Morska zaštićena područja već postoje u svijetu, a razlikuju se po veličini, razini i kategoriji zaštite te dopuštenim, ograničenim i u potpunosti zabranjenim aktivnostima.
Kada je riječ o moru, zone stroge zaštite ili no-take zone najučinkovitija su razina zaštite područja jer donose najviše koristi za biološku raznolikost, ali i za lokalnu zajednicu oporavkom gospodarski važnih vrsta. Prema EU Strategiji bioraznolikosti do 2030., države članice moraju doprinijeti uspostavi mreže učinkovitih zaštićenih područja na 30 % površine mora, od čega 10 % mora treba biti strogo zaštićeno.
Trenutno postoji vrlo mali broj područja koji su efikasni u postizanju ciljeva zaštite. Prema mišljenju stručnjaka za zaštitu mora, a prateći Kriterije i smjernice za proglašenje zaštićenih područja EU Komisije, primjeri učinkovitih strogo zaštićenih morskih područja u Europi su otočje Columbretes i otočje Medes u Španjolskoj, Calanques u Francuskoj i Torre Guaceto u Italiji.
U svrhu očuvanja bioraznolikosti i obnove ribljeg fonda, zone stroge zaštite trebale bi biti uspostavljene u obalnim (in-shore) i pučinskim (off-shore) područjima, jer su u tim dijelovima zastupljena potpuno različita staništa i vrste. Stoga vam u nastavku predstavljamo dva međunarodna primjera učinkovitih zaštićenih područja, obalnog područja Torre Guaceto i pučinskog otočja Columbretes.
Zaštićeno područje Torre Guaceto (Italija)
Zaštićeno područje Torre Guaceto nalazi se na jadranskoj obali Italije, u regiji Puglia.
Zaštita je proglašena 1991. godine na površini od 2227 ha, no sve do 2001. godine postojala je samo „na papiru“. Godine 2001. započinje se provođenje zaštite na terenu te je zabranjen ribolov kako bi se omogućio oporavak ribljeg fonda. Dolazi do otpora ribara (krivolov), zapljene ribolovnih alata i oduzimanja povlastica. Konflikti su se ipak smirili i uložen je veliki trud kako bi došlo do suradnje dionika na terenu.
Od 2005. godine područjem se počinje participativno upravljati uz uključivanje ribara, organizacija civilnog društva i znanstvenih institucija. Upravljanje putem suradnje s lokalnim ribarima koji love unutar morskog zaštićenog područja Torre Guaceto jedna je od rijetkih primjera dobre prakse koji pokazuje da je moguće uključiti tradicionalno ribarstvo u održivo upravljanje resursima.
Staništa obuhvaćena zaštitom mozaična su, uključuju livade morskih cvjetnica, pješčane plaže i dubokomorske mediteranske koraljne formacije te pružaju dom brojnim vrstama školjkaša, spužvi, gorgonija, riba, itd.
Područje se sastoji od tri zone s različitim stupnjem zaštite: zona stroge zaštite, opća zona i djelomična zona zaštite. U zoni stroge zaštite dozvoljena su samo znanstvena istraživanja. Opća zona koristi se također za znanstvena istraživanja, ali je dozvoljeno i kupanje te specijalne ture, dok se djelomična zona zaštite, koja je ujedno i najveća, koristi još i za regulirani mali obalni i sportsko-rekreativni ribolov te za prolaz plovila. Sidrenje je zabranjeno. Čuvari područja i istraživači imaju ovlaštenje za nadzor i provjeru ulova i korištenih ribolovnih alata.
Znanstvena istraživanja pokazuju da je učinkovitost zaštite i nadzora područja vrlo visoka, a područje pruža i značajne koristi za ribarstvo. Utvrđeno je da je ulov po jedinici napora oko dva puta veći u zaštićenom području u usporedbi sa susjednim vodama, pa je i prihod duplo veći.
