piše: prof. dr. Ivo Babić

Koliki su, zapravo, rasponi Jadrana?
Navodi se da mu je površna 138 595 km², duljina 870 km,
prosječna širina 159,3 km, prosječna dubina 173 m.

Budući da Jadran nije odveć širok, za iznimno vedrog vremena, za burnih dana nakon kiše moguće je, priča se, zamijetiti planine na italskoj obali. S otoka Palagruže noću se u tami naziru žmirkava svjetla automobila na padinama Monte Gargana, a čuo sam da se iz Barija, tamo gdje je Jadran uži, mogu ugledati planine u Albaniji. Objavljene su i slike Biokova viđenog s Monte Gargana. Nekoć, za povoljna vjetra, za privjetrine bilo je moguće u jednom danu doploviti do druge strane Jadrana; avionom ga je moguće preletjeti za manje od pola sata.

Michel de Montaigne spominje i ptice koje prelijeću s jedne na drugu stranu Jadrana. (1) U oba pravca plivaju i ribe. Hodočasnici s istočne obale usmjeravali su svoja ufanja preko mora: na svetište San Michele u Garganu, na crkvu sv. Nikole u Bariju i na Svetu kuću u Loretu. No, s italske strane mogu se sručiti gradonosne oluje i dolijetati vještice od čega se branilo upornom zvonjavom.

U istočnoj obali Jadrana mnogi su brodolomci našli zakloniše.

U legendi o sv. Heleni jedan čavao s križa bačen u more, smirio je pogibeljni vrtlog na Jadranu.
Kralj Rikard Lavljeg Srca navodno se sklonio na Lokrum. Oluja je na istočnu obalu natjerala, priča se, i sv. Franju; 1177. god. papa Aleksandar III. zbog nevremena se zaustavio na Palagruži i potom navratio u Zadar. Vjetrovi mogu iznenaditi; u Kvarneru se događa da se čak sred ljeta sruči bura. Točno je da je Jadran relativno mirno more i da više nema velikog rizika od brodoloma iako se i danas događaju; osobito su česti sudari glisera i jahti, stradavaju i kupači na koje nasrću gliseri. Jadran je krajem XX. stoljeća bio pogibeljan za albanske imigrante koji su se u malim barkama nastojali dokopati talijanske obale. Predstoje invazije migranata s južnih obala Mediterana.

Iako, zahvaljujući stabilnijim i sigurnijim brodskim konstrukcijama, brodolom više ne predstavlja tako veliki problem, no uvijek postoji mogućnost havarije uzrokovane ljudskom ili tehničkom pogreškom. Po broju potopljenih brodova Mediteran je na drugome mjestu među pomorskim regijama. U razdoblju od 2011. godine do 2017. godine u Jadranskom moru zabilježeno je 139 ozbiljnih pomorskih nezgoda – potonuća, nasukavanja i sudara (2).

Satelitske snimke Jadrana olakšavaju rasprodaju državne imovine

Jadran je tek sjeverni rukavac Mediterana, parafraziram Fernanda Braudela, najdublje uvučen u europski kontinent. Danas smo u fazi kontrakcije prostora zbog sve intenzivnijeg i bržeg prometa. Na ekranima kompjutora, na satelitskim snimkama Jadran se čini tako malenim, sličan slijepom crijevu. Program Google Earth omogućuje pregled i daje dimenzije svake pojedine zavale.

Današnji naraštaji navikli na satelitske snimke trebali bi imati i veću odgovornost prema prostoru jer imaju potpuni uvid u njegove ograničene raspone. No, ti satelitski snimci olakšavaju posao spekulantima i agencijama za nekretnine, a i dužnosnicima za rasprodaju državne imovine: mogu poslužiti za brzu potragu za još neizgrađenim skrovitim uvalama s kakvima su nareckani dalmatinski otoci. Jedan ruski tajkun, reklo bi se po starinsku gavan (dakako, bivši visokopozicionirani „drug“, sličan Goldfingeru), pokušava na Mljetu na kojem se nalazi nacionalni park, na tom otoku mitske ljepote, izgraditi nove
turističke komplekse. Neoliberalizam odrješuje ruke međunarodnim profiterima od kojih mnogi žele prigrabiti cijele otočiće sa svjetionicima. Namjeravaju razgrabiti još nedirnute vanjske strane otoka. S državnim sredstvima izgradit će ceste s izlikom prevencije od požara. Potom će, uz podršku domicilnog
stanovništva, uslijediti intenzivna gradnja.

