U Hrvatskoj je zaštićeno ukupno 409 područja u različitim kategorijama zaštite. Osim toga, u obuhvatu je ekološke mreže 745 područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove te 38 područja očuvanja značajnih za ptice.
Samim proglašenjem zaštite nekog područja ne može se postići očuvanje vrijednosti zbog kojih je ono proglašeno. Neophodno je trajno pratiti promjene i po potrebi provesti aktivnosti za poboljšanje stanja područja. Također, potrebno je pratiti i utjecati na ljudske djelatnosti koje se odvijaju na tom području. U slučajevima kada te djelatnosti predstavljaju pritisak, treba ih ograničiti i prilagođavati, a kada doprinose poboljšanju stanja vrijednosti, treba ih poticati.
Upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže
Pri upravljanju zaštićenim područjima potrebno se baviti različitim pitanjima: od očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti do održivosti korištenja prirodnih dobara, upravljanja posjećivanjem te suradnje s dionicima i jačanja kapaciteta institucija koje upravljaju ovim područjima.
Odgovornost za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže u rukama je javnih ustanova. Temelji se na upravljačkim dokumentima, kao što su: plan upravljanja, godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih područja, pravilnik o zaštiti i očuvanju, odluka o mjerama zaštite i očuvanja, prostorni plan područja posebnih obilježja itd. Upravljačkim dokumentima planira se i regulira provedba očuvanja vrijednosti zaštićenog područja.
Planovi upravljanja
Javna ustanova može upravljati brojnim područjima i svoje resurse mora raspodijeliti na sva područja kojima upravlja. S aspekta upravljača korisno je na jednom mjestu, odnosno u jednom strateškom dokumentu, imati popisane sve ciljeve i aktivnosti koje planira provoditi. Taj strateški dokument zapravo je plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže, a rezultat je dinamičnog, ponavljajućeg procesa u kojem se odlučuje o tome što se želi postići i planira se što se mora poduzeti.
Na temelju Zakona o zaštiti prirode javne ustanove obvezne su izraditi planove upravljanja za zaštićena područja i područja ekološke mreže.
Plan upravljanja donosi se za razdoblje od 10 godina uz mogućnost izmjene i dopune nakon 5 godina. Tijekom tog vremena provodi se kroz godišnji program zaštite, očuvanja, korištenja i promicanja zaštićenog područja. Plan obuhvaća analizu stanja zaštićenog područja i područja ekološke mreže, ciljeve upravljanja i aktivnosti za njihovo postizanje, pokazatelje provedbe plana i upravljačke zone. Planom treba nastojati utvrditi idealne ciljeve, ali u skladu s prepoznatim realnim okolnostima. Također, plan treba biti utemeljen na najboljem dostupnom znanju u trenutku njegove izrade.
Participatorni proces izrade planova upravljanja
Izrada plana proces je u kojem su, osim djelatnika javne ustanove, uključeni i dionici pojedinog područja. Proces planiranja važan je koliko i sam plan. Dionici su svi oni koji imaju svoj udio, prava i/ili interes u provedbi plana upravljanja na način da mogu nešto izgubiti ili dobiti njegovim provođenjem. Sudjelovanje dionika podrazumijeva mogućnost da oni koji su izravno ili posredno povezani s planom upravljanja mogu pridonijeti razvoju plana svojim stavovima, znanjem, iskustvom ili idejama. Uključivanje dionika u planiranje upravljanja naziva se participatornim planiranjem.
Sudjelovanje javnosti u donošenju pojedinih planova upravljanja moguće je putem očitovanja, prijedloga i primjedbi tijekom javne rasprave, koju provodi nadležna javna ustanova.
Donošenje i obveze proizašle iz planova upravljanja
Plan upravljanja stupa na snagu nakon dobivene suglasnosti ministarstva nadležnog za pitanja zaštite prirode te usvajanja upravnog vijeća nadležne javne ustanove. Važeći planovi upravljanja javno su dostupni na mrežnim stranicama javnih ustanova za upravljanje pojedinim zaštićenim područjima.
Plan upravljanja strateški je dokument kojem je prvenstvena svrha strateško vođenje aktivnosti koje će na zaštićenom području provoditi nadležna javna ustanova. Međutim, on je ujedno i strateška osnova za donošenje regulatornih dokumenata, podzakonskih akata kojima se reguliraju ljudske aktivnosti i djelatnosti u zaštićenom području. Pravne i fizičke osobe dužne su voditi se odredbama plana upravljanja pri obavljanju svojih djelatnosti te pri izradi projekata i akata koji mogu imati utjecaj na zaštićeno područje.
Struktura plana upravljanja, proces izrade i procedura donošenja detaljnije su opisani u nacionalnim Smjernicama za planiranje upravljanja zaštićenim područjima i/ili područjima ekološke mreže. Nacionalna usklađenost načina izrade, strukture i sadržaja planova upravljanja iznimno je bitna kako bi se mogla pratiti učinkovitost zaštićenih područja.
Koja je uloga Sunca u planovima upravljanja?
Sunce još od 2010. predano radi na razvoju standarda planova upravljanja zaštićenih područja, razvoju kapaciteta javnih ustanova, jačanju međusektorske suradnje i uključivanja dionika u proces. Također, koordinira izradu samih planova.
Ponosno možemo reći da smo do danas održali preko 100 dioničkih radionica za planiranje upravljanja i koordinirali izradu čak 16 planova upravljanja za preko 20 obalnih i morskih zaštićenih područja te 70 područja ekološke mreže. Ovi dokumenti nastali su iz znanja, stručnosti i suradnje sa širokim spektrom dionika kako bismo osigurali dugoročno očuvanje ovih dragocjenih područja.
Reference:
- Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19)
- Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (NN 80/19)
- Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (2020): Smjernice za planiranje upravljanja zaštićenim područjima i/ili područjima ekološke mreže. Verzija 1.1. UNDP, Hrvatska.
- https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/odrzivo-koristenje-prirodnih-dobara-i-ekoloska-mreza/ekoloska-mreza
- https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/zasticena-podrucja/upravljanje-zasticenim-podrucjima