Zaštićeno područje otočje Columbretes (Španjolska)
Otočje Columbretes skupina je malih nenaseljenih otočića i grebena vulkanskog podrijetla u Sredozemnom moru, udaljena 30 nautičkih milja od obale. Administrativno pripada pokrajini Valencija.
Otočje je proglašeno rezervatom (wildlife reserve) 1988. godine, a 1990. godine zaštita je proširena i na morski dio (marine reserve). Područje pripada Ib kategoriji zaštite prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode (IUCN – International Union for Conservation of Nature and Natural Resources), što znači da je zadržalo svoj prirodni karakter, odnosno da nije bilo značajnijeg ljudskog utjecaja. Otočje Columbretes područje je od posebnog značaja za Sredozemlje (SPAMI – Specially Protected Areas of Mediterranean Importance).
Morsko zaštićeno područje podijeljeno je u tri zone s donekle različitim regulacijama aktivnosti: zona stroge zaštite, morski rezervat i zona posebne namjene. U sve tri zone zabranjeno je slobodno sidrenje plovila, obavljanje bilo kakve vrste ribolova te uzimanje životinja, biljaka, predmeta ili stijena. U zoni stroge zaštite dozvoljena su samo znanstvena istraživanja.
Slobodno je ronjenje dopušteno, dok je scuba-ronjenje ograničeno na zonu posebne namjene, uz prethodno odobrenje. Preduvjeti za ronjenje valjana su ronilačka dozvola s najmanje 25 zabilježenih zarona, dok posljednji zaron mora biti u posljednjih 12 mjeseci.
Zbog osjetljivosti područja dopušteno je organizirano posjećivanje. Iskrcaj je moguć samo na jednom otoku, na kojem se nalazi i svjetionik, i to uz pratnju čuvara prirode, pridržavajući se određenih pravila ponašanja. Postoji maksimalno dnevno ograničenje posjeta i vrijeme posjeta. Dopuštenje za posjet otoku daje se prema redoslijedu dolaska i ne može se rezervirati unaprijed. Plovidba je kroz zaštićeno područje dopuštena, ali ograničena na najveću brzinu od tri čvora.
Sidrenje plovila moguće je samo na uspostavljenim sidrištima. Ograničenja u korištenju ovog područja ključna su za učinkovitu zaštitu. Iako ribolov nije dozvoljen, ribari koji love u okolnom moru profitiraju od zaštite. Naime, unutar zaštićenog područja dolazi do povećanja mase i broja gospodarskih vrsta organizama koje onda naseljavaju i okolno područje („efekt prelijevanja“).
Zbog svoje izolacije, otočje je dom brojnim endemskim vrstama, kao i područje razmnožavanja rijetkih morskih ptica. U okolnom moru dominiraju potopljeni grebeni. Raznolikost dubina i staništa, udaljenost od obale i postojanje kontinuirane zaštite, omogućilo je veliku raznolikosti zajednica s izvrsnim stupnjem očuvanosti. Tu su prisutne vrste koje su zbog prekomjernog izlova ili promjena u staništima rijetke u obalnoj zoni pokrajine Valencije, kao što su alga cistozira, jastog, kirnja, crveni koralj, velika rožnjača, dobri dupin, glavata želva i druge.
Zahvaljujući strogoj zaštiti mora, otočje Columbretes danas je područje dobro očuvanih mediteranskih staništa, što ovaj arhipelag čini i zanimljivim mjestom za znanstvena istraživanja.
Ovo su samo neki od primjera koji nam dokazuju da stroga zaštita morskog područja doprinosi očuvanju vrsta te povećanju njihove mase i raznolikosti. Samim time donosi i dobrobiti lokalnim zajednicama. Stoga su zone stroge zaštite jednostavno nužne ako želimo osigurati dobrobit za bioraznolikost, ali i za čovjeka.
Nadamo se da će u skorijoj budućnosti neka zona stroge zaštite u Hrvatskoj biti primjer učinkovitosti na koji ćemo biti ponosni, te da ćemo se i mi dičiti morem punim života. A za to nam treba podrška svih vas…