Lokalno pučanstvo koje je odavno prisvojilo nekadašnje zajedničke ispaše, crkvene i ostale feudalne posjede sudjeluje u rasprodajama čak i otočića. Zalaže se za izmjene urbanističkih planova tako da bi zelene zone postale građevini tereni. U koncesije se daju obale i morske površine, poput investitura kao fenomen svojevrsnog neofeudalizma. U srednjem vijeku prava na ribolovna područja polagali su prvo
pojedini samostani. Špekulanti svih vrsta i nacionalnosti naročito su efikasni u tranzitnim zemljama, a političari, čak i ministri, i domaći ljudi na usluzi su im.

Sve je na rasprodaju.

U zemljama u tranziciji već se uvriježila ideja da je urbanističko planiranje ostatak socijalizma koji treba čim prije zaboraviti. Sve što nije zabranjeno dopušteno je. Više se ne govori o općem dobru, o državnom i društvenom vlasništvu. Ishlapjele su i varave nade koje su polagane u Crkvu kao moralni autoritet, jer i ona je suviše zaokupljena ovozemaljskim brigama; primjerice, redovnice, benediktinke iz Samostana sv. Marije u Zadru, ustupile su u koncesiju zemljišta koja im je poklonio kralj Petar Krešimir.

Ljudima koji žive na obali kao da ne preostaje drugo nego rasprodaja zemljišta i nada o blagodati koje će im donijeti turizam. U tijeku je nova „seoba Slavena“, proces litoralizacije, masovno doseljavanje stanovništva iz zapuštene unutrašnjosti sjeverozapadnog Balkana, koje se nada lagodnom životu na obali.

Reperkusije isključive orijentacije na turizam očituju se u svim sferama

Vlada opća grabež obalnog prostora, izgradnja u svakoj mogućoj uvali, poželjan je „prvi red do mora“ e da bi se živjelo od iznajmljivanja apartmana u ljetnom periodu. Međutim, ekonomska monokultura ne ukazuje na „svijetlu budućnost“, ne sluti na dobro što se pokazalo tijekom epidemije Covida 19. Reperkusije isključive orijentacije na turizam očituju se u svim sferama, na primjer, u demografskom pražnjenju zaleđa, u ideologiji zimmer frei turizma, u lažnome servilnom konobarskome mentalitetu, s krčmarima koji su gostima spremni omogućiti maštovite oralne, gastro (analne) i genitalne užitke, veoma slični liku Thénardiersu iz romana Jadnici. Predstoji razvoj seksualnog turizama.

Ne trebaju ni velika matematička znanja i visoka naobrazba za vođenje statistike o broju općenja i noćenja, za računanje razlike između cijena pića u veleprodaji i maloprodaji, kako prikriti razlike između svježe i smrznute ribe… Kako se hvali jedan turistički stručnjak, samozvani kapetan iz Makarske: „Moram varati, lagati i krasti, moram biti primazan svim mastima!“(3). Za naznaku intelektualnih raspona turističko zabavljačke „industrije“ može poslužiti i reklama: Zato nema brige. Očito je ove godine lito tamo di si ti. I boli te Pipi (4).

U bespravnoj izgradnji i prisvajanju Jadranske obale sudjeluju lijevi i desni

Miniraju se stijene da bi se betonirala obala pred kojom se nasipa, „dohranjuje“ nabacanim tucanikom za umjetne plaže. U bespravnoj izgradnji i prisvajanju obale sudjeluju lijevi i desni, čak i „karizmatične“ osobe (5).

