Zone stroge zaštite igraju ključnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti. Na kojim područjima smjestiti zone stroge zaštite u moru? Koliko ih treba biti, kakve veličine, kakvog oblika i koliko trebaju biti udaljene jedna od druge, kako upravljati njima?

Odgovore na ova pitanja dala su istraživanja provedena na otprilike 150 zona stroge zaštite diljem svijeta, s dokazanim značajnim pozitivnim učincima zaštite. Zaključci studija bili su osnova za donošenje EU strategije bioraznolikosti do 2030. i smjernica EU za njezinu provedbu.

Što je potrebno obuhvatiti zonama stroge zaštite?

Nužno je zaštiti različite aspekte morskog okoliša i života koji ga naseljava kako bi se osiguralo nesmetano odvijanje prirodnih procesa ekosustava. Pri odabiru područja na kojima će se uspostaviti zone stroge zaštite potrebno je:

• osigurati zastupljenost svih stanišnih tipova te, slijedom toga, zastupljenost zona stroge zaštite i na pučinskim (off shore) i obalnim područjima (in shore);
• uključiti staništa koja pružaju važne usluge ekosustava i čije je očuvanje prioritetno na razini EU-a;
• uključiti livade posidonije zbog njihove važnosti, posebice u ublažavanju klimatskih promjena;
• uključiti područja na kojim obitavanju populacije rijetkih, ugroženih i zaštićenih vrsta, posebice ona koja su važna u njihovim najosjetljivijim fazama životnog ciklusa;
• uključiti osobito poznate lokacije mrjestilišta, rastilišta i hranilišta riba;
• zaštiti dobra ribolovna područja ili ona s dobrim potencijalom za oporavak.
  

Kako odrediti lokacije i granice zona stroge zaštite?

Najveća učinkovitost zona stroge zaštite postiže se ispravnim dizajnom njihove veličine i smještaja. Međunarodna iskustva daju sljedeće smjernice za postizanje maksimalnog učinka zaštite:

• 10 – 30 % od ukupnog područja treba izuzeti od ribolova. 
• Veličina pojedinačne zone stroge zaštite ne bi smjela biti manja od 0,5 km². U svijetu je 50 % ovih zona površine manje od 4 km², a u Europi manje od 2 km² .
• Za očuvanje vrsta velikog raspona kretanja potrebno je zaštiti veća područja.
• Važno je uspostaviti mrežu zona stroge zaštite. Zone trebaju biti međusobno udaljene 10 – 20 km kako bi se postigao najveći učinak, odnosno osigurala povezanost raznošenjem ličinki riba i drugih organizama.
• U slučaju kada je zona stroge zaštite dio većeg zaštićenog područja, treba je postaviti u njegovoj sredini, ne u rubnom dijelu.
• Potrebno je omogućiti bolju kontrolu i veću učinkovitost uspostavom tzv. buffer- ili tampon-zona oko zone stroge zaštite, u kojima ljudske aktivnosti nisu u potpunosti zabranjene već dodatno regulirane.
• Kod postavljanja granica treba koristiti što više prirodne orijentire, položaj i oblik koji osigurava jednostavnost nadzora.

Kako upravljati zonama stroge zaštite?

Proglašenje zona stroge zaštite tek je početak, jer nakon uspostave treba i uspješno upravljati ovim područjima kako bi se ostvarili željeni ciljevi zaštite. Dosadašnja iskustva donijela su i ključne smjernice u upravljanju zonama stroge zaštite:

• uključiti dionike i lokalnu zajednicu u proces uspostave zaštite i kasnije upravljanje;
• osigurati transparentnost i pravovremenost procesa;
• uspostaviti trajnu zaštitu putem nedvosmislenih i provedivih regulatornih dokumenata;
• uspostaviti i provoditi redoviti nadzor, uključujući i onaj tijekom noći;
• definirati jasne ciljeve zaštite i uspostaviti mehanizme praćenja ostvarivanja ciljeva;
• provoditi redovita praćenja stanja i izvještavanje dionika o učincima zaštite;
• biti svjestan da je prirodi za oporavak potrebno vrijeme – učinci zaštite vidljivi su u prosjeku nakon pet godina učinkovite provedbe.

Pravilno smještene i upravljane, ove zone mogu postići značajne pozitivne učinke u očuvanju morskog ekosustava. Uključivanje svih relevantnih dionika, transparentnost, jasno definirani ciljevi i strpljenje za postizanje rezultata temeljni su koraci u ostvarenju učinkovite zaštite i svih dobrobiti koji iz nje proizlaze.

Pozivamo vas da se pridružite našoj kampanji More puno života i podržite uspostavu zona stroge zaštite u Jadranskom moru. Vaša svijest o važnosti ovih mjera zaštite ključna je za očuvanje biološke raznolikosti Jadranskog mora za buduće generacije.

Reference:
https://environment.ec.europa.eu/system/files/2022-01/SWD_guidance_protected_areas.pdf
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1590574123338&uri=CELEX%3A52020DC0380
https://www.piscoweb.org/science-marine-reserves