Stručnjaci podijelili svoja znanja u Dubrovniku
Razvoj nautičkog turizma na Jadranu donosi brojne prilike, ali i sve veći pritisak na osjetljive morske ekosustave. Posebno su ugrožene livade posidonije, ključne za očuvanje bioraznolikosti i stabilnost obalnih područja.
– Satelitska istraživanja distribucije plovila koja smo proveli u okviru projekta Interreg BIOPRESSADRIA na području Nacionalnog parka Kornati, Paklenih otoka i Dubrovačko-neretvanske županije pokazala su da je ovisno o lokaciji između 25 i 65% plovila usidreno na livadama posidonije. Veliki intenzitet sidrenja predstavlja izniman pritisak na ovu strogo zaštićenu, ugroženu i za podmorje iznimno važnu vrstu. Zbog čestog kaosa na moru u vrhuncu sezone na pojedinim lokacijama sidrenje predstavlja i sve veći izazov u upravljanju destinacijama. Upravo zato je pravilno planiranje, postavljanje i upravljanje nautičkim sidrištima postalo važno pitanje za koncesionare, javne institucije i stručnjake uključene u prostorno planiranje i zaštitu okoliša.- rekla je Zrinka Jakl mag.biol., voditeljica Odjela za zaštitu prirode iz Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, jednog od organizatora treninga.
Cjelovit pristup sidrištima
U sklopu Interreg projekta BIOPRESSADRIA, 9. i 10. travnja 2026. u Dubrovniku održan je stručni trening „Planiranje, projektiranje, izvedba i upravljanje ekološki prihvatljivim nautičkim sidrištima“, s ciljem jačanja kapaciteta dionika za primjenu održivih rješenja. Domaćin treninga bila je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim djeovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Trening je okupio čak 50 sudionika, predstavnika ministarstava, županija, lučkih uprava, investitora, udruga i projektanata, što govori o aktualnosti ove teme za Jadran.
Trening su vodili istaknuti stručnjaci iz područja pomorstva, projektiranja sidrišta i zaštite morskog okoliša. Među njima su bili doc. dr. sc. Danijel Pušić s Pomorskog fakulteta u Splitu, stručnjak za planiranje i sigurnost sidrišta te Tino Mrčelić, inženjer pomorskog prometa i vlasnik tvrtke Sub-merus specijalizirane za instalaciju ekoloških sidrišta. Svoja iskustva i rješenja predstavili su i zastupnici tvrtki koje izrađuju i instaliraju različite tipove geotehničkih sidara, Ismar Užičanin iz tvrtke Hubbell/CHANCEi Florian Azim iz grupacije WEARTH.
Tijekom dvodnevnog programa sudionici su prošli kroz cijeli proces razvoja nautičkog sidrišta te su otkrili kako izgledaju faze početnog planiranja, upravljanja i održavanja. Prvi dan bio je posvećen planiranju i tehničkim rješenjima, uključujući kriterije za odabir lokacije, analizu kapaciteta te izradu projektno-tehničke dokumentacije.
– Prilikom planiranja sidrišta, ključni su istražni radovi jer bez njih projekt je samo pretpostavka. Pogreška na samom početku izvedbe projekta je kasnije skupa, bilo da se radi o krivoj pretpostavci tipa morskog da i staništa, planiranju korištenja pogrešnog tipa sidra, ili rasporedu brodova koji nije primjeren za konkretnu lokaciju. Istraživanja u pripremnoj fazi projekta dakle nisu formalnost već osnova ekološkog i sigurnog projekta. – istaknuo je Pušić.
Ekološka sidrišta kao standard budućnosti
Jedan od ključnih fokusa treninga bio je prijelaz s konvencionalnih na ekološke sustave sidrenja. Sudionici su upoznati s njihovim prednostima, osobito u kontekstu njihove sigurnosti i zaštite morskih staništa.
– Betonski „colpo morto“ su konvencionalni, tradicionalni sustavi koji se koriste još od antike kada se umjesto betonskog bloka koristio kameni. Kombiniraju se s teškim pridenim lancima koji nisu odignuti od dna, stoga znatno utječu na morsko dno, posebice livade posidonije. Kod ekoloških sustava, geotehnička sidra su ukopana u sediment s minimalnim utjecajem na okolno dno prilikom postavljanja, često su reverzibilna, a inovativna pridnena i privezna linija opremljena međuplutačom koja odiže sustav od dna povezuje se s površinskom plutačom, čime se u potpunosti sprječava oštećenje morskog dna. – objasnio je Mrčelić.