Zauzimaju se i otočići. Divlja izgradnja trodimenzionalna je projekcija cjelokupne društvene prakse, mentaliteta stanovništva, politike. Duž obale i na otocima „na divlje“ grade strani državljani, najviše iz Slovenije gdje stranci ne mogu graditi, pogotovo ne bez dozvole. Veliko političko dostignuće političke
prakse jest takozvana legalizacija divlje izgradnje, legalizacija ilegalnog, zapravo priznanje prostornog kaosa (6).

Žala udaljenijih jadranskih otoka prekrivena su otpadom, prije svega onim plastičnim.

Koliko li samo tona smeća završi na dnu Jadrana koji se sve više pretvara u odlagalište otpada. U studenom 2001. more oko Pelješca i Mljeta bilo je prepuno raznorodnog smeća doplutalog iz Albanije: plastičnih predmeta, bolničkog otpada, igala, katetera, crkotina… Povremeno i u dubrovačkoj luci potamni pokrov smeća. Žala udaljenijih otoka prekrivena su otpadom, prije svega onim plastičnim. Na plažama treba paziti da se ne ubodete iglama koje su odbacili narkomani.

Bit će posla za buduće hidroarheologe. Na dnu će moći izroniti još poneku amforu, ali i odbačene kompjutore. U mulju na dnu Jadrana čame i neupotrjebljeni projektili s osiromašenim uranom, izbačeni u more nakon bombardiranja Srbije. Koliko li se samo otpadnih voda i zagađenih rijeka izlijeva u more. Ni Krka ni Zrmanja nisu pošteđene. Kada rijeka Po izbaci u Jadran radioaktivne tvari, slijedi oscilacija radioaktivnosti i na suprotnoj obali.

Jadran je arterija svjetskog brodskog prometa

Na Jadranu postaje i sve tjesnije. Ako se iz Ankone motri otvoreno more, moguće je zamijetiti tankere nanizane poput gusjenica, koji duž obale prevoze tone nafte i druge raznovrsne terete među kojima i one opasne po okoliš. Takvi su prizori na istočnoj strani Jadrana sakriveni otocima. Jadran je i danas arterija
svjetskog prometa kojom prometuju golemi trgovački brodovi, vojne flote, dok se pod površinom kriju podmornice, neke na nuklearni pogon.

Jadranom teče krvotok nafte

Tijekom promatranja u rujnu 2008. godine u Jadranskome moru u plovidbi je bilo odjednom prosječno 75 brodova, maksimalno 125. Od tog broja, prosječno 20 % bili su tankeri. Sada je taj broj mnogo veći. Jadranom teče krvotok nafte – crne krvi suvremene civilizacije, od strateškog interesa u igri svjetske politike. Prema posljednjim promatranjima, tijekom godine u Jadran uplovi i isplovi 6100 brodova s opasnim teretom od čega 4386 tankera sa 60,3 milijuna tona nafte i naftnih derivata (7).

Inzistiralo se na projektu Družba Adria kojim bi se Jadranski naftovod (prijevoz sirove nafte) prespojio s ruskom Družbom, najdužim svjetskim naftovodom. Sad je na Krku aktualno skladištenje ukapljenog plina. Dovoljno je da se izlije nafta iz samo jednog tankera pa da se površina cijelog Jadrana prekrije tankim slojem masnoće. Ukupna kumulativna površina naftnih mrlja na Jadranu zbog izlijevanja s brodova iznosi 1228 km2 što je tri puta više od površine Cresa – najvećeg jadranskog otoka. Ovo nisu izlijevanja zbog posljedica pomorskih nezgoda već zbog nepridržavanja propisa (8).

Pod tim masnim juhama more ne diše, guši se fitoplankton. Nad liticama vanjskih otoka pružaju se duge, crne trake, tragovi mineralnih ulja. Na nekim plažama šljunak je ljepljiv zbog naplavina mazuta. Prilikom leta helikopterom do Palagruže posvuda mi se ukazivao prizor morskih površina s masnim mrljama prelijevajućih boja i plutajućih nakupina smeća.

