Splitski vrtići više ne koriste plastične čaše!

Odgovorno postupanje s otpadom temelji se na redu prvenstva u gospodarenju otpadom, pri čemu je prvi korak smanjenje stvaranje otpada. Međutim, u našem društvu se o ovom koraku još uvijek nedovoljno promišlja, kako na razini pojedinaca, tako i na razini institucija, gradova i općina.

Ipak, današnji članak posvećen je upravo priči o uspjehu u provedbi ovog koraka!

Naime, još 2012. godine, članovi Udruge Sunce primijetili su kako djeca u pojedinim gradskim vrtićima koriste jednokratne plastične čaše za svakodnevno ispijanje vode, a od roditelja se traži da te iste čaše donose u vrtić. Zabrinuti za količinu otpada koja se svakodnevno stvara, ali i odgoj budućih naraštaja kojima se na ovaj način već od malih nogu usađuje potrošački mentalitet, krenuli smo u analizu trenutnog stanja. Cilj nam je bio utvrditi je li ova negativna praksa prisutna u svim vrtićima ili se radi samo o sporadičnim primjerima. Uz pomoć učenika Prirodoslovno tehničke škole koji su bili uključeni u program društveno korisnog učenja, proveli smo upitnik u predškolskim ustanovama kako bi ustanovili koja je trenutna praksa u Splitu i razloge ovakvog postupanja, količinu utrošenih plastičnih časa, postupanja s upotrjebljenim čašama i sl.

Rezultati istraživanja pokazali su se poražavajućima. Uzorak na kojem smo proveli istraživanje sastojao se od 62 vrtića na području grada Splita, što je tada iznosilo 67% od ukupnog broja vrtića na području grada. Čak 84 % anketiranih vrtića koristilo je svakodnevno jednokratne plastične čaše, i to mahom gradski vrtići, dok je samo 6 % (4 anketirana vrtića, od čega tri privatna vrtića) koristilo „klasičnu metodu“ gdje svako dijete ima svoju čašu. Ostalih 10 % koristilo je jednokratne plastične čaše ponekad (za rođendane).

Koristeći procjenu odgajatelja o dnevnoj potrošnji čaša po jednom djetetu izračunali smo da se broj čaša koji se dnevno pretvara u otpad, samo u vrtićima na području Splita, kreće između 8000 i 9000.

Na godišnjoj razini na plastične čaše u vrtićima Splita roditelji djece trošili su 240.000,00 kn.

S obzirom na poražavajuće rezultate ovog istraživanja, odmah smo započeli proces zagovaranja za ukidanje ove negativne prakse. Pisali smo ravnateljima vrtića, razgovarali  sa zdravstvenim djelatnicima jer nas se pokušalo uvjeriti da je razlog ovome  osiguravanje higijenskih uvjeta, podignuli smo ovu temu pred Savjetodavnim vijećem za okoliš grada Splita, pisali smo nadležnom upravnom odjelu sa zahtjevom da se praksa promijeni, slali dopise Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. , Obratili smo se  i Ministarstvu zdravlja koje nam je potvrdilo da nema razloga za korištenje jednokratnih plastičnih čaša te da ne postoje pravilnici koji to propisuju.

Organizirali smo predavanja za odgajateljice, tiskali i distribuirali plakate o plastičnim čašama i njihovoj štetnosti, promovirali primjere dobre prakse i vrtiće koji to ne rade. Također smo ispitali kakva je praksa u zapadnim zemljama i pri tom se posramili kada su se oni čudom čudili da se to u Hrvatskoj i Splitu radi. Naši zaposlenici i članovi opirali su se sustavu i nisu željeli nositi čaše u vrtić, donoseći za svoju djecu višekratne čaše te su tako izlagali  djecu iskustvu „malih crnih ovaca“. Radovali smo se svakom novom vrtiću koji je odlučio prekinuti ovu negativnu praksu  te smo tu djecu i odgajatelje nagrađivali besplatnim Zelenim izletima.

Međutim, promjena su tekle vrlo sporo, rijetki su bili oni koji su se odlučivali primijeniti praksu koju je podržavala uprava vrtića. Svaka nova školska godina značila je i novu anketu. Nadali smo da će roditelji prepoznati ovu štetnu praksu pa su tako anketirani i roditelji, potom i vrtići Kaštela i Solina u kojima je anketa pokazala da  postoji ista negativna praksa. Stoga smo opet zagovarali, put gradonačelnika i nadležnih upravnih odjela ovih gradova. Ovaj problem isticali smo i kada smo sudjelovali u radu radne grupe za izradu Strategije za uvrštavanje Splita kao Grada prijatelja djece… I tako je malo pomalo sve više bilo onih koji su znali i uviđali koliko se lako ovo može promijeniti, kako lako „princip smanji“ možemo primijeniti. Među njima je bilo i političara, a tema je došla i do splitskog gradskog vijeća.

U jesen 2017.g. saznajemo da se u jednom vrtiću  napustila praksa korištenja jednokratnih čaša te se ne traže roditelji da ih donose. Međutim, nas nitko o tome nije obavijestio. U međuvremenu  pišemo gradu ponovno upozoravajući na pretrpanost odlagališta Karepovac te tražimo odgovor na pitanje jesu li konačno naložili gradskim vrtićima da se s ovim prestane. Ubrzo dobivamo POTVRDAN odgovor.

Da se na ovaj korak mislilo prije, ne samo u vrtićima, nego i u ostalim institucijama, da smo bili više odgovorni, da se odvojilo onih 30% papira, 30% biootpada i isti kompostiralo, da se odvojila plastika i metal, danas ne bi morali svjedočiti premještanju tona i tona otpada, udisati emisije štetnih plinova i osjećati smrad na području cijelog grada. Na Karepovcu bi imali još mjesta za onaj mali dio koji se ne može odvojiti i reciklirati.

Sada nam jedino ostaje iz ovih grešaka učiti. I uspjehe slaviti!