S.O.S. za Jadran: Evo zbog čega je eksploatacija nafte u Jadranu nama neprihvatljiva opcija

S.O.S. za Jadran: Evo zbog čega je eksploatacija nafte u Jadranu nama neprihvatljiva opcija
Ukoliko pratite medije sasvim ste sigurno imali prilike vidjeti i čuti argumente koji promoviraju bušenje nafte u Jadranu. Uglavnom su to i jedini argumenti koje ćete vidjeti u mainstream medijima. Naša Vlada je jednostavno odlučila da umjesto javne rasprave o ovom važnom pitanju, angažira PR tvrtku koja nas treba uvjeriti u koristi eksploatacije za sve nas.
Nakon 25 godina naši političari su valjda zaključili da su nam dovoljno prodavali priču o tome da ćemo postati nova Švicarska. Od sada pa nadalje Hrvatska ima težiti tome da postane nova Saudijska Arabija.
Nova radna mjesta, jeftini naftni derivati, energetska neovisnost, veći BDP, a para lakša od iznajmljivanja apartmana. „Lova lagana ka sigurna dojava na kladionici.“ Do sada smo već trebali naučiti da nema sigurne dojave i da nema lagane love. Na kocki uvijek kuća dobiva, a bušenje nafte u Jadranu je upravo to – KOCKA.
Naravno, opravdano je da građani Hrvatske pristanu na tu kocku, ali onda zaslužujete znati i argumente protiv bušenja. Evo samo nekih od njih:
EKONOMSKI: Ugrožava se turizam (oko 7.5 milijardi € godišnje), ribarstvo i marikultura (100 milijuna € godišnje) koji zajedno vrijede više od istraživanja nafte (procjena je od 500 do 800 milijuna kuna, ne eura nego kuna, u 5 godina). Platforme su predviđene na 6 km od otoka, debelo na vidljivoj udaljenosti pa i bez ikakvog incidenta možemo očekivati pad turizma jer se platforme definitivno ne uklapaju u Mediteran kakav je nekad bio. Eventualna katastrofa na platformi ili tankerima koji će odvoziti naftu s istih znači ključ u bravu za naš turizam.
NESPREMNOST SUSTAVA: Iako odgovorni tvrde da je Hrvatska spremna nadzirati da se istraživanje i eksploatacija nafte provode s najvećim mogućim standardima očuvanja okoliša činjenica je da naš „sustav“, za koji Agencija tvrdi da je spreman, nije u stanju nadzirati ni postojeće tankere u ZERP-u koji namjerno, ispiranjem tankova, zagađuju Jadran. Kako onda očekivati da će sutra nadzirati velike „svjetske igrače“? Pogledajmo samo što se dogodilo sa brodovima koji su se za posljednje bure nasukali na splitskom Marjanu. „Sustavu“ je trebalo 6 dana da postavi plutajuće brane oko brodova i to tek nakon upozorenja Udruge Sunce. U kojem roku onda očekivati reakciju na incident kod Palagruže?
PROCEDURALNI: Vlada je za bušenje predvidjela 90% Jadrana, odluka o dodjeli koncesija donesena je NA ZATVORENOJ SJEDNICI VLADE, daleko od očiju javnosti, bez ikakve šire javne rasprave pa čak i bez ikakve rasprave u Saboru, a strateška studija utjecaja na okoliš, koja se inače radi godinu do godinu i pol dana, napravljena je u dva mjeseca! A govorimo o resursu koji samo kroz turizam godišnje u BDP-u sudjeluje s minimalno 15 posto.
RAZVOJNI: Ulaže se u projekte bazirane na zastarjelim tehnologijama prošlog stoljeća u vrijeme kada postoje jasne alternative fosilnim gorivima (nije kameno doba prestalo zato što je nestalo kamena, nego zato što je netko izmislio obradu metala). Ulaganje u obnovljive izvore energije vjetra i sunca, kojih imamo na pretek bez da ugrožavamo okoliš, garantira razvoj gospodarstva i nova radna mjesta!
