Printajte dvostrano ; Koristite reciklirani papir
 
   
 
 
 
 

:.   Zaštita prirode


    :. Međunarodni dan močvarnih staništa



Močvara. Prva, druga, pa ni zadnja asocijacija većini ljudi vjerojatno neće biti ni pozitivna ni ugodna. Uz komarce i trulež oni malo bujnije mašte zamišljat će CSI Miami i krokodile s ljudskim ostacima. Stoga nije ni čudno da se močvare smatra ne samo beskorisnim površinama već i područjem štetnim za čovjeka. Tako su se države, posebno one bogate, pokušavale riješiti močvara i pretvoriti ih u plodna poljoprivredna dobra. 

 

FOTO: Goran Šafarek

Danas te iste države ulažu ogromna sredstva da bi stvorile umjetne močvare i tako kompenzirale golemu štetu koja je nastala prvotnim uklanjanjem močvara.ada znamo, močvare su nam bitne. Njihova važnost za bioraznolikost je neprocjenjiva i nestajanje takvih staništa predstavlja nenadoknadiv gubitak za prirodu. Nije samo riječ o onim suštinskim, unutarnjim vrijednostima koje je ponekad teško objasniti ljudima i prema kojima je bioraznolikost važna sama po sebi. Riječ je o konkretnom doprinosu močvara našoj kvaliteti života. One su prirodni filter oborinskih voda, smanjuju onečišćenje, ublažavaju posljedice poplava, doprinose razvoju turizma i dom su brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Ukratko, močvare su od vitalne važnosti za naš okoliš što je zapravo davno poznata činjenica pa je još 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru proglašena Konvencija o močvarnim staništima koju je potpisala i Republika Hrvatska. Danas to obilježavamo kao Međunarodni dan močvarnih staništa.

 

FOTO: Goran Šafarek

U Hrvatskoj su četiri područja zaštićena Ramsarskom konvencijom: Kopački rit, Crna mlaka, Lonjsko polje i delta rijeke Neretve. Nažalost, većina močvarnih područja nije pod zakonskom zaštitom te su izloženi raznim utjecajima ljudskih djelatnosti što vrlo često dovodi do njihove degradacije i uništenja. Štoviše, svakodnevna praksa nam pokazuje da ni područja pod zaštitom nisu imuna na ilegalne zahvate poput izgradnje, zatrpavanja i zagađivanja. Ne moramo ići predaleko u potrazi za lošim primjerima. U našem susjedstvu imamo slučaj posebnog ornitološko – ihtiološkog rezervara Pantan koji je okružen trogirskim odlagalištem krutog otpada, pogonom za proizvodnju betona, privatnim poljoprivrednim zemljištem pod staklenicima, zračnom lukom i kućama koje se nalaze na močvarnom tlu. Unatoč čestim prijavama koje je Udruga Sunce slala Ministarstvu zaštite okoliša, promjene na bolje nema. Pantan u međuvremenu, baš poput močvarnih staništa rijeke Neretve, polako nestaje unatoč postojanju zakonske regulative, unatoč zakonom ustanovljenih institucija koje bi trebale voditi brigu zaštićenim područjima prirode i unatoč potpisanoj Konvenciji. I na ovom primjeru lijepo se pokazuje kako je dug put od potpisivanja do provedbe zakona. Istovremeno se nedovoljno radi na edukaciji šire javnosti o vrijednostima močvarnih područja, a lokalnog stanovništva o mogućnostima razvoja temeljenim na zaštićenim prirodnim vrijednostima.

FOTO: Goran Šafarek

Danas, kada obilježavamo dan močvarnih staništa i nadamo se boljim vremenima zanimljivo je prisjetiti se što je o ovoj problematici imao reći sada već bivši nadležni ministar Božo Biskupić kada je Hrvatska postala članicom stalnog odbora Ramsarske konvencije: „To je veliko priznanje našoj zemlji za skrb o zaštiti prirode, posebno močvarnih područja danas najugroženijih u svijetu“.

Eto, još jedan dokaz da politika egzistira paralelno od stvarnosti.

Piše: Mosor Prvan