Vlada RH otvorila je 2. travnja 2014. godine javno nadmetanje za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u hrvatskom dijelu jadranskog podmorja. U istraživanju mogućih nalazišta koristila su se miniranja na morskom dnu. Započinju istražna bušenja nafte na crnogorskom podmorju koje će sprovesti koncesionar talijansko-ruska kompanija „Eni i Novatek”. Na talijanskom dijelu Jadranskog mora već se odavno eksploatira plin. Eksplozija plina na platformi Pagura (11 milja od luke Ravenne) prouzročila je 29. IX. 1965. potapanje platforme. Erupcija plina zaustavljena je tek tri mjeseca poslije. Stradala su trojica tehničara.

Kruzeri na Jadranu

Turizam povlači za sobom različite vrste onečišćenja. Pojedini kruzeri prevoze preko 4000 putnika i više od 2000 članova osoblja što višestruko premašuje broj stanovnika većine dalmatinskih gradića. U Dubrovniku se očekuje, kako se planira, 441 pristanak kruzera sa 740 tisuća putnika koji, sabijeni u konačno velikom brodu riskiraju bolesti, upale pluća, na primjer. Dotle stanovništvo povijesne jezgre Dubrovnika broji još svega nekoliko stotina žitelja. U jednom danu u Split se može sjatiti do 180 tisuća turista. Kruzer kapaciteta tri tisuće gostiju, u svojim tankovima prevozi nekoliko tisuća tona goriva, proizvede dnevno 10,5 – 12 tona krutog otpada, 1203 kg ugljikova dioksida po jednom kilometru plovidbe, 60 000 – 120 000 litara crnihotpadnih voda, 1 020 000 litara sivih otpadnih voda, 30 000 litara zauljenih voda, te čak 390 – 480 kg opasnog otpada (9).

Svaki turist s kruzera osim nešto malo novaca ostavlja i kubni decimetar izmeta i urina što valja ubrojiti u turističke proizvode. 20. srpnja 2019. godine, 15-ak kruzera usidrenih na punti Zlatnog rata na Braču
ispuštali su fekalije tako da se more obojilo u smeđe. (10) Gotovo se svakodnevno objavljuju upozorenja kako su pojedine plaže zagađene fekalijama, naravno ne samo onima s kruzera. Fekalno zagađenje kao tamno smeđe mrlje koje plutaju prema Nacionalnom parku Brijuni vidljivo je iz satelita (11).

Tendencija je pretvoriti cijeli Jadran veliki lunapark prepun marina

Tendencija je pretvoriti cijeli Jadran u jedan veliki lunapark prepun marina s pratećim „zabavnim sadržajima“ koje će zakrčiti akvatorije, uništiti i posljednje nedirnute zatone. Ljeti „našim“ dijelom Jadrana plovi oko 180 000 brodica i jahti (12). Hrvatska svjetska nautička čarter-velesila, posjeduje 40 posto svjetske čarter-flote brodica i jahti. Tom se flotom od blizu dvije i pol tisuće takvih plovila godišnje koristi oko pola milijuna gostiju (13).

Marine, osim što donose dobit, veliki su zagađivači: otpadnim vodama koje nastaju tijekom pranja brodova, bojama za premazivanje brodova, vodama koje nastaju tijekom pranja motora i za vrijeme popravka i pranja podvodnih površina, zauljenima oborinskim vodama s asfaltiranih manipulativnih površina, fekalnima, sanitarnima, kaljužnima i balastnim vodama, sanitarnim otpadnima vodama, mineralnima uljima a s brodova: sitnim česticama poliesterskih smola prilikom rada na plastičnim dijelovima plovila, biocidima koji su sastavni dijelovi protuobraštajnih boja, tijekom boravka plovila u marini (14).

