U srcu Jadrana, unutar Parka prirode Lastovsko otočje radi Ivana Lagetar, čuvarica prirode koja već četiri godine svakodnevno svjedoči ljepotama i izazovima ovog jedinstvenog zaštićenog područja. Lastovski arhipelag, s 46 otočića i hridi, obuhvaća površinu od 196 km², a posebnu vrijednost ovom prostoru daje more i podmorje te njegov vrlo bogat živi svijet. Dapače, mnoge se biljne i životinjske vrste ovog otočja zbog svoje ugroženosti nalaze na Crvenom popisu ugroženih vrsta. Ova je otočna skupina važna i za migraciju ptica. Ne bi nas zato trebalo čuditi da očuvanje ovog otočja zahtijeva svestranost, upornost i ljubav prema prirodi. U razgovoru s Ivanom, otkrili smo kako se odlučila za rad na ovom radnom mjestu te o inspiraciji i izazovima s kojima se suočava u svom radu.
‘Bilo je izazovno dokazati se kao žena u ovom poslu’
Svoju ljubav prema moru i prirodi Ivana je razvila još u djetinjstvu, ribareći s ocem. Ta povezanost s prirodom, zajedno s iskustvom koje je stekla tijekom sezonskog rada u ustanovi, potaknula ju je da se prijavi za posao čuvarice prirode.
– Radila sam dvije godine sezonski u ustanovi prije nego što su me kolege motivirale da se prijavim. Iako je bilo izazovno dokazati se kao žena u ovom poslu, privukla me dinamika i raznolikost radnih zadataka. – govori nam Lagetar.
Posao čuvara prirode u Parku prirode Lastovsko otočje nije jednostavan – zahtijeva kombinaciju različitih vještina. Ivana objašnjava da čuvari nisu samo zaštitnici prirode, već i skiperi, vatrogasci, istraživači i ronioci.
– Naš posao uključuje širok spektar aktivnosti. Jedan dan provodimo monitoringe pod morem, drugi dan nadziremo udaljene dijelove arhipelaga, a treći sudjelujemo u vatrogasnim intervencijama. Nikada nije dosadno – svaki dan donosi novo iskustvo. – objašnjava Ivana, čiji omiljeni trenuci na poslu uključuju boravak na moru i istraživanja morskog svijeta, a sretna je i što može uživati u prirodi nedostupnoj drugim ljudima.
Najdraži dio arhipelaga joj je otok Sušac.
– Sušac ima posebnu energiju i mikroklimu. Njegova sjeverna strana prekrivena je šumama, dok je južna potpuno ogoljena, s impozantnim svjetionikom. A ronjenje na rtu Tršćavac je doživljaj koji se pamti zauvijek. – priča Ivana s entuzijazmom.
Unatoč izazovima, Ivana je zahvalna kolegama koji su je potaknuli da se prijavi za ovaj posao.
– Mnogi imaju predrasude o tome što žena može, a što ne može raditi, osobito u nekim sektorima poput pomorstva. Ponekad moram dokazivati da sam sposobna, što može biti frustrirajuće, ali vjerujem da svojim radom i rezultatima mijenjam stavove. Iako je bilo skeptika zbog činjenice da sam žena i kapetanica broda, dokazala sam da se snalazim jednako dobro kao i kolege. – kaže Ivana, prisjećajući se smiješnih situacija iz svojih početaka, poput trenutka kada je prilikom standardne provjere na brodu jedan od posjetitelja nespretno ostao bez ručnika.
U Hrvatskoj je manjak čuvara prirode u odnosu na broj zaštićenih područja
Istaknula je da je sektor zaštite prirode u Hrvatskoj još uvijek u razvoju.
– Hrvatska ima velika prirodna bogatstva koja zahtijevaju odgovarajuću zaštitu, kao i nadzor, stoga mislim da je u Hrvatskoj još uvijek postoji manjak čuvara prirode u odnosu na broj zaštićenih područja, dok neke druge države taj problem bolje rješavaju. – kaže Lagetar.
Ivana je napomenula da, iako postoji manjak čuvara, u Hrvatskoj se osjeća pozitivan trend rasta u ovom sektoru, što se vidi povećanim zapošljavanjem novih čuvara, uključujući i čuvarica poput nje.
– Imamo još puno prostora za napredak, ali zadovoljna sam smjerom u kojem idemo. Nas, čuvara prirode, u Javnoj ustanovi Park prirode Lastovsko otočje ima osam jer smo ove godine zaposlili dva nova čuvara prirode. Nadam se da će nam sad biti malo lakše jer su na Lastovu izraženi sezonski pritisci vezani uz velik broj posjetitelja koji u park dolaze morskim i kopnenim putem – ističe naša sugovornica.
Ivana naglašava fizičku zahtjevnost posla, osobito tijekom ljetnih mjeseci, kada čuvari provode sate na suncu, na plovilima i u terenskom nadzoru. Posao uključuje i tehničke zadatke poput naplate ulaznica, za koje Ivana priznaje da joj nisu najdraži, ali su nužan dio posla. Ljetni mjeseci donose dodatni pritisak zbog velikog broja posjetitelja, što zahtijeva intenzivnu komunikaciju. Suradnja s lokalnim stanovništvom na Lastovu, maloj zajednici od 500 do 600 stanovnika, znatno je jednostavnija jer se svi međusobno poznaju.
