U subotu smo održali treći modul edukacijskog programa VolonTERRA za učitelje, ovaj put posvećen temi socijalnih vještina. Pod vodstvom iskusne socijalne pedagoginje Duške Milinković, radionica je pružila sudionicima priliku da promišljaju, uče i zajedno rade na problemima koji sve češće obilježavaju rad s djecom – otuđenost, poteškoće u prepoznavanju emocija te komunikacijske izazove. Prisjetimo se, ovaj modul nastavak je već započetog programa i provedenih aktivnosti na kojima smo detaljnije radili na temi volonterskih klubova i procesu njihova osnivanja i vođenja.
Vođenje volonterskih klubova podrazumijeva puno više od baratanja logistikom i administracijom. Ovi klubovi prilika su za pronalaženje odgovora na ona dublja odgojna pitanja koja često ostaju zapostavljena u klasičnoj nastavi, a koja su ključna za izgradnju empatičnog čovjeka budućnosti.
Očekivanja učitelja: mostovi povezivanja
Radionica je započela postavljanjem očekivanja uz pomoć asocijativnih karti. Učiteljice su istaknule kako očekuju ležernu i ugodnu atmosferu, nova znanja i ideje koje će im pomoći graditi “mostove povezivanja”. I dok su dijelile svoja iskustva, jasno je odjeknuo jedan izazov – djeca sve češće imaju poteškoće s prepoznavanjem vlastitih i tuđih emocija, što vodi do sve veće izoliranosti.
Za učiteljice, najveći je izazov uspostaviti prikladnu komunikaciju među učenicima, posebno u vremenu kada i roditelji nerijetko pokazuju nisku razinu podrške radioničkom radu.
– Ponekad se čini kao da odustajemo…– priznala je jedna sudionica, osvrćući se na frustracije koje donose ti izazovi.
Prvi korak prema povezivanju: “Duga sličnosti i razlika”
Kako bi iz prve ruke osjetile kako se jednostavnim aktivnostima može graditi povezanost, sudionice su sudjelovale u aktivnosti „Duga sličnosti i razlika“. U parovima su pronalazile karakteristike koje ih povezuju, ali i one po kojima su različite. Vježba je brzo potaknula osjećaj zajedništva i opuštenosti među učiteljicama, čime su se stvorili temelji za daljnje promišljanje o načinima povezivanja među djecom.
Duška je zatim prezentirala optičke varke kao primjere za različitu percepciju – podsjetnik da svako dijete može vidjeti situaciju na svoj način, ali da se kroz razumijevanje tih razlika može stvoriti prilika za prihvaćanje i otvorenost.
Kako igra, humor, empatija i nenasilna komunikacija gradi zajednicu
– Ne prestajemo se igrati zato što starimo, ostarimo zato što se prestanemo igrati. – istaknula je Duška, citirajući Georga Bernarda Showa.
Razgovor o važnosti igre u razvoju djece bio je ključni trenutak radionice. Sudionice su se složile – igre koje zahtijevaju zajedničko savladavanje vanjskih prepreka, u kojima djeca moraju slušati, podržavati jedni druge i veseliti se tuđim uspjesima, ključne su za razvoj socijalnih vještina poput strpljenja i tolerancije.
Jedna je učiteljica istaknula važnost prepuštanja djeci da samostalno rješavaju konflikte.
– Ponekad je najvažnije stati sa strane i dati djeci prostor da pokušaju sami riješiti situaciju. – rekla je. Takav pristup ne samo da razvija osjećaj samostalnosti, već djeci omogućuje da se osjete dijelom kolektiva.
Također, humor je istaknut kao snažan alat za povezivanje s učenicima, ali i za stvaranje opuštene atmosfere koja omogućuje otvoreniju komunikaciju. Duška je predstavila niz aktivnosti koje učitelji mogu koristiti s djecom za razvoj nenasilne komunikacije, empatije, asertivnosti i samopouzdanja – ključnih vještina za suočavanje s izazovima budućnosti.
Volonterski klubovi prilika za građenje povezanosti i empatije
Problem otuđenosti i nesposobnosti nošenja s vlastitim emocijama duboko utječe na djecu i njihove odnose. Bez sposobnosti prepoznavanja i izražavanja emocija, djeca postaju izolirana i teže izgrađuju zajednice. U ovakvim uvjetima, školski volonterski klubovi prilika su za promjenu. Zajedničkim aktivnostima raznih dobnih skupina unutar volonterskog kluba, djeca uče kako surađivati, izražavati svoje potrebe, ali i uvažavati tuđe, i graditi pozitivne odnose.
Na kraju radionice, evaluacija je pokazala da su sudionice motivirane isprobati predstavljene aktivnosti i nastaviti rad na ovoj važnoj temi. Ova radionica dokazala nam je kako je vrijednost projekta VolonTERRA – aktivne škole pokreću promjene! puno viša od samog udruživanja učenika za provođenje aktivnosti za prirodu i okoliš. On gradi povezanost i pruža alate učiteljima za stvaranje održive budućnosti – korak po korak, radionicu po radionicu.
Školski volonterski klubovi nisu samo mjesta za volonterske aktivnosti – oni su mjesta za stvaranje budućih generacija koje će razumjeti vrijednost zajedništva, tolerancije i empatije. Ako i vi želite osnovati volonterski klub u svojoj školi, a ne znate kako, obratite nam se na [email protected] i pružit ćemo vam podršku.
