
Znanost je jasno dokazala pozitivne učinke morskih zaštićenih područja na očuvanje morskog ekosustava i ekonomiju lokalnih zajednica. Ipak, i dalje je većina morskih zaštićenih područja u Hrvatskoj, ali i šire, nedovoljno učinkovita. Ovim pitanjem pokušale su se baviti i različite studije. Razlozi se uglavnom ponavljaju – nepostojanje plana upravljanja i regulative, manjak suradnje, neučinkovit nadzor.
Zaštićeno područje Park prirode Telašćica
Iako osnovano 1988. godine, 2008. godine Park prirode Telašćica kada je započet projekt MedPAN South Hrvatska, bio je zaštićeno područje koje nije imalo ni jednu od osnova za učinkovitost. Participativna izrada plana upravljanja pokrenula je do tada nepostojeću suradnju s dionicima, ali i suradnju zaposlenika unutar same ustanove. Međutim, izrada plana upravljanja otvorila je cijeli niz pitanja vezanih za druge, još važnije, strateške i regulatorne dokumente kojima se regulira upravljanje morskim zaštićenim područjima u Hrvatskoj. Potresno je bilo shvatiti tada kako je donošenje ključnih regulatornih dokumenata zapravo izvan nadležnosti javne ustanove koja je Zakonom o zaštiti prirode nadležna za upravljanje. Nadležni nemaju gotovo nikakvu nadležnost! Bilo je teško prihvatiti ovu tužnu činjenicu, ali njezino neprihvaćanje nije mijenjalo postojeći zakonodavni okvir ni situaciju na terenu. Promjena nije mogla doći iz očajavanja, već jedino entuzijazmom, suradnjom i kroz vrijeme.
Tada je trebalo iskoristiti priliku koje je tu – izraditi plan upravljanja i graditi na stvaranju novih prilika za promjene.
Izrada Plan upravljanja i zagovaranje zakonskog okvira
Postalo je jasno kako je plan upravljanja strateški dokument koji će napokon na jednom mjestu posložiti što je u parku potrebno očuvati i kako. Ali kako regulirati ljudske aktivnosti, na temelju čega naplatiti kazne, kojim zakonskim dokumentom regulirati ribolov u parku, kojim sidrenje, kojim posjećivanje… Sve je to bilo zapravo nejasno, kako nama koji su izrađivali plan tako i onima u Zagreba koji su navodno nadležni.
Srećom, paralelno s izradom Plana, imali smo priliku zagovarati i za unaprjeđenje nacionalnog zakonskog okvira, koji je barem malo posložio: tko, što i kojim aktom će se regulirati. Za uopće stvaranje temelja za ostvarenje ikakve učinkovitosti u narednim godinama, trebalo je izraditi i usvojiti brojne dokumente i pobrinuti se da budu međusobno usklađeni i preslikavaju viziju dogovorenu u planu upravljanja.
Valja ponovno napomenuti, nadležna ustanova za upravljanje Parkom prirode Telašćica, nije bila u potpunosti nadležna za izradu i donošenje ni jednog od navedenih akata. Ustanova je trebala zagovarati svoju viziju u prostornom planiranju, upravi ribarstva, ministarstvu zaštite okoliša, a Sunce ih kao OCD pratiti kako bi se održala transparentnost procesa i kako konačni nacrti ne bi napustili viziju plana upravljanja. Park prirode Telašćica bio je šansa da se pokaže kako je moguće, po prvi put u Hrvatskoj, posložiti zakonodavni okvir za upravljanje morskim zaštićenim područjima koji će zaista omogućiti provedbu zaštite na terenu.


I bilo je dana, mjeseci i godina kada se ništa nije pomicalo s mrtve točke. Nikakvih odgovora na dopise, pozive, osnivanja povjerenstava koja nisu održala ni jedan sastanaka, nepostojećih ili izvrnutih zapisnika sastanaka… i vječito čekanje, čekanje, strpljenje. Izmjene valova entuzijazma i razočarenja i Parka i dionika, indiferentnosti, propale prilike za financiranje, smjene zaposlenika, vlasti… I onda se, nekako, čak i ova državna struktura pomakla.
Cijeli zakonodavni okvir napokon se posložio 2022. godine
Plan upravljanja Parkom prirode Telašćica usvojen je 2012., prostorni plan 2014., a plan održivog turizma 2017. godine. U 2020. godini konačno je donesen i pravilnik o obavljanju ribolova u zaštićenim područjima i onda pravilnik o zaštiti i očuvanju 2022. Cijeli zakonodavni okvir napokon se posložio, a Telašćica je postala, nakon dugo vremena, staro/novo zaštićeno područje u Jadranu sa zonama bez ribolova i okvirom za postupanja na terenu.
Mislim da je u jednom trenu svatko od nas izgubio vjeru da će dokumenti zaista ikada biti doneseni. Pojelo nas je svo to vrijeme i frustracije, obećanja i čekanja. Imali smo toliko zafrkancija o proslavama pri donošenju svakog od ovih dokumenata, i onda je donesen za vrijeme pandemije koronavirusa koja nas je dodatno izolirala i onemogućila da propisno proslavimo. Tako je zapravo došao i prošao taj trenutak da zastanemo i proslavimo uspjeh.
I meni je trebalo još par godina da napišem ovaj članak i osvrnem se na sve što je bilo.
Prebrzo je došla odmah faza provedbe, svi smo znali da je to jedno drugo poglavlje koje će biti jednako teško.
Tko je omogućio da Park prirode Telašćica ima posložen zakonodavni okvir?
I kada me pitate što je osnova za učinkovitost, reći ću iz srca – ljudi. Suludo bi bilo nabrajati tko je sve odigrao svoj dio uloge, pomaknuo svoj kotačić, koji je pomaknu drugi kotačić itd. Sve proizlazi iz ljudi, njihove motivacije i vjere u bolje sutra. Dovoljno je nekoliko takvih da ostvare nemoguće, nažalost, dovoljno je i nekoliko drugačijih da sve sruši.
I zato čuvajmo Park prirode Telašćica, pohvalimo ono što su uspjeli ostvariti, jer istina je da to još uvijek nije ostvario ni jedan drugi morski park u Hrvatskoj.
Istina, stvari na terenu daleko su od idealnih, čeka nas veliki rad na provedbi. To je drugo poglavlje ove priče o uspjehu, poglavlje koje se tek piše, i uz malo pomoći svakog od nas bit će jedna još bolja priča.
Ako me nakon cijelog ovog procesa pitate koji je ključan sastojak za učinkovitost zaštićenog područja, ponovno ću reći: ljudi – odvažni i uporni, kojima se ciljevi ne mijenjaju s promjenama vlasti ni unatoč ponekada zaista lošim prognozama za prirodu. Oni su ti koji stvaraju budućnost, a ona još uvijek može bit i lijepa i bogata, podjednako i za prirodu i ljude.
Hvala svim divnim ljudima koji su bili dio ove pozitivne priče i onima koji će biti dio one koja tek dolazi.