Kroz primjere iz Hrvatske i inozemstva pokazano je kako ekološka sidrišta mogu biti učinkovita, sigurna i dugoročno održiva.
– Posljednih godina u Hrvatskoj je uspostavljen niz sidrišta koja su deklarirana kao ekološka, međutim zbog odabira neadekvatnih tehničkih materijala i nekvalitetne izvedbe radova, događale su se situacije u kojima su ovi loši materijali pucali, sidra se izvlačila iz dna, a privezna linija „orala“ posidoniju. Ovakva sidrišta su prouzročili ekološki paradoks tj. još veću štetu na morskom dnu te dovela ekološka sidrišta na loš glas kao nepouzdana. Edukacijom, standardizacijom i primjerima dobre prakse želimo razbiti ove mitove i unaprijediti kvalitetu ekoloških sidrišta u Hrvatskoj – rekla je Jakl.
– Betonski blok svojom masivnošću daje dojam sigurnosti, međutim njegova nosivost i sigurnost zapravo je manja od modernih, ekoloških sustava sidrenja sa adekvatno proračunatim i odabranim geotehničkim sidrima. Tvrtke koje proizvode moderna geotehnička sidra i privezne linije, daju i do 30 godina garancije na svoje proizvode i potvrde o provedenim atestima ugradnjama od strane certificiranih instalatera. Sigurnost ovakvih sustava demonstrirali smo, između ostalog, i u praksi kroz metodsko-pokaznu vježbu koju smo proveli ove godine u Krvavici, sve detalje i rezultate testova smo prezentirali putem edukativnog videa (LINK). – objasnio je Mrčelić.
Tehnička rješenja temeljena na stvarnim uvjetima
Sudionici su se detaljno upoznali s tehničkim aspektima: od izbora geotehničkih sidara do prilagodbe različitim tipovima morskog dna, uključujući pjeskovita, kamenita i područja obrasla posidonijom.
– Certificirani instalateri (ronioci) koji izvode radove iznimno su važni za kvalitetu postavljenih sidrišta i smanjivanje utjecaja na okoliš prilikom instalacije. Instalaciju ekoloških sidrišta moraju raditi kvalificirani komercijalni ronioci, kojima je potrebno osigurati uvjete za siguran rad, jer riječ je o složenim podvodnim radovima gdje nema prostora za pogreške. Rekao je Boris Rosanda, dugogodišnji i iskusni komercijalni ronilac.
– Preduvjet za postavljanje cjelokupnog sustava sidrenja je temeljito sondiranje i analiza morskog dna. Izbor modela geotehničkog sidra ovisi o tome. Ono što je dodatno bitno je angažiranje kvalificiranih izvođača i nadzor radova, kako bi cijeli projekt bio kvalitetno odrađen, siguran za nautičare i dugoročno isplativ za investitora. – istaknuo je Pušić.
Uz teorijski dio, sudionici su imali priliku vidjeti i konkretna tehnička rješenja te materijale (geotehnička sidra ,elastične privezne linije Hazelleti Seaflex) koji se koriste u praksi, a koje su predstavili predstavnici proizvođača iz Amerike i Europe.
Upravljanje, održavanje i dugoročna održivost
Drugi dan treninga bio je usmjeren na upravljanje sidrištima, sigurnosne aspekte i ekonomsku održivost. Obrađene su teme poput dimenzioniranja sustava za veća plovila, organizacije izvedbe, monitoringa i redovitog održavanja.
Kroz radionicu sudionici su analizirali hipotetski primjer sidrišta, procjenjujući troškove, utjecaje i modele upravljanja, čime je dodatno naglašena važnost integriranog pristupa.
Trening u Dubrovniku potvrdio je kako je za razvoj održivih nautičkih sidrišta nužna kombinacija stručnog znanja, kvalitetnog planiranja i odgovorne provedbe. Ekološki sustavi sidrenja predstavljaju ključan alat u očuvanju morskih staništa, ali njihova uspješna primjena ovisi o educiranim dionicima i pravilnoj implementaciji.
Za sve koji nisu imali priliku sudjelovati, sljedeći trening održat će se 1. i 2. lipnja 2026. u Murteru. Sudjelovanje će također biti besplatno uz prethodnu prijavu, a poziv za prijave bit će objavljen u svibnju – stoga ne propustite priliku za stjecanje konkretnih znanja i razmjenu iskustava s vodećim stručnjacima u ovom području.