OKOLIŠNI: Klimatske promjene kojima doprinose fosilna goriva nisu mit i već sada jasno osjećamo njihove posljedice kroz sve ekstremnije vremenske događaje. Naravno, mogući izljev nafte u malom, zatvorenom moru poput Jadrana imat će katastrofalne posljedice po ekosustav.
Volio bi da u ovom tekstu mogu odgovoriti na sve spinove koje odašilju iz Ministarstva i Agencije, ali tekstu onda ne bi bilo kraja. Stoga evo odgovora na nekoliko „najsimpatičnijih“.
1. I u Italiji imaju naftne platforme pa im turizam nije propao.
Ne postoji ni jedan primjer u svijetu gdje uspješno koegzistira eksploatacija nafte i turizam koji se bazira na čistom moru i zdravoj hrani. Ljudi u Veneciju ne dolaze zbog lijepe obale, niti se turizam u Riminiju temelji na čistom moru.
S druge strane, Basilicata, regija u Italiji vrlo slična našoj Dalmaciji po tipologiji gospodarstva, izgubila je od 2001. do 2012. gotovo 10% svog BDP-a (podaci objavljeni u izvješću SVIMEZ 2013.), a upravo u tom razdoblju je doživjela „bum crnog zlata“ – vađenje gotovo 200.000 barela nafte dnevno (70% talijanske nafte i plina dolazi iz te regije). Istovremeno su postupno i neumoljivo nestale mnoge gospodarske djelatnosti (turizam, ribarstvo, poljoprivreda – a pogotovo proizvodnja vina i maslina) koje su prethodno podupirale razvoj i rast. Naftni sektor je gotovo uništio sve ostale grane gospodarstva.
Čak i u takvoj Italiji, gdje je profit daleko ispred čovjeka i zajednice, platforme moraju biti minimalno 23 km udaljene od zaštićenih područja. U Hrvatskoj je ta udaljenost postavljena na 6 km. Toliko o visokim standardima zaštite okoliša.
2. Plin je ove godine pojeftinio 10% jer ga dobivamo sa naših postojećih platformi u sjevernom Jadranu.
Platforme u sjevernom Jadranu imamo već više od 15 godina, a u posljednje vrijeme pada im proizvodnja. Kako to da je sad najednom zbog njih plin pojeftinio? Gdje je onda taj plin išao svih ovih godina? Pravo pitanje za nadležne je zašto po postojećim ugovorima više koristi od tih platformi imaju talijani, a ne mi?
3. Talijani buše, imaju preko 1000 platformi, ako mi ne bušimo onda smo idioti.
Ne buše Talijani nego buše korporacije. Talijani se bune i bore protiv bušenja i platformi već godinama. Spominje se brojka od nekoliko stotina talijanskih naftnih platformi. Talijani u Jadranu imaju ukupno 9 naftnih platformi (7 proizvodnih, 1 naftna odobalna centrala i 1 plutajuća jedinica za privremeno skladištenje nafte).
Nadalje činjenica je da nas jadranske struje dijelom štite od zagađenja s njihovih platformi (struje idu uz našu obalu prema sjeveru te se niz talijansku spuštaju prema jugu). Važno je da je talijanska obala pjeskovita te je eventualne mrlje relativno lako ukloniti. Naša obala je kamenita i čistili bi kamen po kamen 30 godina (na Aljasci još uvijek s kamene obale uklanjaju naftu izlivenu 1989. s tankera Exxon Valdez).
Osim toga Talijani ne izlaze samo na Jadran. Tako na primjer na Sardiniji (Sardenijsko i Tirensko more), perjanici njihovog turizma, nećete naći niti jednu platformu. Mi nažalost (ili na sreću) imamo samo jedno more, jedan Jadran i teško si možemo priuštiti da ga izgubimo.
4. Jadranom već plovi 4000 tankera godišnje i veća su opasnost od platformi.