Luka za megajahte, za one najveće na svijetu – Porto Montenegro Marina izrađena je u Tivtu na mjestu vojnog brodogradilišta; slična sudbina vjerojatno čeka i druga hrvatska brodogradilišta. Primjerice, Trogirsko brodogradilište prepušteno je propadanju zbog planirane izgradnje hotela uz marinu koja je već zakrčila akvatorij oko Trogira.

Devastacija prirodnih vrijednosti i kulturnih dobara Jadrana

Od devastacije nisu pošteđene ni iznimne prirodne vrijednosti ni kulturna dobra, pa čak ni one formalno zaštićene, poput slanoga Rogozničkog jezera (Zmajeva jezera) jedinstvenoga hidrogeomorfološkog fenomena. Jezero je biokemijski veoma osjetljivo: 1997. godine znanstvenici su tvrdili da je u jezeru uginulo 20 tisuća tona živućih organizama. Godine 1991. utjecajni poduzetnik oko jezera pokrenuo je izgradnju turističkih kompleksa uza Zmajevo jezero i marinu nad podvodnom pećinom Zmajevo uho kroz koju je cirkulirala voda unatoč zastavno utemeljenim apelima. Jedan od prvih koji ih je uputio bio je
biolog Donat Petricioli (15).

U uvali Vruja, tamo na strminama na prilazu u Makarsku krajinu, u jednom od razmeđa dalmatinskog krajolika, bez ikakvih potrebnih dozvola gradi se turistički kompleks (16).

Zbog općeg bezvlašća ali i suvremene tehnike može se graditi i na vanjskim stranama otoka, u takvome
geomorfološkom okruženju koje je do jučer bilo nedostupno i skrovito. Biograd je okružen privezištima poput golemih ticala nekih praživotinja. Marine ulaze i u rijeku Krku zaklanjajući panoramu slikovitog Skradina.

Investitori su „lijevi“ i „desni“ tajkuni. Na redu je opjevana Vela Luka u kojoj gradi tajkun podržan s „lijeve“ strane političkog spektra. Naravno, prednjače „domoljubi“.

Gradnja većine marina, pa i onih golemih, poput one kod Segeta, na ulazu u Trogirski kanal, tik do groblja, slična roštiljima na moru, započeta je bez prethodnih dozvola koje su s vremenom ishođene. Ta oni su naši dobročinitelji, otvaraju mogućnosti za zapošljavanje jeftine radne snage, ponajviše za priučene konobare i kuhare, ne samo za domaće, već i za one iz daljih još siromašnijih zemalja. Oni su vješti igrači u globaliziranom svijetu. Njihova imaginacija nadilazi tijesne nacionalne okvire: oni rade vile s bazenima tik uz more kao na Floridi. Njihov su ideal daleka egzotična otočja gdje se kupaju i peru novac.

Bivšem splitskom gradonačelniku ideal je Split kao Ibiza, grad na istočnome balearskom otoku, koji je upravo primjer prostora zakrčenog, prekapacitiranom turističkom izgradnjom. Još je čarobniji Dubai svojom razmetljivom raskoši, omiljeno turističko odredište osobama iz kriminalno poslovnog miljea.

Domoljubi“ bez ustezanja prodaju arapskim investitorima svoje uloge u vlasništvu hotela. Projekt hostelskog komplekasa mastodontskih dimenzija proročanskog naziva Hrvatski san (takvi snovi već se obistinjuju) nudi se za različite lokacije u južnoj Dalmaciji iako se ne obazire na prirodne specifičnosti regije ili mikrolokacije komornih raspona, primjereniji za nepregledne plaže uz koraljne grebene (17). Kao iz bajke koja se ostvaruje zvuči novinski naslov Saudijski princ iz helikoptera razgledao projekt Hrvatski san. (18)

Za turizam i građevine spekulacije nevažne su devastacije biocenoza Jadrana

Sve agresivnije reklame na Googlu ukazuju na još nedirnute uvale na kojima će minirati hridine i betonirati obale te osjetljive kontaktne zone, te „usne mora“ kako moli T. S. Eliot. Za turizam i građevine spekulacije nevažne su devastacije biocenoza; nije važno što se na obalama migolje rakovi, prianjaju školjke, gnijezde ptice, izranjaju gnjurci, prhnu vodomari, što tamo otpočinju posljednja jata divljih pataka. Možda na žalima još poneka kornjača leže jaja; morske medvjedice (morski čovik), sisavci, naša bliska rodbina, već su uglavnom potamanjene.

