Hrvatske plaže vrlo su vrijedan resurs, ne samo društveno-gospodarski, već one predstavljaju poseban ekosustav koji učinkovito apsorbira sile mora te oslikava ljepote biološke i krajobrazne raznolikosti Jadrana. Ipak, upravo plaže često postaju objekt neadekvatnog održavanja i devastacija, što od strane lokalnih vlasti, što od strane privatnih tvrtki, koje u brojnim slučajevima znaju biti direktno povezane. Krizom uzrokovanom koronavirusom i povećanom usmjerenošću na zaštitu zdravlja i života ljudi, ugroženost ovog resursa stavljena je u drugi plan. No, to nikako ne znači da su plaže sada zaštićene od negativnih utjecaja uzrokovanih nezakonitim djelatnostima. Naprotiv, nasipavanja koja predstavljaju ugrozu za obalu i morski okoliš aktualna su, posebno dolaskom toplijih dana kad počinju pripreme za sezonu. Nažalost, tome i ove godine svjedoče brojne prijave koje zaprimamo na Zeleni telefon Udruge Sunce Split.
Što se to točno podvodi pod definiciju nasipavanja i kako je ono zakonski regulirano?
Ono čemu učestalo svjedočimo jest neadekvatno uređenje plaža, odnosno nasipavanje koje se podvodi pod okvir „dohrane plaže“. Treba naglasiti da se dohrana plaže ne smije provoditi na bilo koji način, već je lokalna samouprava dužna dohranjivati plažu materijalom koji se u prvom redu mora vaditi iz susjednih lokacija ako je tamo odnesen s postojeće plaže zbog prirodnih utjecaja – djelovanja mora i vjetra, a ako to nije moguće onda se plaža dohranjuje plažnim materijalom koji se dobavlja iz drugih prikladnih izvora istog ili sličnog sastava i oblika, uobičajeno oblutak istovjetne granulacije ili pijesak sličnog podrijetla, samo ako se ne može zadovoljiti prethodno utvrđen gabarit (prirodna linija) (članak 4., stavak 2. Pravilnika o gospodarskom korištenju, korištenju ili gradnji građevina i posebnoj upotrebi pomorskog dobra na području Splitsko-dalmatinske županije). Dakle, dohranom plaže ne smatra se nasipavanje i promjena obalne linije izvan postojećih gabarita, odnosno dohrana materijalom koji nije dobavljen na propisan način, niti je istog ili sličnog sastava i oblika kao plažni materijal.
Jednostavnije rečeno, dohrana plaže nikako ne može biti nasipavanje plaže građevinskim materijalom/otpadom koji se umjesto adekvatnog zbrinjavanja, koristi za nasipavanje ovog značajnog resursa i vrijednog općeg dobra.
Upravo je nasipavanje građevinskim materijalom (najčešće šljunkom), kako nam svjedoče brojne prijave građana te stanje na terenu, često puta ono što se dogodi kad se „dohranjuju“ plaže na Jadranu. Takvo kategoriziranje nasipavanja kao dohrane plaže, nadležne lišava odgovornosti procjene utjecaja ovakve intervencije na okoliš, s obzirom da dohrana plaže spada u redovito tehničko održavanje plaže za koje nije potrebno provesti OPUO postupak, niti ishoditi dopuštenja nadležnih tijela.
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03,…,98/19) u članku 89. propisuje da se jedino posebnom i jasnom odlukom tijela uprave nadležnog za poslove graditeljstva može dozvoliti odlaganje građevinskog materijala na morsku obalu ili u more. Pritom je nadležno tijelo prije donošenja odluke, dužno pribaviti suglasnost nadležnog tijela za poslove zaštite okoliša, vodoprivrede i nadležne lučke kapetanije. Tijelo uprave nadležno za poslove graditeljstva može dozvoliti odlaganje građevinskog materijala, ukoliko je taj materijal prije odlaganja podvrgnut ispitivanju fizičkih i kemijskih svojstava te ukoliko su navedena tijela dala suglasnost.
Važan pravni akt je i Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14, 3/17) koja nalaže da svi zahvati koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna te izgradnju građevina u moru duljine 50 m i više, podliježu postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (postupku OPUO) koji provodi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (točka 9.10. Priloga II. Uredbe). Tijekom OPUO postupka tijela imaju zadatak utvrditi može li planirani zahvat imati značajne negativne utjecaje na okoliš i sastavnice okoliša. Utvrdi li se da može, potrebno je provesti novi postupak procjene utjecaja na okoliš (postupak PUO) ili predložiti mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša u svrhu ublažavanja negativnih utjecaja zahvata.
Važno je naglasiti da svaki građanin sukladno Zakonu o zaštiti okoliša (NN 80/13,…,118/18) ima pravo sudjelovati u OPUO i PUO postupku davanjem mišljenja, primjedbi i prijedloga.
Betoniranje morskih stijena i nasipavanje plaža građevinskim materijalom dopušteno je samo u određenim slučajevima i to isključivo nakon provedenog OPUO postupka. No, i u slučaju stvaranja umjetnih plaža, fokus intervencije trebao bi biti na stvaranju plaža primjerenih krajobrazu i tipičnih za Hrvatsku.
Nasipavanje uzrokuje uništavanje važnih priobalnih staništa poput naselja morske cvjetnice posidonije (Posidonia oceanica) i zajednice fotofilnih algi. Važnost tih naselja nije samo u njihovoj visokoj produktivnosti (to je najproduktivniji pridneni pojas u moru), već i u tome što se mnogi morski organizmi u njima razmnožavaju, hrane i nalaze zaklon. Implicitno, propuštanjem sankcioniranja nezakonitih nasipavanja, osim estetske devastacije obale, prijeti opasnost i od narušavanja prirodnog ekvilibrija morskog života.
Stoga je potrebno uspostaviti koordiniran inspekcijski nadzor više tijela nadležnih za postupanje te izricati prekršajne sankcije počiniteljima, koje nužno uključuju povrat u prijašnje stanje i uklanjanje nezakonitosti. Tek na taj način moguće je djelovati na počinitelje i pojačati društvenu osudu počinitelja te mobilizirati javnost oko ovog problema.
Posebno apeliramo na potrebu za povećanom pozornošću i nadzorom nad ovim problemom za vrijeme pandemije uzrokovane virusom COVID-19 kad su brojne ovakve radnje provedene skrivene od očiju javnosti. Ono što građani mogu napraviti primijete li nasipavanje obale, je podnošenje prijave nadležnoj Lučkoj kapetaniji, a dostupne su i web prijave putem internet stranice Državnog inspektorata Republike Hrvatske i internet stranice projekta „Pomorsko je dobro“ Splitsko-dalmatinske županije. Građanima je na raspolaganju i Zeleni telefon Udruge Sunce Split ( 072/123-456) koji predstavlja besplatan alat za sve građane koji žele prijaviti okolišni problem i/ili zatražiti savjet u cilju boljeg očuvanja i zaštite okoliša i prirode, a koji im stoji na usluzi već 21 godinu.
Pravni tim Udruge Sunce Split:
Ivana Krstulović Baković, voditeljica projekta Zeleni telefon
Andrea Gizdić, suradnica na projektu Zeleni telefon
Hajdi Biuk, volonterka na projektu Zeleni telefon