I kako je ovo argument protiv bušenja? Plove u našem ZERP-u, pod našom nadležnosti i pod ničijim nadzorom. Nismo u stanju njih nadzirati pa kako ćemo onda nadzirati nove platforme i nove tankere koji će servisirati platforme? Tih 4000 tankera će nastaviti i dalje ploviti, a mi ćemo u cijelu priču još dodati platforme, nove tankere te uz sve to još i operacije prebacivanja nafte s platforme na tankere (jer se nafta neće teleportirati sa platformi na obalu). OK, možda se postave podvodni naftovodi, ali onda treba istaknuti da su izljevi s naftovoda češći nego s tankera.
5. Neka ovi koji su protiv nafte presele u špilje ako ne žele koristiti tehnologiju.
Teško bilo tko od nas može sam postati energetski neovisan i sasvim održiv iz jednostavnog razloga što je to preskupo i gotovo nemoguće. To je kao da želite voziti auto na benzin, a da ne postoje benzinske stanice ili se želite grijat na struju, a ne postoji električna mreža. Sustav, a ne pojedinci, je taj koji nam omogućava prijelaz na bolje, efikasnije i čistije tehnologije. Mi želimo da nam sustav omogući korištenje energije iz obnovljivih izvora (npr. vjetro i solarne elektrane), odvajanje otpada, kompostane, bioplin i sve ono što nam omogućuje da zadržimo dobrobiti civilizacije, razvijamo ekonomiju, ali istovremeno to radimo na održiv način koji ne uništava okoliš od kojeg i u kojem živimo.
Na koncu, pravo svakog hrvatskog građanina je da bude za ili protiv bušenja nafte u Jadranu i nitko Vas zbog jednog ili drugog stava ne smije osuđivati. Međutim pravo svakog građanina je i da dobije informacije o potencijalnim rizicima, mogućim dobitima i mogućim posljedicama prije nego donese vlastitu odluku. I na koncu, s obzirom na ekonomsku i emocionalnu važnost Jadrana za sve nas, naše je pravo da nas Vlada pita za mišljenje umjesto da odluke donosi na zatvorenim sjednicama i onda nam ih hladno servira kao gotovu realnost.
Mosor Prvan, dipl.ing. biologije i ekologije
SOS za Jadran/Udruga Sunce
Što je SOS za Jadran?
SOS za Jadran kampanja je za očuvanje cijelog Jadrana od naftnog zagađenja, ne samo zaustavljanjem planiranih aktivnosti u Hrvatskoj, već i ubrzanim privođenjem kraju postojeće proizvodnje na talijanskoj strani.
Kampanju vode udruge iz nacionalne okolišne mreže Zeleni forum: Zelena akcija (Zagreb), Sunce (Split), Zelena Istra (Pula), Žmergo (Opatija) i BIOM (Zagreb) u suradnji s Greenpeace Hrvatska i WWF Adria.
    Tagovi:

Donatori

MAVA Foundation European Union DBU - Njemačka savezna zaklada za okoliš Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Splitsko-dalmatinska županija Grad Split Ured za udruge Vlade RH

Udruga Sunce je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge

Partneri

WWF Mediterranean DGU Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Državni zavod za zaštitu prirode Park prirode Telašćica Park prirode Lastovsko otočje Nacionalni park Mljet Nacionalni park Brijuni Nacionalni park Kornati Javna ustanova Priroda Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Šibensko-kninske županije ProPark - Foundation for protected areas PAP RAC Gorska služba spašavanja Udruga Argonauta Udruga Divina Natura Lavanda Tours Ekološka udruga UNDP Hrvatska Čistoća Split Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Dubrovačko - neretvanske županije Javna ustanova Dalmatian Nature Ministarstvo turizma Prirodoslovno-Matematički Fakultet

Sunce je član

European Environmental Bureau MedPAN CEEweb Seas At Risk Adriapan Zeleni forum BioNET