Izazovi u zaštićenom području za vrijeme sezone
Sezona na moru donosi specifične izazove, jer dolazi veliki broj turista, od kojih mnogi nisu informirani o zaštićenim područjima. Kada im se priđe s upozorenjem, reakcije mogu biti vrlo različite. Neki će se rado uključiti i pitati o pticama koje su vidjeli, dok su drugi nezainteresirani ili se ljute zbog intervencije. Kako u svakom poslu, tako i ovdje ima različitih ljudi, a na moru to posebno dolazi do izražaja.
Zadržati smirenost u situacijama kada se susrećeš s osobama koje provode zabranjene radnje ili devastiraju zaštićeno područje, nije nimalo lako.
– Na primjer, kad naiđeš na ljude koji pale vatru blizu gnijezda strogo zaštićenih vrsta, a oni te ignoriraju i smatraju da ‘glumiš šerifa’, to može biti vrlo frustrirajuće. U takvim trenucima, uz sezonske pritiske i vrućine, lako je izgubiti strpljenje, pogotovo kada je čovjek umoran ili gladan, jer to automatski smanjuje strpljenje i toleranciju. Važno je zadržati profesionalni ton u ovom poslu, ali s dozom komunikativnosti i strpljenja, što su, po mom mišljenju, prednosti žena u ovoj profesiji. Žene su često komunikativnije, bolje poznajemo strane jezike, a kada se nađemo u napetim ili stresnim situacijama, imamo više strpljenja da objasnimo ljudima što je dopušteno, a što nije. – kaže Lagetar.
Kako saznajemo, u na kopnenom dijelu najčešći problemi vezani su za odlaganje otpada na nepropisnim mjestima, a u morskom dijelu parka obično su problematične nedozvoljene radnje poput ribolova, podvodnih aktivnosti i uništavanja staništa. Posjetitelji često dolaze s dozvolama za športski i rekreacijski ribolov na moru, misleći da one vrijede i unutar Parka prirode Lastovsko otočje. Međutim, za područje parka potrebna je dozvola koju izdaje Javna ustanova Park prirode Lastovsko otočje.
– Slobodno sidrenje također je jedan od značajnih pritisaka koji uništava staništa livada posidonije. Upravo zbog toga, posjetiteljima preporučujemo sidrenje na jednoj od četiri lokacije ekoloških sidrišta (uvale Saplun, Skrivena luka, Vejo lago i Škoj od Zaklopatice). U tijeku su istraživanja dodatnih lokacija ovakvih sidrišta, kako bi se u budućnosti mogla donijeti odluka o zabrani slobodnog sidrenja u parku i time doprinijeti zaštiti vrijednih morskih staništa. – objašnjava naša sugovornica.
A budući da različite institucije imaju nadležnost nad morem i obalnim područjem, obalne i morske zaštićene zone pokazale su se u praksi izuzetno teškima za upravljanje. Ne pomaže ni činjenica da su ovlasti čuvara prirode vrlo ograničene, a pogotovo na moru. To čini tijek postupanja i procesuiranja počinitelja na Lastovu vrlo izazovnim, s obzirom na to da je Lastovo hrvatski najudaljeniji naseljeni otok. Upravo se izazovima u upravljanju zaštićenim morskim područjima Sunce bavilo u sklopu projekta EFFICIENTN2K. Analizom pravnog i institucionalnog okvira te kroz zajedničke akcije na terenu, u suradnji s talijanskom Općinom Ugento nedavno smo izradili preporuke za učinkovitiji nadzor i provedbu zaštite u zaštićenim morskim područjima, za koje se nadamo da će u budućnosti osnažiti i unaprijediti čuvarski posao.
Što bi svi trebali znati ovom zanimanju?
Kada bi nekoga htjela motivirati za ovaj posao, Ivana kaže da je potrebna ljubav prema prirodi i spremnost na izazove.
– Ovo je posao za one koji žele učiti, prilagoditi se i svakodnevno doprinositi nečem važnom. Ako želite raditi na otvorenom, biti aktivni i osjećati da vaš rad ima smisao, ovo je idealna prilika da ostvarite te želje. Treba puno strpljenja i volje, ali osjećaj da činite razliku vrijedan je svakog truda. – uvjerava nas Lagetar, uz osmijeh.
Mišljenja je da treba poticati svijest o važnosti zanimanja čuvara prirode, ne samo među općom javnošću, nego i među djecom školske dobi. Naime, mnogi nisu upoznati s tim zanimanjem i ne znaju tko su zapravo čuvari prirode. Našoj se sugovornici tako više puta dogodilo da su je djeca pitala: “Jeste li vi policajac?”.
– Vide uniformu i značku, ali ne razumiju zašto nemam pištolj. Mislim da je ovo dobar primjer koji pokazuje koliko je važno educirati i promovirati ovu ulogu. I ovaj intervju je izvrstan način kako se može istaknuti uloga žena koje obavljaju ovaj posao i potaknuti veću prepoznatljivost tog zanimanja. – govori za kraj.
Rad Ivane Lagetar i njezinih kolega pokazuje koliko je svestranost važna u zaštiti prirode, a njihova posvećenost najbolji je dokaz da ljubav prema prirodi može biti temelj za uspješnu karijeru u ovom izazovnom, ali ispunjavajućem poslu.