Ministar turizma Darko Lorencin predstavio je Nacionalni program upravljanja i uređenja morskih plaža, akcijski plan napravljen na temelju Strategije razvoja turizma do 2020. godine, kojem je cilj razvoj proizvoda „sunce i more“. Na temelju toga napravljena je podjela na ekoplaže, plaže za surfere, ronilačke, adrenalinske, romantične plaže, plaže za pse, plaže za obitelji s djecom, party plaže, plaže kulture, nudističke plaže, urbane promenadne plaže, plaže sa zabavnim sadržajima za mlade, plaže sa sportskim i rekreativnim sadržajima, te resort, odnosno hotelske plaže. (19)

Previše je intenzivnih aktivnosti koje se međusobno isključuju – negativnih eksternalija, prometa, platformi za eksploataciju plina, ribolova i promiskuiteta svih vrsta što ugrožava život u moru. Balastne vode iz istovarenih brodova izlijevaju se u Jadran, ugrabljene na nekim drugim, dalekim i toplim morima, izazivaju ekološke poremećaje; podrijetlom iz tropskih mora proširila se po dnu Jadrana štetna alga (Caulerpa taxifolia). Love se neobični, rijetki primjerci invazivnih vrsta riba pristiglih iz dalekih toplih mora. Novi podvodni uljezi: s balastnim vodama uplovili su i rebraši, makroplankton, predator zvan morski orah (Mnemiopsis leidyi).

Na Mediteranu sve je manje srdela – bitnih karika prehrambenog lanca; sve su sitnije, kraćeg životnog vijeka među ostalim i zbog izlovljavanja za potrebe ribogojilišta koja su zagađivači svoje vrste. Ribe u kavezima dobivaju antibiotike, navodno, hrane ih uvezenim haringama u kojima ima dioksina. I „naš čovo“ ne može se sustegnuti da katkad ne baci eksploziv, ili da modrom galicom zasljepljuje hobotnice. Nije lako držati se propisanih perioda zabrane izlova; lovi se čak i riblja mlađ; ribar „plete mrižu svoju“ sa sve užim oknima. Sve je manje riba, sve su skuplje; pitamo se sa zebnjom – koliko je u njima žive i mikroplastike. Masovno izumiru školjkaši, posebno periske (ljušture). Zaboravljamo da su i ljudi sudbinski spleteni prehrambenim lancima i svim mogućim vezama s cjelokupnim živim svijetom od planktona do riba.

Jadran ipak ima svoje granice.

Čak i da je velik poput oceana, ne bi bio dovoljno velik da zadovolji sve intenzivne aktivnosti. No i po sve kiselijim, oceanima plutaju arhipelazi plastike i ostalih nečistoća. Sve u Jadran i uz obale: platforme za crpljenje nafte i plina, spremišta ukapljenog plina, rafinerije nafte, jahte, uzgajališta riba i školjaka, ribolov, turizam, pomorski promet, hoteli, kilometri novih nasipa, zdrobljenih hridi i privezišta. „Razmišljalo se“ i o termoelektranama uz obalu. Svojedobno se planirala nuklearka na rtu Ploče (Punta Planke).

Ekolozi strepe da će se Mediteran uskoro pretvoriti u mrtvo more. (20) Takva će kob sustići i njegov sjeverni, uski rukavac – Jadran.

Autor teksta prof. dr. Ivo Babić hrvatski je povjesničar umjetnosti i arheolog (Trogir, 17.06.1946.). Uz teme iz arheologije i povijesti umjetnosti, istražuje poglavito kulturnu baštinu Trogira i Splita, s naglaskom na njezinoj zaštiti. 

