniji no što je planirano.
– Dolaskom na lokaciju, uz pomoć GPS uređaja precizno pronalazimo točke na kojima postavljamo ronilačke bove, naše orijentire za podvodni rad. Nakon kratkog dogovora i posljednje provjere zadataka, slijedi zaron, trenutak kada buka svijeta ostaje iznad površine, a pred nama se otvara tiha, plava dimenzija. – ističe Jelić.
Pod morem započinje pravi posao. Ronioci pažljivo polažu transekt traku po dnu, dok drugi postavljaju kvadrat i broje izdanke posidonije, koncentrirano i strpljivo.
– Ponekad nas iznenadi jaka struja, slabija vidljivost ili neočekivana promjena vremenskih uvjeta, no upravo ti trenuci terenu daju autentičnost i podsjećaju nas da smo gosti u ovom osjetljivom podvodnom svijetu. Svaki zaron nosi novu lekciju, bilo o posidoniji, moru ili – nama samima. – govori Jelić.
Po povratku na brod, uz skidanje mokrih odijela i prve gutljaje vode, slijedi razmjena dojmova i analiza prikupljenih podataka.
– I dok sunce polako zalazi nad horizontom, ostaje tiha spoznaja da je još jedan mali komadić mozaika o stanju našeg mora upravo zabilježen. Već na prvi pogled, a kasnije i kroz analizu prikupljenih podataka, postala je jasno uočljiva razlika između lokacija na kojima se ne sidri i onih izloženih učestalom sidrenju. Dok su sidrenjem opterećena područja pokazivala fragmentirane i prorijeđene livade, lokacije bez sidrenja zadržavale su gušću, kontinuiraniju i stabilniju strukturu posidonije. Kontrast između „slike sa sidrenjem“ i „slike bez sidrenja“ još je jednom potvrdio koliko snažan utjecaj ljudska aktivnost ima na morski ekosustav. – objasnila je Jelić.
A di se ti sidriš?
Rezultati monitoringa sa svih terena jasno ukazuju da je sidrenje jedan od primarnih negativnih pritisaka na livade posidonije te da, bez strože regulacije i konkretnih mjera upravljanja, u nadolazećim godinama može doći do nepovratnog gubitka livada na najopterećenijim lokacijama. Zato je važno stalno nautičarima postavljati pitanje A di se ti sidriš? jer tek kad osvijeste da se sidre u strogo zaštićenu vrstu i da time ugrožavaju živi svijet pod morem, mogu početi mijenjati svoje ponašanje na moru.
Osim fizičkih oštećenja livada, zabilježena je i sve češća prisutnost invazivnih vrsta. Posebno se ističe Caulerpa cylindracea, koja je na pojedinim lokacijama gotovo preuzela prostor.
Unatoč tome što monitoring djeluje kao poprilično romantičan posao, potrebno je uzeti u obzir vlastite granice.
– Bestežinsko stanje pod morem je savršen osjećaj, ali ima dana kad nam se brojevi miješaju, koncentracija je slaba, a popeti se na gumenjak je znanstvena fantastika. U tim trenutcima bitno je stati i uzeti pauzu. Roniocima ego može stvarati problem, ali tada se događaju najveće greške. Upravo iz tog razloga, potrebno je poznavati svoje granice i stati kada se ne osjećamo dobro. A bilo je i takvih dana. U zaštiti prirode, prvo moramo zaštititi sebe. – upozorava Dujmović.
Ovi tereni još su jednom potvrdili koliko je važno sustavno i dugoročno prikupljanje podataka. Ono ne služi samo dokumentiranju trenutnog stanja, već predstavlja temelj za donošenje odluka koje će osigurati učinkovitiju zaštitu i održivo upravljanje jednom od najvrjednijih morskih cvjetnica našeg područja.