1 Mirko TOMASOVIĆ, „Montaigne o hrvatskim hodočasnicama u Loretu i trgovcima u Anconi“, Mogućnosti, god. XLI, br. 4 – 6, Split, 1994., str. l20.
2 podatci prema Allianz-Safety & Shipping
3 „Dalmacija, legenda i gotovo, Ovaj brod već je 20 godina atrakcija kakve nema u Dalmaciji, a kapetan nam otkriva tajnu uspjeha: Moram varati, lagati i krasti, moram biti primazan svim mastima!“, Slobodna Dalmacija, 3. rujna 2018
4 Radio Ultra članak “Ovog ljeta cijela Hrvatska postaje plaža
5 Usp. „Čudo u Sućurju, Ovo je vila vidjelice iz Međugorja pred kojom je betonirana plaža, a za koju ona kaže ‘kakva kuća, koja plaža?’ Sedam dana luksuza naplaćuje 25.000 kn“, Jutarnji list, 31. srpnja 2019.
6 Članak na “Poslovni dnevnik”: Usp. MrakTARITAŠ: Legalizacijaodličnonapreduje
7 Podatci prema ADRIREP 2019/2020 i EUROSTAT 2018
8 Davor Vidas, „O zaštiti osobito osjetljivih morskih područja i potrebi regionalne suradnje u Jadranskom moru“
9 Jutarnji: Koliko, zapravo, hrvatska zarađuje na kruzerima? Nažalost, država ne vodi statistiku.; također Livia ŠANTIĆ, Siniša VILKE, Neven GRUBIŠIĆ, „Čimbenici štetnog djelovanja cruising-turizma na brodski okoliš“, Naše more: znanstveni časopis za more i pomorstvo, Vol. 58 No. 5 – 6, 2011., str. 241
10 „Nitko ne reagira. Kruzeri usidreni kod najljepše hrvatske plaže rade gadarije od kojih će vam se smučiti ‘meni je samo ostalo da promatram i analiziram boju i oblik…“, Jutarnji list, 22. srpnja 2019.
11 Index: Nenad JARIĆ DAUENHAUER, „Govna u Jadranu vide se iz svemira. Istražili smo odakle su došla“
12 Prema Izviješću Ministarstva mora, prometa i infrastrukture – 2019.
13 Jutarnji: Cloaca maxima, ,Pretvara li se Jadran u ogromnu septičku jamu direktor marine Pomer: ‘znate li koliko nam je jahtaša ovog ljeta došlo sa zahtjevom za pražnjenje?
14 K. DOGAN, T. MRŠIĆ, „Očuvanje prirodnih resursa nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj“, Pomorski zbornik, 47 – 48 (2013.), str. 81.
15 Irena CIGLENEČKI, Božena ĆOSOVIĆ, Damir VILIČIĆ, „Rogozničko jezero (Zmajevo oko) – koliko osjetljiv ekosistem? „Hrvatska vodoprivreda, (1330-321X) 67 (1998), 4, 43–47; Slobodna Dalmacija: Vedrana STOČIĆ, „Rogozničko jezero Zmajevo oko ponovno se zamutilo: Smrad po trulim jajima nesnošljiv je“
16 Index: Unatoč brojim pregnantnim tekstovima književnika Borisa Dežulovića i građanskim protestnim akcijama, investitor je ignorirao javnost, pozivajući se na veze s najvećim državnim dužnosnicima. V. npr. Dežulović odgovara: Milanović je Superhik, otima zemlju narodu i daje ju tajkunima; Večernji list: Tko je Latkoviću dao da devastira Vruju? Josipović: Kako bi bilo tko štitio čovjeka bez građevinske?
17 Portal oko članak: “Hrvatski san ide dalje župan mijenja prostorni plan ide golf”
18 Večernji list: Želi ulagati. Saudijski princ iz helikoptera razgledao projekt Hrvatski san
19 Šibensko kninska županija članak: Ministar Lorencin u vodicama predstavio nacionalni program upravljanja i uređenja morskih plaža
20 YouTube